Postoji posebno mjesto u paklu za žene koje ne podržavaju druge žene, rekla je Madeleine Albright, bivša američka ministrica vanjskih poslova. Rekla je to 2016. na skupu podrške Hillary Clinton, koja se tad tek borila za kandidaturu unutar Demokratske stranke za američku predsjednicu. Glavni joj je oponent bio Bernie Sanders. Njezina je izjava podigla puno prašine, a za nju se kasnije i ispričala te rekla kako je to bilo pogrešno, iako definitivno vjeruje u žensku solidarnost.
Na račun Sandersa još je jedna poznata žena rekla nešto što je vjerojatno kasnije požalila.
"Mlade žene se radikaliziraju kako postaju starije jer gube moć s godinama. Kad budu starije, bit će više zainteresirane za aktivizam. A kad si mlada, misliš 'Gdje su dečki?' Dečki su kod Bernieja", rekla je Gloria Steinem, književnica, novinarka, aktivistkinja i ikona feminističkog pokreta.
Zaključila je, dakle, kako mlade žene nisu dovoljno pametne da bi se bavile politikom i političkim odlukama nego samo gledaju kako naći dečka. Prilično porazno za ženu koja je s jedva 30 godina bila na prvoj liniji prosvjeda za ženska i građanska prava. Možda je i ona samo htjela naći dečka?
Jasno da nije i jasno da mlade žene mogu biti politički aktivne, radikalne čak u feminističkim nastojanjima i u svemu tome ne tražiti dečka te usput – ne glasati za ženu. Odnosno, glasati za onoga čiji su stavovi i program najsličniji njihovima. Baš kao i muškarci.
Očekivati od žena da samo odlučuju kroz kategorije spola i roda patronizirajuće je i seksistički.
Kao što je Susan Sarandon rekla kad su je pitali zašto podržava Bernieja, a ne Hillary: "Ne glasam svojom vaginom."
Susan će, kao i mnoge od nas, očito završiti na tom posebnom mjestu u paklu jer o politici razmišlja onako kako bi trebalo razmišljati. Žene su pravo glasa dobile – u Hrvatskoj barem – 1945., ali se još od nas očekuje da glasamo vaginom. Da podržimo druge žene samo zato što su žene, a ne zato što se slažemo s njihovim politikama.
Otkad postoji svijet, govori se o tome kako je "žena ženi vuk", kako je grozno to što žene nisu dobre jedna prema drugoj, kako je porazno za feminizam to što ne podržavamo kolegicu, a možda ćemo podržati kolegu i slično.
I usprkos tome što mislim da ne trebamo podržavati ženu bezrezervno kad govorimo o politici, ne poznajem nijednu ženu koja se neće složiti s time da su, najčešće u profesionalnom životu, najgore stvari doživjele od drugih žena. Podmetanja, cinkanje, krađa ideja... Ukratko, nisu baš osjetile podršku kolegica nego upravo suprotno – aktivno su ih sabotirale.
To ne znači da nemamo problema i s muškarcima, no ova ženska izdaja boli više jer je ne očekujemo. Na muško nepodržavanje smo u ovom patrijarhatu već navikle, no izostanak ženske podrške uvijek nas iznenadi.
Baš zbog te svakodnevne borbe s patrijarhalnim sustavom u kojem svi živimo – a koji, duboko sam uvjerena, jednako šteti muškarcima kao i ženama, no o tome u nekom drugom tekstu – očekujemo da će druge žene imati razumijevanja jer se susreću s istim problemima kao i mi same.
Sigurno ste se već pitale zašto vas starija kolegica na poslu mrzi i radi sve kako bi vam pokazala da niste dovoljno dobre i da nikad nećete uspjeti, možda vas je čak i aktivno sabotirala.
