Sara Lončarić

Uniforme za luksuzni hotel na Hvaru kreirala je domaća dizajnerica, a gosti ih čak žele i kupiti

26. kolovoz 2020.
Fotografije: Duška Crnković/privatna arhiva
Lea Ladišić
Lea Ladišić

Razgovarali smo s dizajnericom čije uniforme zaposlenici nose u nedavno otvorenom luksuznom resortu na Hvaru. Za investitore je Sara Lončarić dizajnirala uniforme od prirodnih materijala, koje u sebi sadrže duh Mediterana i poklapaju se s vizijom hotelskog kompleksa.

O novom luksuznom i ekološki osviještenom hotelu smještenom na Jadranskoj obali pišu i strani mediji, a jedan pogled na fotografije resorta otkriva zašto je tako. "Maslina Resort" djelo je francuskih investitora koji su ga smjestili u uvalu Maslinica kod Starog Grada na otoku Hvaru. Kći i otac Maud i Daniel Truchi nakon tri godine realizacije otvorili su vrata resorta, a posljednjih deset mjeseci s njima je surađivala i dizajnerica Sara Lončarić, vlasnica brenda Blackpearl: ona je za njih izradila uniforme. 

Kako je došlo do suradnje? Sara kaže - neočekivano, prirodno i spontano. Preporukom kolegice došla je u kontakt s timom firme Paradox Hospitality koji vodi hotelski kompleks na otoku Hvaru za francuske investitore. Znali su kakav stil, duh i način življenja žele unutar svog resort boutiqe hotela "Maslina" s pet zvjezdica. Njihova vizija bila je jasna i poklopila se sa Sarinom koja je za njih dizajnirala uniforme za zaposlenike. 

image
Dizajnerica Sara Lončarić

Razgovarali smo sa Sarom o ovom projektu čiju je izvedbu gotovo poljuljala globalna pandemija. Uniforme koje nose zaposlenici žele imati i gosti hotela, a kako su nastale i koje izazove je morala nadići otkrila nam je u razgovoru.  

Zanima nas sve o suradnji na hotelu resortu "Maslina" -  kako ste zadovoljni rezultatom, čime ste se inspirirali...

- Glavno pitanje investitora bilo je kako bi hrvatska uniforma trebala izgledati, a da zadrži mediteranski duh. Sve zemlje većinom imaju svoj identitet kada se radi o tipu uniforme, npr. kako izgledaju uniforme Indije, Japana, Engleske ili Italije, dok Hrvatska još uvijek nema svoj stil. Puno sam razmišljala o njihovim pitanjima i željama, a zatim sam se bacila na posao.

image
Moodboard za uniforme

Inspiracija mi je bio otok Hvar koji je sam po sebi umjetničko djelo prirode. Kombinacija tirkiznog mora, stijena, bogatih mirisa zelenila i pastelno-zelenih krošnji maslina. Ljudska neopterećenost, nesputanost, uživanje u ljepoti prirode, zajedničke večere s najbližima pod mirisnim borovima, smijeh...

Nakon prezentacije moje vizije pomoću moodboarda s minimalističkim i nonšalantnim stilom, uz prve skice u olovci, investitori su se odlučili da će upravo moj dizajn uniformi biti odabran za njihove zaposlenike hotela koji je postao dio udruženja luksuznih hotela i restorana Relais & Châteaux. Bila sam oduševljena, prepuna adrenalina, krenula sam u nešto novo.

Po čemu su posebne i koje materijale ste koristili?

