Scena u kojoj je Monica zaprosila Chandlera u "Prijateljima" mnogima je namamila suze na oči, za razliku od one prirodnije i opuštenije u "Seksu i gradu" u kojoj Miranda Steveu nonšalantno predloži brak. Prosidbe mogu zaista biti svakakve: suptilne i megalomanske, javne i privatne, originalne, instagramične i posve intimne. Svaki je pojedinac drugačiji, pa time i svaki par. Zašto se onda još uvijek čudimo vezama u kojima žene preuzimaju inicijativu?
Ni Monica ni Miranda nisu prve koje su postavile krucijalno pitanje svojim partnerima. Danas je riječ o rastućem fenomenu. Prosidbe su općenito slikarska platna manufakturalne proizvodnje: točno znamo kako slika treba izgledati, i na kraju sve budu iste. Ako pokoja odstupa od pravila, nešto nije u redu. Ako vaša priča o prosidbi podbaci u društvu, dobit ćete gomilu suosjećajnih i "a jadna" pogleda. Taj trenutak mora biti grandiozan, dramatičan i zauvijek pamtljiv, a muškarac je taj koji mora kleknuti i postaviti pitanje. Ako se priči pristupi na iole suptilniji način, prisiljeni smo osjećati se kao da smo zakinuti za nešto esencijalno. Ostatak je to, dakako, iz onog vremena kad je ženi udaja bila svrhom, ali danas to (zar je potrebno govoriti?) više nije slučaj. Dapače, danas se malo koja žena prošnjom uopće i može iznenaditi. Ako su dvije osobe u intimnoj vezi punoj povjerenja, sklada i ljubavi, dođe li to pitanje zaista kao takvo iznenađenje? Ako je tako, možda odgovor i ne bi trebao biti potvrdan.
Zaruke su bile iznenađenje u vrijeme kada se ženu o tome nije pitalo, i kada je običaj bio prositi mladu već nakon nekoliko mjeseci poznanstva. Danas kad zarukama prethode godine i godine veze u kojoj partneri funkcioniraju kao ravnopravni članovi te mikrozajednice i u kojoj se odluke donose zajedničkim snagama, sasvim je normalno da se neke konvencije izmijene. U svojoj okolini sigurno znate za barem jedan par u kojem je žena ta koja preuzima inicijativu, koja je u vezi dominantnija, koja će možda prije skupiti "hrabrosti" da postavi to pitanje. I zašto ne? Ono što bi joj pritom moglo stati na put je činjenica da muško zaručničko prstenje gotovo pa ne postoji.
I dok su jedno vrijeme scenom operirali zaručnički satovi kao pristojna alternativa zaručničkom prstenu, danas su se neki brendovi konačno počeli buditi i proizvoditi ono za čime na tržištu već neko vrijeme ima potražnje. Ipak, sat je sat, a prsten - prsten, i simbolika dvaju predmeta nije ista. Brendovi poput Tiffany & Co., Zales i Gabriel & Co. već šire svoju ponudu u navedenoj kategoriji, ali europske kuće ne drže pretjerano korak s njima. Planirate li uskoro zaprositi svog partnera, u najboljem ćete slučaju pronaći unikatan prsten skriven u kategoriji "vjenčano prstenje" ili "unisex", ali po svoj prilici, vrlo ćete se vjerojatno morati odlučiti na varijantu sa zaručničkim satom.
Ideja da žene prose muškarce nije uvijek i nužno posljedica ratoborne rušilačke energije usmjerene ka društvenim normama. Naprotiv, baš kao i u recipročnim situacijama, u ovome se slučaju radi o iskazu ljubavi i pozivu na zavjet - o nečemu što nadilazi rodne uloge, i trebalo bi biti podjednako dostupno svima.
