Bivši član boy benda Backstreet Boys Kevin Richardson decentno je "posramio" (ja bih ga blokirao!) svog bivšeg najboljeg prijatelja iz benda Briana Littrella koji se nedavno pridružio konzervativnoj platformi društvenih mreža Parler sklonoj objavljivanju raznih konfabulacija, teorija zavjera. Richardson je podijelio par tweetova o neutemeljenoj teoriji zavjere QAnon. U drugom tweetu podijelio je i tekst o bizarnoj povezanosti wellness influencera s pro-Trumpovim izgrednicima u američkom Kapitolu 6. siječnja i dva važna teksta koja objašnjavaju kako takve političke razlike znaju uništiti dugogodišnja prijateljstva, pogotovo u ovako izazovnim vremenima. Naime,početkom siječnja Littrell je tweetao kako se pridružuje Parleru, kontroverznoj platformi na koju su pohrlili konzervativniji korisnici Twittera nakon što je ta mreža blokirala američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Ova vijest podsjetila me na sva moja "politička" blokiranja na društvenim mrežama, kao i na trenutke kada sam ja bio taj kojeg se blokira. Znate onaj grozan trenutak kada "slučajno" saznate da vam netko blizak zastupa bizarne ili duboko kontroverzne političke stavove? Dubiozne ideje koje nemaju (jasno!) nikakvo utemeljenje u znanosti, logici i "zdravom razumu"? Osobno sam par puta svjedočio (među svojim dragim ljudima) opskurnim ispadima koji su u mom mentalnom i emocionalnom polju stvorili efekt traume. Glupost to zna učiniti, to joj je temeljna zadaća. Potrese nam srca i duše, i pomuti razum. Tu nije ništa romantično niti slatko. Uvijek je samo – opasno. Naše društvo je zbog problematičnih tradicijskih elemenata kulture posebno razradilo kulturu spina odnosno, da pojednostavimo – trača, neutemeljenih izjava koji si u zadatak daju promjenu stavova, a nerijetko i eliminaciju nekog dionika društva. Međutim, ne možemo ne biti zahvalni na činjenici da postoje sjajne iznimke, ona ekipa na društvenim mrežama koja se, da se poslužim LGBTIQ vokabularom – sama "outa". I koja se samim tim sama auto-eliminira s vaših društvenih mreža, dakle – iz vaših života.
Važno pitanje koje je sada gotovo pa etičko je - kada (točno!) blokirate ljude na društvenim mrežama? I kako se osjećate kada to radite? Da li kao egzekutori ili kao ljudi koji vode brigu o svom virtualnom pejzažu - a samim time i emocionalnom? Svakako, o mentalnom zdravlju? Blokirate/brišete li ljude iz bijesa, očaja, nemoći ili zbog toga što vam se ne da prihvatiti "činjenicu" vašeg okruženja, vaše stvarnosti, onog što ste do nedavno revno birali? Ili vam se svi ti osjećaji stope u "jedan"? S kojim i čijim se uvjerenjima ne možete pomiriti? I zašto nas toliko uznemiruju?
Zadnji je period potegnuo niz tema o kojima su se imali potrebu oglasiti više-manje svi, zauzeti i obraniti stav. Uvijek ili pošteno je reći – ponajviše - oni koji nisu u stanju niti članak na Wikipediji (koji nije nužno i točan!) pročitati do kraja. Upravo oni znaju što je duboka država, iščitavaju namjere Bill Gatesa, razumiju uredničke politike, imaju ideje kako izvući državu iz ekonomskog kraha – znaju sve, ali su podjarmljeni nizom entiteta i sablasti koji to rade umjesto njih. Žive njihov život. Zeznuto mjesto za dodatni razvoj kulture žrtve, zar ne? Osobno blokiram kad shvatim, naravno, da ne ide dalje i da pitanja koja su postavljena su rubno neukusna. Problematična. Neinformirana. Nezainteresirana za istinu. Ima ih sijaset. Kao da je teško samom sebi oprostiti da si krivo odabrao prijatelje ili suradnike kada vidiš njihovu moralnu, intelektualnu nezainteresiranost i niti na tren propitanu religioznost. Moj spektar tema na koji "odlijepim" tj. zbog kojeg blokiram dolaze iz sljedećih polja: medicina (postoji li korona?), bilo koja teorija zavjere, a pogotovo ona da nas "oni" žele svesti na milijardu stanovnika na Zemlji, mentalitet kao nad-argument, horoskop, i drugi sudbinski zahvati van naših ruku. S čistom politikom kao direktnim razlogom za blokiranje u Hrvatskoj sam moram priznati - odustao, postalo je sasvim jasno da je to gadno izgubljena bitka. Mislim da me razumijete.
