Domaći, pa i neki strani umjetnici svih generacija kroz posljednjih su desetak godina dobili zanimljiv zadatak - oslikati po želji dva drvena aviončića, dvokrilca dimenzija 19 x 9 cm, s rasponom krila 15,5 cm. Vlasnik aviona je Pavle Kalinić, pročelnik Gradskog ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba, koji avione skuplja iz hobija. Na to ga je navela karijera njegova oca, koji je bio pilot ratnog zrakoplovstva. Posljednjih deset godina zato je nabavljao drvene dvokrilce iz Zagrebačke zajednice tehničke kulture i slao ih umjetnicima da ih oslikaju kako god žele.
Neki od umjetnika koji su se prihvatili tog posla su Ivan Kožarić, Đuro Seder, Marija Ujević Galetović, Zlatka Keser, Željko Senečić, Nikolina Ivezić, Zlatan Vehabović, Petar Barišić, Matko Vekić...
Mirko Ilić, koji živi u Americi, oslikao je ove avione krvavo, tumačeći: "Mene, vjerojatno zbog loših holivudskih filmova o Prvom svjetskom ratu, dvokrilni avioni asociraju na rat. Ista ta asocijacija javila mi se kad su mi iz Hrvatske došla ova dva aviona. Hrvatska, rat, dva aviona. Prva asocijacija i inspiracija bila mi je rečenica: "Obadva, obadva, oba su pala".
Neki su se umjetnici odlučili na pisanu riječ. Tako kipar Dalibor Stošić na jednom avionu ispisuje "Drugu Kaliniću", a na drugom "Gospodinu Kaliniću", a slikarica Paulina Jazvić piše "Ajme meni, nije mi dobro!". Nedavno preminuli kipar Ivan Kožarić išarao je ove avione i napisao: "Sa zemlje, vide se samo odozdo". Nikolina Ivezić, pak, prisjetila se pin up djevojaka iz pedesetih godina, koje su se često fotografirale uz ratne avione, pa avione radi "s malom dozom humora i provokativnosti s obzirom na to da izvode peep show u zraku, na krilima aviona". Poznati, street art umjetnik Slaven Kosanović Lunar avione je oslikao sprejem crvene i plave boje.
Od ukupno 80 oslikanih aviona, njih 67 našli su se u knjizi "Let za umjetnost" u izdanju Profila, gdje su o njima svoje osvrte napisali danas pokojni Tonko Maroević, književnici Zoran Ferić i Ivica Prtenjača te povjesničarka umjetnosti Leonida Kovač.
Nakon knjige, Kalinić kaže da se nada da će ih jednom javno izložiti, i to na zrcalima, kako ih sada čuva.