- Naše uniforme su posebne iz više razloga: sa svojim sam timom radila na tome da su uniforme minimalistički dizajnirane i da imaju taj poseban dodir Hvara i hotela, a da su ugodne, praktične i jednostavne za nositi. Sve što smo radili je izvan standarda. Od načina vezanja remena, džepića na muškim košuljama, konstrukcije rukava, do hlača bez bočnog šava.

image
Uniforma za Skiper & Beach sektor

Ono što mi je bilo važno prilikom dizajniranja je da imaju dašak tradicije koja izumire u Hrvatskoj, potom misleći na gospođe koje tkaju na velikim drvenim tkalačkim stanovima. Tako je ostvarena suradnja s jednom takvom majstoricom koja je izradila prugaste trake od čvrstog stopostotnog pamuka, a koje smo kasnije dali sašiti na zvonolikim rukavima ženskih košulja. Rezultat je ispreplitanje tradicije i modernog.

image
Izazov je bio izraditi uniforme od isključivo prirodnih materijala

Za fluidne bijele ženske i muške strukirane košulje s "hvarskim" ovratnikom, koristila sam materijal u kombinaciji lana i pamuka, pa u pranju obrađen vulkanskim kamenjem te je tim načinom dobio posebnu prirodnu nekrutu teksturu. Za hlače sam odabrala stopostotnu pamučnu češljanu tkaninu koju smo dobavili iz eminentne talijanske tvornice. Koloriti materijala su usklađeni s interijerom i eksterijerom hotela - PANTONE boje terracotta, maslinasto-zelena i blanc cassé tj. prirodno bijela. Preponosna sam i na to da je svaka naša uniforma proizvedena u Hrvatskoj što u početku nije bilo nimalo lako realizirati.

Jedan od vrlo zanimljivih zadataka, a što je mi je bilo najteže postići, je da među zaposlenicima nema piramidalne moći na različitim pozicijama. Svi su trebali biti odjeveni na način da se osjećaju jednako važno jer upravo tako pokazuju da su oni obitelj te tako najbolje prezentiraju duh hotela. Materijali moraju uvijek biti od otpornih materijala, da se ne gužvaju, da se mogu prati beskonačni broj puta, a da se time ne unište i ne promijene oblik.

Danas je dizajn uniformi zastario i nije u skladu s vremenom. Na tom području se može još dosta toga promijeniti.

Luksuzni hotel fokusiran je na ekološku održivost - na koji ste način tu filozofiju prenijeli na uniforme?

- Jedan od važnih uvjeta investitora je da se koriste isključivo prirodni materijali s GOTS certifikatom (Global Organic Textile Standard), što znači da su ti materijali proizvedeni od stopostotnog prirodnog vlakna; uključujući i bez 1 posto elastana. To su materijali koji su ekološki prihvatljivo uzgajani i obrađivani, materijali s garancijom da nemaju nikakvu kemijsku impregnaciju koja šteti ljudskoj koži te da radnici proizvode materijal u humanim uvjetima.

image
Uniforma za zaposlenike u Spa&Wellness sektoru
image
Pimjer unforme za vrtlara

- To nije bilo nimalo lako, jer se potraga za takvim posebnim materijalima odvijala u vrijeme Covida 19, kada nije bilo moguće otići avionom s investitorom i koordinatoricom na sajam materijala, gdje bismo zajedno mogle rukama opipati i vidjeti uživo materijale. Ovako sam sve materijale tražila danonoćno putem web stranica s koordinatoricom Žanom Erceg. Povećavala bi fotografije uzoraka i do 100 puta, radila detektivski posao da li web stranica piše ispravnu debljinu i gustoću tkanine. Naručivale smo ogromnu količinu malih uzoraka iz cijelog svijeta. Kada su uzorci materijala počeli stizati, većina njih nije odgovarala opisima, a zatim smo morale i procijeniti na temelju tog malog kvadratića tkanine kako materijal pada. Dakle svaki korak novi izazov.

Bilo mi je važno da uniforme imaju dašak tradicije koja danas izumire u Hrvatskoj, pritom mislim na gospođe koje tkaju na velikim drvenim tkalačkim stanovima.

S kojim izazovima ste se susreli i koja iskustva su vam dragocjena? 

Trenutak za pamćenje je prvi sastanak u Splitu s direktorom Zoranom Pejovićem, investitoricom Maud Truchi i koordinatoricom Žanom Erceg koja je organizirala okupljanje velikog internacionalnog tima arhitekta, dizajnera interijera i suradnika kako bi svatko od nas prezentirao svoj rad.