"To je zato što žene ne vide muškarce kao svoju konkurenciju nego misle da se mogu boriti samo s drugim ženama, čak i ako to nema veze sa stvarnom situacijom", rekla je na ovu temu moja prijateljica i bila potpuno u pravu. S muškarcima se ne možemo natjecati, ali ako baš želimo ući u taj "boys club", moramo eliminirati sve druge potencijalne kandidatkinje. Mjesta nema za nas puno u tom elitnom krugu. Dečki ne daju svoju moć olako. Zato ćemo se boriti protiv drugih žena i biti pobjednice. Ali, ulazak u taj "boys club" nikad zapravo ne dočekamo.
Kao što je već svima poznato, od žena se u ovom društvu očekuje mnogo toga istovremeno – budi ambiciozna, ali ne previše jer to nije ženstveno; budi dama na ulici, a kurva u krevetu, ali ne previše jer to nije ženstveno; budi pristojna, ali se glasno zauzmi za svoja prava, ali ne preglasno jer to nije ženstveno... Dobili ste ideju.
Puno se o tome govorilo, pogotovo u posljednje vrijeme – svi smo vidjeli video kampanju magazina Girls Girls Girls sa Cynthijom Nixon i u njoj je manje-više sve rečeno na tu temu. No, nakon što je video objavljen, pojavilo se puno "odgovora" na njega, a mnogi su od žena koje se izjašnjavaju kao nefeministkinje i koriste riječi poput "feminazi" (jer, očito, pobiti šest milijuna ljudi i tražiti osnovna građanska prava je isto).
Be a Lady They Said from Paul McLean on Vimeo.
Žene su to, dakle, koje osuđuju druge žene iako ne postoji valjani razlog za to. A trebale bismo biti svjesne da se isto i nama može dogoditi. Da se i nama može dogoditi neki Weinstein ili Cosby koji nam prijeti uništavanjem karijere ako ga prijavimo za seksualno zlostavljanje. Može nam se dogoditi da nas netko nazove promiskuitetnom jer smo jednom poslale seksi fotografije nekome kome nismo trebale vjerovati. Da nas se osuđuje jer smo se zauzele za sebe.
Lažna ženska solidarnost, kao što je ova politička, koja nalaže da glasamo za žene jer smo žene, ne služi nikome i ničemu. Ona prava, istinska solidarnost podrazumijeva da ćemo podržati kolegice čak i ako nam nisu prijateljice; da ćemo dati sve od sebe da pomognemo ženama u našoj okolini da budu shvaćene jednako ozbiljno kao i muškarci; da ćemo s radošću kupovati kod malih i srednjih poduzetnica jer znamo da su kvalitetne i jer želimo da uspiju; da nećemo dopustiti da nas patrijarhat uvjeri da smo neprijateljice.
Dakako, to ne znači da su nam neprijatelji muškarci. To nije ravnopravnost.
Ravnopravnost je, između ostalog, biti žena i glasati za muškarca na izborima jer je to tvoja politička odluka – bez da te itko kasnije proziva za to te pokušava diskreditirati tvoju inteligenciju i sposobnost odlučivanja.
Kao što je svaka od nas u jednom trenutku bila neugodno iznenađena nedostatkom ženske potpore, tako smo vjerojatno barem jednom u životu osjetile koliko snažna može biti kad je dobijemo. Bilo da smo podijelile tajnu s najboljom prijateljicom, smijale se do suza sa sestrom ili dobile pomoć od potpuno nepoznate djevojke baš onda kad nam je trebala – ženska solidarnost vjerojatno je jedna od najmoćnijih stvari na svijetu.
Sjetite se tog osjećaja zajedništva, intuicije koja vam govori da možete napraviti sve što zamislite samo zato što ste u društvu sjajnih žena; toga se sjetite idući put kad pomislite da vam je nova, mlađa kolegica konkurencija koje se trebate riješiti ili kad vas obuzme ljubomora jer je neka djevojka obukla istu haljinu kao i vi.
Do stvarne ravnopravnosti i vidljivosti žena - njihove istinske snage i potencijala - možemo doći samo ako se međusobno podržavamo. Kad jedna od nas uspije, ima moć napraviti put za nas druge.
Zajedno smo snažnije.