Ako se sjećate posljednje epizoda treće sezone "Sluškinjine priče", znate da je završila prilično napeto. Elisabeth Moss napadnuta je i ostala je bespomoćno ležati. Na forumima se diskutira o mogućem ishodu, no nedavno se oglasila i ekipa iz produkcije; priča će krenuti ipak u drugom smjeru - očito od izvornog predloška. Nove epizode bit će dostupne od 28. travnja na HULU platformi, a vrlo brzo, pretpostavljamo i na HBO streaming servisu. Do nove sezone, uživajmo u teaseru, a u međuvremenu, podsjetimo se predložaka - knjiga Margaret Atwood.
Kako to obično biva, a pogotovo u zadnje vrijeme, iza svakog dobrog scenarija krije se još bolja književnost. Adaptacije uglavnom populariziraju književnost, a nekada joj priušte i pokoju štetu. Ipak, zašto volimo Margaret Atwood i zašto je njezina književnost jednako živa i dobra kao i serija koja se po najslavnijem/najslavnijim romanima inspirira? Njezin distopijski roman 'Sluškinjina priča', prvi put objavljen 1985., poslužio je kao predložak za televizijsku seriju o totalitarističkoj budućnosti u 'Ujedinjenim Državama' gdje su žene primorane na seksualno ropstvo i postigao je nevjerojatan uspjeh. Kao knjiga, ali i kao podsjetnik na ono zbog čega ljudi često vole književnost, a to je njezina moć da anticipira događaje (ako je vješto autorstvo posrijedi!) – te uspostavi kritiku bilo koje vlasti (ako je emancipiran i odgovoran tekst).
Prisjetimo se radnje na tren: Fredova pripada kasti Sluškinja i među rijetkim je ženama u Republici Gileadu, nekadašnjim Sjedinjenim Američkim Državama, koje su još sposobne rađati. Silom prilika primorana je biti Zapovjednikova ljubavnica i rađati djecu kako bi se opustošena zemlja opet napučila (tipična je to militantna, nacionalistička gesta moći spram žena). Ozračje je beznađa, okrutnosti, a neposluh se opako kažnjava i Fredova mora pronaći način kako da opstane; mora balansirati između zahtjeva Zapovjednika, njihovih bezosjećajnih Supruga, Marthi i drugih Sluškinja. Glavni lik, ipak, ima cilj: preživjeti i pronaći kćer koju su joj oduzeli. Ovim je romanom autorica opravdala status "kraljice distopijskog romana".
Prije uspjeha ovog romana, Atwood je već bila svjetski priznata i nagrađivana pjesnikinja. Tridesetak godina kasnije, s dolaskom Donalda Trumpa na mjesto američkog predsjednika, djelo Margaret Atwood iznova se našlo u fokusu medijske pozornosti jer je izvrsno sugovorilo s tadašnjom političkom situacijom koja je bila sve samo ne inspirativna. Politička intuicija i "vidovitost" stavljaju je u sam vrh suvremene svjetske književnosti.
Nastavak je uslijedio (kao i nagrada Booker!). U romanu "Svjedočanstva" koji možete čitati samostalno ili kao nastavak "Sluškinjine priče" dobivamo novu dimenziju. Naime, kad su se na kraju za Fredovom zalupila vrata kombija, nismo mogli ni pretpostaviti što je čeka – sloboda, zatvor ili smrt. Radnja je smještena petnaest godina nakon što je Fredova otišla u nepoznato, a tri žene iz Gileada ustaju protiv režima koji je ušutkao žene. Njihova svjedočanstva razotkrivaju nevjerojatne stvari.
S druge strane,u romanu "Alias Grace" (Grace je također sluškinja) pokušavamo saznati je li Grace ikad bila neuračunljiva (znamo da je "ludilo" u najširem smislu dijagnoza koja se isključivo dodjeljuje ženama kada ih se želi difamirati i diskreditirati)? Ta iz kojeg bi drugog razloga sluškinja odjednom napala svoje poslodavce i postala ozloglašena ubojica? Osim ako u priči ne postoje i drugi elementi koje ondašnje viktorijansko društvo nije vidjelo ili nije htjelo vidjeti? Ili možda – ovo društvo? Ovo čitateljstvo, gledateljstvo? Susjedi, kada fikcija pobjegne u stvarnost. Je li Grace demon? Krvožedna zavodnica? Ili žrtva okolnosti? Ili, jednostavno sve?
