Fotke, putovanja... i tetovaže

Oduševila nas je videom jezera s lopočima u Međimurju: razgovarali smo s cool fotografkinjom

08. srpanj 2020.
Fotografije: oprrosti
Nikolina Krznar
Nikolina Krznar

Matea Bakarić, koja vodi blog Oprrosti otkrila nam je kad se rodila ljubav prema fotografiji, ali i ona prema putovanjima te koje su joj najdraže destinacije među više od 30 koliko ih je dosad skupila

Iako ima diplomu krajobrazne arhitektice, Matea Bakarić posvetila se fotografiji i putovanjima, što je dobitna kombinacija za travel blog. Uz to je i suvlasnica tattoo studija Tattoo Rroom koji vodi sa zaručnikom Ivanom Lešom.

"Kad se tako sve pobroji, moj život zvuči malo kaotično, ali obećavam da nije. Imam visoke organizacijske sposobnosti i stignem savjesno obavljati sve svoje poslove. Osim što sam struku u potpunosti napustila pa krajobraznu arhitekturu možemo maknuti s tog popisa. 

S vlasnicom bloga oprrosti razgovarali smo o počecima fotografiranja i bloganja, o ljubavi prema putovanjima, ali i budućim destinacijama koje je zbog pandemije morala staviti na čekanje. Iako ima zavidnih fotografija koje je snimila diljem svijeta, nama su - vrlo subjektivno - najdraže upravo one iz Hrvatske kojoj je posvetila veliki blog koji vam u ovo vrijeme može biti i vodič ako se odlučite na neko ljetovanje. 

Je li studij krajobrazne arhitekture ikako utjecao na stil fotografiranja? 

- Period formiranja stila kakvog imam danas se zaista poklapa s mojim studiranjem, ali mislim da studij nije utjecao na mene kao fotografkinju već sve drugo u mom životu u tom periodu. Tad sam i intenzivnije počela putovati, preobrazila se iz introverta u ekstrovertiranog introverta (baby steps), upoznala mnogo novih ljudi, doživjela neka nova životna iskustva... Svi ti vanjski podražaji su me puno više definirali i kao osobu i kao umjetnicu nego sam studij.

Proživljavam svaki trenutak putovanja kao da se radi o najvažnijem zadatku na svijetu

Kada se rodila ljubav prema fotografiji i prema putovanjima?

- Za mene je sve počelo još u osnovnoj školi. Roditelji su me podržali i ozbiljno doživjeli moje naslikavanje sestre po vrtu i dvorištu (ovim putem se zahvaljujem Nini što me trpjela sve te godine) pa su mi za 14. rođendan poklonili i malo ozbiljniji fotić. Od tad ga nisam pustila iz ruke. A za putovanja bih rekla da interes isto postoji oduvijek, ali sad vidim razliku u motivaciji za njih prije i sad - uopće se ne radi o istoj pokretačkoj sili. Sad proživljavam svaki trenutak putovanja kao da se radi o najvažnijem zadatku na svijetu, dok je prije to sve bilo puno površnije, beznačajnije i uz puno manje involviranosti s moje strane.

Kako je nastao blog?

- U razdoblju završavanja studija činjenica da ubrzo moram početi raditi u struci je postala toliko realna da sam se prepala da će to postati moj život. To je vrijeme kada si prema nekim društvenim standardima utabaš put i otprilike znaš kako će tvoj život izgledati. Do tada mi je fotografija bila hobi pa sam odlučila to pokušati pretvoriti u svoj posao i na web stranici graditi svoj portfolio. Kako su fote s putovanja činile veliki dio mog portfolija, dio sam posvetila putopisima. Obožavam pisati i dugo sam sanjala da ću tijekom života objaviti svoje knjige, ali sad tu potrebu upražnjavam tako da dijelim korisne informacije s putovanja s ljudima koji me prate. Ispostavilo se da ih ima puno i da sve što radim ima neki smisao. Još uvijek mi je sve to malo nerealno, ali nitko sretniji od mene. 

Osim putovanjima, fotografirate i i vjenčanja... U čemu najviše uživate? 

- Netko mi je jednom rekao da u vjenčanjima ima novaca i da se držim toga ako mislim živjeti od fotkanja. Kao najveća štreberica ja sam poslušala savjet i držala ga se dok ne stanem na noge. Sad već osjećam da imam određeni kredibilitet da krenem u vrstu fotografije koja me zanima, gdje se umjetnički mogu puno bolje izraziti i u čemu bih vjerojatno čak i više uživala.

Klijenti koje sam do sada imala su bez iznimke predivni ljudi s kojima sam uživala raditi. Svi parovi su mi maksimalno pružili povjerenje i prepustili mi se. Upravo zbog takvih iskustava se ne želim skroz izvući iz fotkanja vjenčanja i zauvijek ću biti zahvalna na tako soft početku karijere bez ikakve drame i "moranja".

Koji bi bio najvažniji savjet koji možete dati nekome tko se želi baviti fotografijom?

