Sharon Stone je nedavno "oduševila" dio glumačke scene jer je implicitno pojasnila da postoje mnogo bolje glumice od Meryl Streep i da je u jednom dijelu tog posla i ona bolje od nje. Wow! Djeluje kao hrabri čin, međutim, je li zaista?
(Pseudo) argumentacija je jasna: Streep je inaugurirana u status zvijezde prije pola stoljeća i nakon toga je gotovo više nitko nije niti probao kritizirati, osim povremeno sporadičnih epizoda u nekim light-komedijama. Nije fer taj odnos spram glumačke ikone, naprosto – nije ga sama tražila, a i ne znamo tko bi umjesto nje toliko skromno raspolagao sa simboličkim kapitalom koji nosi. Moramo joj priznati da joj je "javni narcizam" bitno reduciraniji od većine drugih zvijezda. No, nije to bitno.
Puno je važniji aspekt tog javnog posla u kojem se ovakva vrst izjava uvijek tretira kao skandalozna, a zapravo je često tek menadžerski pametno postavljen trik koji ima za zadatak postavljanje osobe koja "progovara" pred imaginarnim svjetlima reflektora ne bi li se skrenula pozornost na novi projekt ili na izostanke projekata.
U slučaju ove glumice sve više izgleda da se radi o izostanku te ova njezina "spontana iskrenost" sve više djeluje kao vapaj. Istina, treba biti pošten i reći, nije to samo u njezinom slučaju - svi slični slučajevi, takvi su slučajevi.
Zgodno iritantno je njezino repostanje na Instagramu svog slavnog igranja s nogama u kultnom filmu "Sirove strasti" o kojemu je javno često govorila u kontekstu prevare i manipulacije. Naime, to je kadar u kojemu je jasno da ne nosi gaćice. Ako postoji dramaturško opravdanje te scene, ona je o istom bila obaviještena što je u konačnici i sam redatelj potvrdio, komentirajući njezino recentno viktimiziranje.
Teško joj je to bilo povjerovati, kao što je bilo i razočaravajuće vidjeti njezin smijeh priznanja vlastite žrtve ili žrtve mnogih drugih žena u showbusinessu u kontekstu #MeeToo pokreta i medijskog zanosa – kada je rekla da se zlostavljanje de facto u tom poslu podrazumijeva. Recentan post na Instagramu u kojemu podsjeća da je fotografiju, snimku bez gaćica već napravila ide u prilog ovoj tezi: puno se previše privilegija nasadilo na taj kadar - od statusa iskonske i hrabre glumice do autoviktimizacijskih privilegija do trenutka u kojemu to sve pokušava prevesti u humor. O.k, ali i malo dosadno, složit ćete se? Get a job, Sharon.
