Minimalističko svetište, tako je Kim Kardashian nazvala svoju luksuznu vilu na Beverly Hillsu koja je šokirala javnost svojom prazninom. Nepregledne bijele površine bliješte pod kalifornijskim suncem dok Kim vodi ekipu Voguea kroz kuću vrijednu 60 milijuna dolara, objašnjavajući svoju ljubav prema minimalizmu. Imati manje stvari i izbjegavati dekor bilo koje vrste, odnosno fokusirati se na funkciju, a ne formu danas se čini kao ultimativna filozofija koja je sve popularnija. Nekad su nam materijalni predmeti donosili sigurnost i sreću, a u ekonomskom smislu bili su najvrjednije stvari koje posjedujemo. Danas to više nije tako.
Fokusiranje na ono nužno čini se kao logičan korak nakon globalne zdravstvene krize kroz koju još uvijek prolazimo; kao da je svijet morao stati da bismo shvatili da nam je za život potrebno, zapravo, malo toga, a da sigurnost nije u materijalnom. Naravno, nije minimalizam nešto novo. U filozofiji je prepoznat još od Diogena iz Sinope, koji je u 5. stoljeću prije Krista odlučio živjeti u bačvi i odreći se svih materijalnih posjeda osim plašta i štapa za hodanje. U povijesti umjetnosti, minimalizam je bio manje popularna protuteža pop-artu u 70-ima i 80-ima, u dizajnu raspoznajemo japanski i skandinavski stil koji najviše prate estetiku "manje je više". Danas, uz društvene mreže, pogotovo Instagram i Pinterest, estetika ovog stila iznimno je lako dostupna i popularna. Velike, bijele površine, namještaj čistih linija, jednobojna odjeća, ormari i ladice bez ručkica, bacanje svih suvišnih stvari iz stana... Sve to ulazi u današnje poimanje minimalizma.
U zvijezde pokreta uvrštavaju se neokrunjena kraljica urednosti i organizacije doma, Marie Kondo te američki gurui Joshua Fields Millburn i Ryan Nicodemus, koji su dali otkaz u uspješnim IT tvrtkama kako bi pokrenuli blog i prodali svoju seriju o minimalizmu Netflixu. Princip je jednostavan – ako vam stvar „ne izaziva sreću”, nema mjesta za njega u vašem životu. Ako nešto niste koristili u posljednjih 90 dana i nećete koristiti u idućih 90 dana, riješite se toga. Prakse koji oni zagovaraju, svatko na svoj način, u suštini se mogu svesti na klasičan self-help; micanjem suvišnih stvari iz svog života ne samo da ćete napraviti mjesta u svojim domovima, nego ćete doživjeti emocionalnu katarzu te potpuno promijeniti pogled na život, a stoga postati sretnija i zadovoljnija osoba. U tome se i krije tajna njihova uspjeha. Obećaj ljudima bolji život kroz jednostavne prakse koje „svatko može”. Ako ste ikad napravili ozbiljnije čišćenje svog prostora i riješili se dijela stvari koje su vam pravile kaos, sigurno ste osjetili to olakšanje. Nije laž – kad očistite ormar, frižider, police, ostavu... Osjećat ćete se bolje, disat ćete lakše. Pitanje je samo – dokad? Koliko će proći vremena dok ponovno ne zakrčite ormar novim komadima odjeće ili policu napunite novim knjigama?
Problem s ovim popularnim poimanjem minimalizma – kao i onog kojeg prakticira Kim Kardashian – je što je često licemjeran. Estetika minimalizma nije isto što i filozofija istog naziva ili način života. Kuću Kim Kardashian nazvali bismo estetski minimalističkom, ali njezin stil života sve je samo ne to. Minimalistički način života podrazumijevao bi posjedovanje manje stvari i stvaranje što manjeg utjecaja na okoliš – primjerice, zero waste koji je također sve popularniji, ili tiny house pokret, odnosno smanjivanje prostora u kojem živite. Kupovanje deset novih komada odjeće svakog mjeseca jer izgledaju minimalistički upravo je suprotno onome što minimalizam treba predstavljati, a to je pobuna protiv sustava koji nam govori da smo vrijedni proporcionalno količini materijalnih stvari koje posjedujemo. U svemu tome postoji i klasni aspekt – živjeti tako da se riješite svih stvari koje vam ne trebaju privilegija je. Baš kao i odluka da ćete kupovati manje, ali kvalitetnije. Minimalizam je za većinu ljudi prisilan način života jer si naprosto ne mogu priuštiti ono što žele, a neće koristiti. Ono što bi najbolje opisalo minimalizam kao filozofiju ili način života je namjerno življenje. Na kraju, nije poanta imati tri komada odjeće ili sjediti na podu jer se posjedovanje kauča čini suvišnim. Minimalizam podrazumijeva razvijanje svijesti o vrijednosti stvari koje posjedujemo te namjerno donošenje odluka. Dakle, zadržavanje svega što nam je korisno i čiju vrijednost znamo, a odbacivanje onoga što je suvišno, što nema funkciju i ne doprinosi kvaliteti našeg života. U praksi, to znači da će svaka kupovina biti detaljno promišljena i svjesna, a da ćemo mi znati funkciju i vrijednost svake stvari koju posjedujemo – kao i svakog odnosa i osjećaja. Bitno je u svemu tome prepoznati privilegiju koju imamo jer tako će naša svijest o onome što trebamo i/ili želimo postati još veća. Imate li tu privilegiju da donosite odluke svjesno i promišljeno i, još važnije, koristite li je?