- Jedini savjet kojeg imam jest da se odmah treba osloboditi straha od pokazivanja svojih radova. Osobno sam to radila desetak godina i nije me nigdje dovelo. U trenutku kada sam svoj rad počela dijeliti sa svijetom se to do tada nepomično klupko počelo odmotavati. Pokazivanje radova je pritom i jako važno za rast i razvitak osobe kao umjetnika, ali i odličan način kako prihvatiti (konstruktivnu) kritiku i pretvoriti taj nedostatak u svoju prednost.

Nedavno ste oduševili pratitelje videom iz Međimurja, možete li nam otkriti nešto više o tome?

- Leš i ja smo išli u posjet našim prijateljima u Međimurje. Ponijeli smo dron, ali nismo mislili da će nam i trebati. Nabasali smo na jezero prepuno lopoča i dalje se sve nekako spontano dogodilo. Najdraža stvar od svega mi je što nitko od nas nije to planirao, a na kraju je ispalo da je to jedna od najboljih objava na mom Instagramu!

Ultimativni ljetni blog posvećen Hrvatskoj zapravo je super koristan u vrijeme korone, kad će se rijetko tko odvažiti odlaziti na daleka putovanja. U tom blogu istražili ste Istru i sjevernu i južnu Dalmaciju. Koji vam je od tih dijelova ipak najljepši? 

- Plan je bio da ga objavim nakon ljeta 2020. jer sam mislila obići još neka mjesta po obali, ali kako se dogodila korona odlučila sam objaviti putopis iako je bio 90% gotov. Želim ga završiti do kraja pa odlučiti što mi je najdraže, ali budući da sam blizanac u horoskopu mislim da ni tada neću moći odlučiti. Iako bih se vratila na apsolutno svaku lokaciju, uvijek ću se htjeti vraćati na Korčulu. Ona ima posebno mjesto u mom srcu i potajno se želim preseliti dolje, barem u penziji!

Je li i vas koronavirus spriječio da ostvarite neko od planiranih putovanja? 

- Uh, itekako. Između 4. i 10. mjeseca smo trebali ići na Sejšele, u Španjolsku, Švicarsku i SAD. Sidro će još neko vrijeme biti bačeno u Hrvatskoj, ali iskreno jedva čekam da se sve vrati u normalu.

Koliko ste do sada zemalja posjetili? Koju od njih nikad nećete zaboraviti?

- Mislim da je brojka tu negdje oko 30 zemalja. U sjećanju mi je najviše ostao urezan Egipat, iako mi to istovremeno nije najdraže putovanje. Tamo smo se zaručili pa je zaista ostao u posebnom dijelu mog srca.

Koje bi bilo najbolje, a koje najgore iskustvo s putovanja? 

- Ne mogu reći da je nešto bilo najbolje ili najgore. Sve je u oku promatrača, ali najveći kulturološki šok sam doživjela u Egiptu i Omanu. Najbolje stvari su uvijek sitnice koje su za mene sve samo ne sitnice; kad zapneš u pijesku s autom pa ti slučajni prolaznici pomognu izvući auto, kad ti žena koja radi u kafiću na Islandu pokaže pravo vikinško odijelo njenih predaka i onda ti to držiš u rukama, kad u Portugalu zalutaš s nekom ekipom u njihov stan i shvatiš da žive u dvorcu, doslovnom dvorcu uređenom u barokno renesansnom stilu usred 21. stoljeća...zaista ima svega!

Najbolje je razgovarati s lokalcima čim više, a i probati što više domaće hrane

Kako najbolje upoznati stranu zemlju? Što vi uvijek gledate/kako planirate?

- Kao i u Hrvatskoj, uvijek prvo istražujem ona najmanje turistička/istražena mjesta i prema tome onda slažem rutu. Što se tiče upoznavanja zemlje, najbolje je razgovarati s lokalcima čim više, a i probati što više domaće hrane. Ljubav uvijek ide kroz želudac. 

Po fotografijama na Instagramu se vidi da je što se mode tiče – ključna riječ crno. Kako to? 

- Od srednje škole nosim crno. Prvo je to bila samo srednjoškolska faza jer sam mislila da sam kul tako sva u crnom, ali s vremenom sam shvatila da se tako zaista najbolje osjećam. Na faksu sam upoznala Leša koji isto nosi isključivo crno pa smo imali o čemu razgovarati. Sad je to nekako naša stvar zbog koje smo ljudima lako prepoznatljivi, pogotovo u tandemu.

S obzirom na to da ste suvlasnica tattoo studija, sigurno ste i zaljubljenica u tetovaže. Koliko ih imate i jesu li posvećene putovanjima?

- Nisu posvećene putovanjima. Zapravo nisu posvećene ničemu!(smijeh) Kod tetovaže mi je važno da mi je estetski privlačna, a sa značenjima se ne zamaram. Imam ih dvadesetak- ekstremno malo za nekoga tko je svaki dan okružen time, ali znate kako se kaže; u postolara najgore cipele! (smijeh)