Nova serija o Sissi je - loša sapunica

Netflix ima novi hit - ovaj put radi se o njemačkoj povijesnoj drami "Die Kaiserin" (engl. "The Empress"). Gotovo je nostalgično, za sve nas koji smo u bezuspješno učili njemački u osnovnoj i srednjoj školi, gledati seriju na njemačkom (Netflix, doduše, nudi i sinkronizaciju na engleskom). Na momente mi se učinilo da razumijem cijele dijaloge. Na momente mi se čak učinilo da je njemački prekrasan jezik. Nostalgično je, dakako, gledati i seriju o Sissi, habsburškoj carici koju pamtimo iz filmova u kojima ju je utjelovila prekrasna Romy Schneider. Prvi dio te trilogije jedan je od najuspješnijih njemačkih filmova svih vremena. Gledala sam ga s bakom kao dijete, a do dana današnjeg pamtim određene scene. Najviše onu kad Franz Joseph (na našim prostorima poznatiji kao Franjo Josip) odabire Elizabetu (poznatiju pak po nadimku iz djetinjstva - Sissi), pored mirne, uglađene, za kraljevski brak pripremljene sestre Helene. U verziji sa Schneider car svoju ruku, buduće kraljevstvo i buket ruža naprosto dodijeli drugoj - u ovoj verziji, nakon što moćnoj carici mami najavi da će "oženiti Elizabetu ili ni jednu drugu", više-manje jednako dramatično pred cijelim rođendanskim auditorijem objavi tko će mu biti supruga i posljedično Kaiserin (Carica), kako se Netflixova uspješnica i zove. Ako ste veliki obožavatelj serije "Krune" ili ste se njoj slučajno vratili nakon smrti kraljice Elizabete II. da ponovite gradivo, možda će vas povući tema (monarhija Habsburg) ove kostimirane skupe sapunice.

Sapuničarski premaz je ujedno i najveći problem serije i ono zbog čega će ljubitelji "Krune" ostati razočarani. Gotovo u maniri turskih serija, mjestimično snimana iz ruke, s jakim romantičnim nijansama u priči, "Carica" se nažalost svela na mekano i pomalo banalno prepričavanje već poznatih općih mjesta te priče koja su u našoj svijesti zaostala nakon infekcije sa Schneider u djetinjstvu. Kostimografija, maska, kosa i koreografija mjestimično koketiraju s modernom, gotičkom estetikom, što je djelomično začudno pa i zanimljivo, ali istovremeno djelomično jeftino i destruktivno za fikciju jer serija u tim trenucima zna izgledati kao loš videospot grupe gotičkog metala. No, tu vrstu zaokreta u pričanju priče (za razliku od "Krune" čiji autori savršeno točno prate vrijeme i prostor po pitanju art designa) publika bi možda i podnijela da su likovi malo manje očekivani.

Naša je Sissi najbolje napisana: divlje dijete divljeg oca, koji je istovremeno i bešćutan i prorok, gotovo mitska vila koja najviše voli hodati zorom bosa po rosi ili jahati na konju bez sedla. Svog budućeg muža (vladara) upoznaje kao slučajna pratiteljica sestre spremne za udaju i to ležeći na podu, jer u crnini ne može podnijeti vrućinu Bad Ischla. Car legne pored te zanimljive žene-čarobnice - i ostalo je povijest. "Oh, da je barem krojač!", navodno je uzviknula Elizabeta kad ju je zaprosio. Taj dio ljubavne priče dirljivo je prikazan. Car s dušom, koji želi muzu i partnericu, a ne sluškinju je obećavajući početak serijala. Međutim, svi ostali likovi blijeda su sjena carice Elizabete: tu je razvratni mlađi brat koji svako malo želi preoteti Franji Josipu što ženu što kraljevstvo, tajnoviti grof od Vaze, kontrolirajuća majka koja svako malo izjavi da nitko neće uništiti ono što je ona gradila desetljećima, članica pokreta otpora koja kao da je došla iz Drugog svjetskog rata, i, nažalost, tijekom šest epizoda uvijek iste poluge uvijek istih sukoba i loših dijaloga. Ima tu i seksa i alkohola: tim montažnim sekvencama pokušao se ispuniti prazni hod između jednog divljeg jahanja skučenim labirintima vrtova Schönbrunn do drugog.

Ono po čemu pamtimo cara Franju Josipa svakako je željeznica u monarhiji, ali taj je motiv nažalost sveden na simbol njegove progresivnosti dok je zbog istog prisiljen spavati s groficom koja mu je nekad bila ljubavnica. Car je u svim epizodama mlakonja i bijednik, koji malo koketira sa samoozljeđivanjem a malo s poslušnošću majci. A mama će pred kraj serije, baš negdje kad je publika spremna odustati, uzviknuti "Rodila sam tri sina, a nijedan nije sposoban voditi carstvo", što je povijesno neutemeljeno, ali u mikrosvemiru koji su autori "Kaiserin" stvorili Habsburgovci doista djeluju kao luđaci s ozbiljnim psihičkim problemima. Ima tu i transrodnih motiva, kritike crkvi, naušnica u uhu, lezbijskih pokušaja, ljubavnica odjevenih u krzno preparirane životinje, bizarnih frizura, dvorskih dama koje samo spletkare, ali sve te intrige ne zadržavaju gledatelje već samo stvaraju dojam apsolutnog kaosa u sobi pisaca. Unatoč tome što su u priču uveli baš sve elemente iz priručnika "kako napisati sapunicu", epizode su dosadne i prazne. Nažalost, "Kaiserin" nije ni do koljena "Kruni", no činjenica da se jedan veliki vladar oženio iz ljubavi i dalje očito osvaja publiku. Elizabeta od Austrije, poznatija kao Sissi, bila je svojeglava i nezainteresirana za carstvo, pa samim time i neodoljiva - i caru, i publici. Njezin životni put i mitsko mjesto u povijesti zapadne civilizacije kao neovisne žene koja je više voljela putovati no što je voljela vlastitu obitelj i tron su najbolji kredit koji "Kaiserin" ima za drugu sezonu. I jedini.