Globalizacija je poprimila neviđene zamahe i još uvijek ne staje u svom naumu da ljude pretvori u puke kopije jedni drugih. Pesimistično rečeno. I zaista - ako pogledamo - svi nosimo istu odjeću i slušamo istu glazbu, a naizgled beskrajne mogućnosti koje nam 21. stoljeće nudi zapravo su se stopile u težnju pojedinaca da budu gotovo identični. Nikad se kao danas nije više govorilo o identitetu, a nikad ga manje nismo imali, barem u kontekstu individualnog pristupa vlastitom sebstvu. Uz to se i gubimo u beskonačnom nizu pravila koje moramo poštovati: gdje je granica između osobne slobode izbora i ukusa i kulturne aproprijacije? Smijemo li svoj identitet tražiti u dosluhu s nekim drugim kulturama ili bi nas netko danas-sutra mogao napasti zbog posezanja za skandinavskom estetikom ukoliko, naravno, nismo Skandinavci? S druge strane su nam brojne opcije i zatvorene jer dominacijom određenih kuća kao što je Ikea slabe i praktički nestaju privatni obrti, što znači da nam ne preostaje ništa drugo nego izabrati ono što nam se sviđa iz već gotovog kataloga proizvoda kojim, kao i kampanjama high street dućana, dominiraju trendovi, trendovi i samo trendovi. Nešto što je netko drugi propisao, osmislio i uvjerio nas da nam se sviđa - da je to naš izbor.
Posljednjih se nekoliko godina, pa i desetljeća, govorilo kao nikad o ekspresiji vlastite emocije i kreativne energije. Domovi su postali velika ogledala onoga što mi jesmo - baš kao i naši profili na društvenim mrežama, naši outfiti, make-up lookovi i hobiji. Posvećujemo vrijeme i prostor sebi, s ciljem da otkrijemo tko smo i tu viziju integriramo i u prostor u kojem živimo. Kad uređujemo sobe i dvorišta, tražimo one predmete koji će "vrištati 'ja'". No ironija leži u tome da što više pričamo o takvim temama, to su one manje istinite. Prije nekoliko desetljeća, prije nego što je fast fashion zagospodario i industrijom namještaja, komode su se, stolovi i vitrine prenosili s generacije na generaciju. Dnevni boravak krasio vam je možda sag koji je isplela vaša prabaka, a na zidu je visila slika koju vam je u znak zahvale za učinjenu uslugu poklonio neki susjed. Danas? Govorimo o prikazu vlastitog identiteta dok kupujemo copy paste proizvode iz copy paste kataloga - znamo li uopće tko smo i što je to u nama što želimo izraziti? Koji dio našeg identiteta izražavamo minimalističkim dekorom, ravnim plohama i spektrom od tri boje? Ne pada mi na pamet ništa osim želje pojedinca da se svede na minimum, da naposljetku i nestane.
U tom je kontekstu zagospodarila i greige estetika. Riječ greige nastala je stapanjem pridjeva grey i beige - sivo i bež. Dominacija tih dvaju neutralnih tonova nastala je dugogodišnjim obezvrjeđivanjem boja. Boje su doživljavane kao djetinjaste, infantilne i neozbiljne, a u predfeminističkim danima histerične i ženskaste: "prava" odrasla osoba mora živjeti dostojanstveno, čisto, uredno i - sivo. Žuta, crvena i zelena svjedočanstvo su nečije nezrelosti. Takav pogled na svijet doprinosi i polarizaciji načina života koji vodimo. Političke radikale, turbulentna zbivanja svjetskih razmjera, panika i strah zapečaćeni pandemijom i općeniti kolektivni gubitak smisla rezultirali su time da ljudi, pretpostavlja Guardian, u svojim domovima žele izbjeći bilo kakve podražaje, bili oni ugodni ili neugodni: "Još od sredine 2010-ih ljudi nastoje ukloniti energičnost iz svojih doma i postići umirujuću, spokojnu atmosferu. Što je u neku ruku i ironično: dok nas izvanjski faktori pokušavaju polarizirati i razdvojiti, ljudi zapravo postaju sve sličniji."
Ne bi bilo loše za vježbu pokušati izbaciti negativni naboj iz riječi kao što su "spontano", "dječje", "šareno" i "veselo". Ljubav prema bojama ne mora imati veze s razinom naše zrelosti i odgovornosti. Svi znamo kako funkcioniraju nesavršeni algoritmi na društvenim mrežama: oni prepoznaju što nam se sviđa i bombardiraju nas sličnim sadržajem. No pitanje je sviđa li nam se nešto zato što smo time apriorno bombardirani ili zato što je zaista riječ o našem ukusu i individualnom stilu. Baš kao što je Pinterest wedding kao termin postao sinonim za rustikalno vjenčanje na otvorenom s dekoracijama od panjeva i bijeloga cvijeća, tako je i Instagram interijer nešto što, kad zamislimo, odmah povežemo s bijelim, bež plohama i minimalizmom. I da, stanovi koje vidimo u takvom izdanju prekrasni su - to je neupitno - ali jesu li oličenje vašeg individualnog ukusa?
Minimalizam i over the top nisu jedine dvije opcije, a bež i siva svakako nisu jedine dvije boje. Počnimo od te dvije konstatacije, i upustimo se u avanturu rekonstrukcije vlastitog identiteta koja će uključivati i mišljenje i preferencije djeteta u nama.