Imala sam sreću da  sam se upoznala s Maud Truchi koja ima visoke estetske kriterije i osjećaj za lijepo. Kada me odabrala, izrazila je jasno sve želje kakve uniforme želi za svoj hotel, a nakon toga me pustila da samostalno pokažem svoj stil i ideju. Maud me je odlučno i profesionalno usmjeravala i konačno odobravala dizajn. Također je objeručke prihvatila prijedlog koordinatorice Žane i mene da se sve faze izrade uniformi odvijaju u Hrvatskoj.

Tako je konstrukcija krojeva i prototipova proizašla iz zagrebačke dizajnerske kuće i škole Profokus, na čelu s direktoricom Brankom Vučetić Atletić i modnim dizajnerima Danijelom Valentić, Pavom Vukovićem, Ljiljanom Podgorski Boček. Gradiranje u studiju CAD - Varaždin, a sama proizvodnja uniformi u zagrebačkom pogonu Naftaline, na čelu s direktoricom Josipom Maslać-Petričević.

Kako su investitori proputovali cijeli svijet, obišli su veliki broj atraktivnih hotela, pa je njihova želja također bila da imaju uniforme kakve nigdje na svijetu nisu vidjeli. Činilo mi se da je već sve iz dizajnirano i da će to biti moj najveći izazov. Smatram da je dizajn uniformi danas dosta zastario i da nije dovoljno u skladu s današnjim vremenom. To je područje gdje bi se trebalo puno istraživati i gdje se može još dosta toga promijeniti.

image
Skice za uniforme

Najveći uspjeh mi je trenutak kada su otvorili hotel; već su prvi gosti iz inozemstva bili oduševljeni uniformama, kažu da ništa slično nisu vidjeli u svijetu. Još veće iznenađenje i potvrda je to što su ih željeli kupiti, a cijena im nije uopće bila bitna. Pa kada ste čuli da u nekom hotelu gosti žele kupiti i nositi uniforme (smijeh)! Mislim da je to dovoljan pokazatelj da nakon svog truda i rada koji smo uložili smo na kraju i uspjeli.

Koliko je trajao projekt i kako ste za to vrijeme balansirali rad na brendu Blackpearl?

- Cijeli projekt je trajao punih 10 mjeseci, u kojem su Covid i potres odigrali veliku ulogu, a što je izuzetno malo vremena za tako veliki pothvat. U početku se činilo nemogućim: od izrada skica, krojeva, prvih prototipova, narudžbe materijala, prvih testiranja na različitim ljudima različitih tjelesnih mjera, korekcija, dogovora oko izrade do sitnih detalja... Za to je potrebna potpuna posvećenost, pa se u tom periodu nisam mogla posvetiti izradi novih kolekcija. Ali ono što me najviše ugodno iznenadilo da su se u vrijeme karantene, kada su svi boravili u svojim domovima, javljale nove klijentice i naručivale online odjeću brenda Blackpearl. Mogu reći da sam zbilja sretna osoba što su ljudi prepoznali moj rad u zadnjih pet godina, a u koji ulažem puno poslovnog, a i privatnog vremena.

image
Sve uniforme proizvodene su u Hrvatskoj

Koliko se i kako vaš brend u ovim vremenima prilagodio promjenama na tržištu?

- Pokušavam što više učiti o novim načinima konstrukcije odjeće, istraživati zanimljiva dizajnerska rješenja, promatram i osluškujem svakodnevnu situaciju, uspoređujem, analiziram i predviđam što bih mogla novo i interesantno ponuditi tržištu.

Za kraj, što možemo očekivati u budućnosti?

- Nadam se puno toga. Planove imam. Ali živim dan po dan i dopuštam da sve ide svojim prirodnim tokom. Tako sam oduvijek radila, prilagođavala sam se vremenu i novonastalim situacijama, i to se pokazalo kao najbolje. Moj životno moto je da za dobre stvari treba vremena, a za to daj što više od sebe.