Mali uvod za velikog pjesnika? Probajmo.
Marko Tomaš, (Ljubljana, 1978.). Prvu samostalnu zbirku pjesama "S rukama pod glavom" objavio je 2002. godine. Autor je još 16 knjiga, među kojima su pjesničke zbirke: "Mama, ja sam uspješan" (2004), "Život je šala" (2005), "Marko Tomaš i druge pjesme" (2007), "Zbogom, fašisti" (2009), "Bulevar narodne revolucije" (2013), "Ivica Osim - utakmice života" (2014), "Kolodvor i paranoja" (2015) , "Odrastanje melankolije" (2015) , "Crni molitvenik" (2015), "Regata papirnih brodova" (2017), "Trideset deveti maj" (2019) .
Objavio je i nekoliko izbora i svoje poezije: "Varanja smrti - izabrane pesme" (2014), "Pjesme sa granice" (2019), "Želim postati terorist" (2019) . Autor je i knjige eseja i kolumni "Pisma s juga" (2019). Prošle godine objavio je i svoj prvi roman "Nemoj me buditi". Pjesme i tekstovi Marka Tomaša prevođeni su na: talijanski, poljski, njemački, slovenski, albanski jezik.
Za GGknjižnicu odabrao je jedno interesantno djelo, a uskoro objavljujemo ekskluzivno i novu pjesmu našeg autora.
Ne stidim se toga. Ta za tolike knjige nikada nismo čuli. Ovu, rekao bih vrlo vrijednu, našao sam na polici svog podstanarskog stana. Pojma nisam imao da postoji. U posljednjih par godina volim čitati biografije i memoare. Kundera je davno rekao da su ti žanrovi budućnost romana. Možda je ta Kunderina budućnost stigla. Meni jeste u dobroj mjeri. Uglavnom, priča je to jednog iznimno neobičnog lika, svjetske njuške koja je u knjizi "Uspomene na političke ljude i događaje" umnogome samog sebe predstavila kao hodajuću kontroverzu. Čovjek se zvao Ivan Meštrović i bio je akter nekih od ključnih povijesnih događanja na ovim prostorima u prošlom stoljeću. Iako kroz cijelu knjigu tvrdi kako on nipošto nije zainteresirana stranka dobar dio svog vremena troši na audijencijama kod novopečenog jugoslavenskog kralja, raspravlja s predsjednicima vlada i poslanicima, svađa se s konzulima i, uopće, susreće gotovo sve bitne osobe svog doba i, unatoč tvrdnji da se ne bavi politikom te da je on tek umjetnik, živo je zainteresiran za sudbinu ovdašnjih naroda. Iz njegovih zapisa možemo puno saznati o tomu tko je kome krojio kapu i kakvu, kakvi su karakteri bili ondašnji vlastodršci i častohlepci, a upadljivo je, za ono doba aktualno, gledanje na narode kao na rase pa tako veliki kipar voli promatrati oblik lubanje i, uopće, služi se frenologijom u izvođenju zaključaka o prirodi i karakteru određene osobe.
Sve u svemu, Meštrovićeva knjiga je važno svjedočanstvo o političkim zbivanjima u prvoj polovici 20. stoljeća. Umnogome može pomoći i u razumijevanju današnjih političkih i inih odnosa među državama nastalim raspadom Jugoslavije koju je Meštrović vrlo aktivno pomagao stvoriti. Svi oni mrtvi jednodimenzionalni likovi sa satova povijesti u Meštrovićevim zapisima su žive osobe s vrlo slojevitim karakterima i vrlo jasnim partikularnim interesima. Ono što je zastrašujuće jeste da čovjek čitajući ovu knjigu dobiva dojam da se ništa u prirodi ovdašnjeg svijeta nije promijenilo, a i da su političke tendencije vrlo slične ondašnjim. Vjerujem da bi mnogi od nas ovih dana voljeli da se mogu doslovno pomaknuti kroz vrijeme. A ova knjiga može poslužiti kao vremeplov, u neka druga smutna vremena ali barem daleka od ovih u kojima smo zapeli.
Ivan Meštrovć, "USPOMENE NA POLITIČKE LJUDE I DOGAĐAJE", Matica Hrvatska, 1969. godina
