Prekinuti ljubavni odnos nije jednostavno; od trenutka u kojem prvi put poželimo to učiniti do konkretne realizacije prekida najčešće prođu mjeseci boli i neizvjesnosti, ali konačno izaći iz veze koja nas je opterećivala oslobađajuće je i osvježavajuće. Na kraju dana, svaki ulazak u vezu znači priključivanje na cestu koja završava samo jednim raskršćem: ili vodi u "nikad više", ili u "zauvijek". U početku, kad se romantika tek budi i cvjeta, obje opcije zvuče nerealno, ali svi nekako dubinski znamo da je tako, i s tim se rizikom svjesno upuštamo u ljubav. S prijateljstvima to nije slučaj: ona nemaju toliku težinu kao ljubavni odnosi, nisu toliko sudbonosno obojana, a rasplet se definitivno ne svodi samo na te dvije mogućnosti. Ali upravo zato što naizgled nisu od životne važnosti, u prijateljskim odnosima često zaboravljamo s vremena na vrijeme preispitati situaciju – procijeniti kako se unutar njih osjećamo i koja je naša uloga u njima.
Prijatelja ili prijateljicu nemamo običaj pozvati na večeru ili nazvati na telefon i objasniti mu/joj da "ovo više ne ide". Službeno okončati takve odnose nije društveno prihvatljivo, barem ne na onaj način na koji smo navikli s ljubavnim vezama. Blokiranje na Instagramu u periodu rekonvalescencije smatra se infantilnim i jadnim, a i ponovno uspostavljanje odnosa je znatno opasnije i vjerojatnije upravo zato što ih ne shvaćamo tako ozbiljno. Kad nas prestane boljeti, skočit ćemo na glavu natrag u odnos iz kojeg smo se jedva uspjeli istrgnuti. Pritom ćemo misliti da nije tako strašno, da se možda nešto promijenilo, da smo prošli put previše izdramatizirali. Izaći iz toksičnog i destruktivnog prijateljstva nije lak zadatak, ali neizostavni korak broj jedan uvijek je isti: prepoznati ga.
Toksična prijateljstva ona su u kojima se ne osjećate cijenjeno, voljeno, poštovano. Tijekom kojih se svako toliko uhvatite u razgovoru koji niste htjeli voditi ili u situaciji koju niste imali namjeru stvoriti, a koje često nastaju kao posljedica raznih oblika manipulacije. Koji vaše osjećaje odvode iz krajnosti u krajnost. Toksična osoba je ona koja zanemaruje vama bitne datume i događaje a traži da vi imate u obzir njene, koja kopira baš sve što radite ili svojim problemima uvijek zasjeni vaše. To je i osoba koja krade, razara ili obezvređuje vaš identitet, koja bezuspješno flerta s vašim partnerom ili partnericom ili koristi vlastitu "iskrenost" kao iznimku za vrijeđanje vašeg ukusa. Jedan od najčešćih primjera toksičnih situacija nastaje kada osoba nižeg samopouzdanja crpi od osobe s više samopouzdanja, a onda kad konačno skupi snage i hrabrosti, "iskali je" upravo na leđima osobe koja joj je pomogla steći je.
Primjera, situacija i slučajeva je gomila, a sva potenciraju frustraciju, nesigurnost i – najčešće – sram. I to dvojaki. Sram pred tim prijateljem/prijateljicom jer smo najčešće u inferiornom položaju, i sram pred samima sobom, jer znamo na što pristajemo.
