Naša mlada,višestruko nagrađivana pjesnikinja Monika Herceg prva je gošća GG knjižnice. Inače, Herceg je buduća fizičarka koja piše poeziju i ima impresivnu biografiju.
Godine 2017. dobila je nagradu Goran za mlade pjesnike za najbolji debitantski neobjavljeni rukopis “Početne koordinate”, zbirka je objavljena 2018. godine, a potom nagrađena i Kvirinovom nagradom za mlade pjesnike, nagradom “Fran Galović” za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili identiteta, nagradom Slavić za najbolji prvijenac objavljen 2018. godine i međunarodnom nagradom Mostovi Struge.
Već 2018. godine dobila je nagradu Na vrh jezika za najbolji neobjavljeni rukopis, a knjiga naslova “Lovostaj.” objavljena je 2019. Osvojila je drugu nagradu na međunarodnom natječaju za poeziju Castello di Duino 2016. i prvu nagradu na regionalnom natječaju humoristično-satiričnog žanra Bal u Elemiru 2017. te nagradu Lapis Histriae 2019. za najbolju priču. Pjesme su joj objavljene u različitim časopisima i prevedene na nekoliko jezika.
Ovo su njezine preporuke:
Marijana Radmilović: "Putovanje oko tijela" (Meandar, 2019.)
Kad sam dobila u ruke prvi puta Putovanje oko tijela, nisam dotad čitala prve dvije zbirke Marijane Radmilović. Ipak, nakon toga, odmah sam tražila ostale njene knjige. Drugu knjigu Bolest je sve uljepšala pronašla sam u jednoj od zagrebačkih knjižnica (malobrojne je samo imaju). Dugo sam tražila i po antikvarijatima ili Njuškalu da je kupim, što je nemoguća misija. Prvu, Portreti nepoznatih žena, nisam mogla ni naći u knjižnicama pa sam do nje došla tako da ju je negdje u Nuštru iskopao Davor Ivankovac, kopirao i poslao. Kad netko toliki put prođe radi knjige poezije, jasno je o kakvoj se poeziji radi. Sad sam već neko vrijeme okružena kopijama njenih prvih dviju zbirki, i ovom trećom. Plovim, pronalazim svako malo neko novo mjesto. Divna, osobna, osjećajna i iskrena poezija koja je samonikla, svojeglava u svom bogatom izričaju. Poezija je to koja tješi i obogaćuje.
Ana Brnardić: "Vuk i breza" (Hena, 2019.)
Ako postoji ljekovita poezija, to je poezija iz nove knjige Ane Brnardić. Kao dobrim starinskim ljekovima iz prirode, vraćam joj se evo već mjesecima. Kad mi zapne riječ, misao, ideja, otvaram je. A u isto vrijeme otvaram i druge Anine knjige; Postanak ptica, Uzbrdo. Iz njih izlijeću ptice u svim smjerovima, glazba izrasta iz pjesama kao bršljan i čini mi se da u ovo vrijeme nema boljeg načina da se vratimo sebi nego takvom toplom poezijom koja nas podsjeća na našu stalnu sponu s prirodnim svijetom. Ana progovara o majčinstvu, djevojaštvu i poezijom piše o malim i velikim trenucima koji nas grade, o obitelji, ljubavi.
Olja Savičević Ivančević: "Šporki Špiro i Neposlušna Tonka" (Sandorf 2017.)
Dok, bez imalo pretjerivanja, jedva čekam držati u rukama novu Oljinu knjigu poezije koja uskoro izlazi u Frakturi, nekako sam započela i šetnju njenim neobičnim gradom Utorkom. Divni likovi u koje se odmah zaljubite, zveckave rime koje cijelo vrijeme hodaju kroz jednu sasvim obično neobično radnju, mnogo hrabrosti, svojeglavosti, ljubavi i jedna divna, topla priča o tome da trebamo biti svoji. Grije srca i glavu u ovo neobično hladno vrijeme kada ne smijemo promiliti glavu iz kuće. Sigurna sam da će maleni uživati u ovoj slikovnici, ali i odgovorno tvrdim da će svi veliki naći unutra neki dio svoga srca, smijeh i ganuće.
Siri Hustevdt: "Ljeto bez muškarca" (Profil, 2012.)
Maestralna knjiga koju nisam mogla ispustiti iz ruke. Na kraju, nakon čitanja, činilo mi se da sam bogatija za ono nešto što je teško opisati. Bila sam teža za iskustvo cijelog jednog života i jedne osjetljivosti na svijet. Siri isprepliće sudbine žena svih generacija i ovo je prije svega knjiga o ženama, ženskom iskustvu u različitim točkama života. Hrabra knjiga koja progovara o našim slabostima i koliko su one upravo naše jake točke. Suosjećamo i osjećamo kroz cijelu knjigu, i plačemo uz smijeh. To je možda ona najveća vrijednost ove knjige, humor koji se provlači kroz sve tragične situacije. Dugo se nisam ovako smijala naglas uz neku knjigu.