Postoji nekoliko alarmantnih dokaza koji upućuju na toksično prijateljstvo. Prije svega, obratite pozornost na svoje srce – i to ne figurativno. Ako vidite ime određene prijateljice ili prijatelja na ekranu – bilo da vam Instagram ili TikTok nameće to ime ili vam stiže poruka – a dobijete u prsima onaj osjećaj koji kao da vam se "stišće srce", vjerojatno je sve već otišlo predaleko. Red flag je i samo preispitivanje prijateljstva. Čvrsta, stabilna prijateljstva ne traže često preispitivanje. Alarmantno je i kada u prijateljici – ili u nama! - prepoznamo obrasce ponašanja tipične za ljubavni odnos, kao što je ljubomora na druge prijatelje. Ako vam nijedna od ovih situacija nije dovoljno snažan motiv da odustanete od daljnjih pokušaja, obratite pozornost na druge odnose sporne osobe. Održava li lako prijateljstva mimo vašeg? Kako je izgledao njen/njegov zadnji prekid? Jeste li jedina osoba koja se s njom/njim dovela u takvu situaciju? Budite si iskreni: sigurna sam da većina čitatelja ovog teksta u glavi od početka ima jednu osobu – jedno ime zbog kojeg ste kliknuli i pročitali ovaj tekst.
No, pored svih navedenih, meni se najvećim znakom pokazalo sljedeće: ako ponovno uđem u toksično prijateljstvo kojeg sam se odrekla i obećala si da neću više nikad, a skrivam to od svoje obitelji i pravih prijatelja, to nije više znak za uzbunu već potpisana kapitulacija. Još sam u srednjoj školi mjesece i mjesece provela petljajući se u lažima pred roditeljima kojima sam se sramila reći da sam oprostila bezbroj gadosti svojoj ondašnjoj prijateljici. Obrazac se ponovio i na fakultetu, nekoliko puta. Osjećam se kao dijete dok dečku, sestri ili najboljoj frendici lažem oko toga s kim se idem naći, a posebno je porazno to što, kad me ta osoba ponovno povrijedi, nemam s kime podijeliti bol jer nitko nije znao da smo se ponovno počele družiti.
Kako se veza, kao što sam već napisala, na koncu rastače ili na "zauvijek" ili na prekid, veći su ulozi, a odluka možda i lakša. Ako nam u odnosu neke stvari smetaju ili se ne osjećamo cijenjeno i voljeno, dovoljno je zapitati se: Želim li s tom osobom živjeti zauvijek? No prijatelji, ljudi s kojima ne živimo, ne dijelimo svakodnevicu, jutarnju rutinu i sve velike i male, tužne i radosne momente, nemaju toliki ulog u našim životima i zato često umanjujemo utjecaj koji vrše na nas i frustracije koje nam serviraju.
Uz to, svjesni smo toga da su intenzivna prijateljstva tipična za razdoblje puberteta i zato se, kada nas neka osoba koju smatramo prijateljem iznova i iznova sabotira, snažno odbijamo poistovjetiti s tom "nezrelom" ličnošću koju smo ostavili iza sebe. Kažemo si (ili nam je rečeno) – ne želim prekidati prijateljstvo, to je djetinjasto. Na što vas podsjećaju riječi – "Ne želim se više družiti s tobom"? Na vrtić, na osnovnu školu? No kakvi smo bili tada? Društvene su se norme i uloge slabije lijepile na nas, djelovali smo instinktom i intuicijom. Vodili smo se srcem i osjećajem koji u nama netko budi i možda nije loše načas se vratiti u to stanje i zanemariti što društvo od nas očekuje. Ako je to djetinjasto, što onda podrazumijeva odraslost? Trpjeti, boljeti i biti boljen? Check, please!
No nije ključno postaviti si pitanje "volim li tu osobu" ili "želim li se družiti s njom", jer će odgovore na ta pitanja preuzeti upravo racionalni dio nas, ako ne i krivnja, pritisak i sram. Postavite si pitanje: puni li me neka osoba ili prazni, iskorištava li moju krhkost i ranjivost ili me osnažuje, i budite konkretni u odgovorima. Zapamtite - manipulatori su postali manipulatori jer nisu imali moć i snagu koju su htjeli, pa su naučili kako uvjeriti druge da je imaju. Prekinuti toksično prijateljstvo vaše je pravo, a živjeti svoj život po vlastitim kriterijima također. I ništa se strašno neće dogoditi ako ovaj put poslušate sebe.
