Na samom početku u kina nedavno pristiglog filma "Birds of Prey", o emancipaciji famozne Harley Quinn, nalazi se scena u kojoj naslovna (anti)junakinja s čeznutljivim pogledom u očima zavodljivo, gotovo opsceno oblizuje svoje pune i sočne usne. Gledatelj bi pomislio da Harley tako gleda samo Jokera ili kakvog drugog superzlikovca. Ali ne. Predmet njezine požude, ubrzo postaje jasno, slastan je sendvič sa sirom, slaninom i jajima.
Krupni plan zamamnih, crvenih usana ovlaženih vrškom ružičastog jezika, pokazat će se, najprostija je scena u ovom, u Americi slovom R označenim i time mlađima od 17 godina bez roditeljske pratnje zabranjenim, filmom. "Food porn", dobacio je netko iz solidno popunjene kinodvorane.
Krivo. Urban dictionary kaže da je food porn "postavljanje primamljivih fotografija slasne hrane na društvene mreže i izazivanje požudnih osjećaja prema hrani čak i kod onih koji ni izbliza nisu gladni", a nekoliko na Googleu provedenih trenutaka pokazat će da izraz u više ili manje istom obliku egzistira još od 1977. kad je Alexander Cockburn u "The New York Review of Books" gastro porn opisao kao "povećavanje uzbuđenja i osjećaja nedostižnosti koji se postižu postavljanjem fotografija različitih dovršenih recepata."
"Food porn", kao i "prava" pornografija naglasak stavlja na povećavanje uzbuđenja i užitak u nedostižnom, na pojačavanje gledateljevih fantazija dodatnom erotizacijom i objektivizacijom predmeta njegove žudnje. Ništa neobično, veza između hranjenja i seksualnog čina, kao dvaju za opstanak vrste najvažnijih nagona, prisutna je još od praskozorja vremena, no kakvu ulogu njihovo poticanje ima u vremenu preobilja i pretjerane dostupnosti kako hrane tako i seksualnih partnera? Zabavnu, razonodeću, opuštajuću, da od gledatelja učini još predanijeg potrošača? Ili čisto voajersku? Nedavna istraživanja su pokazala kako mladi Britanci provode pet sati tjedno gledajući emisije o kuhanju, ali samo će četiri sata u istom tjednu posvetiti ponavljanju naučenog u vlastitoj kuhinji. Onu drugu statistiku, o satima provedenim u promatranju tuđih snimljenih i upražnjavanju vlastitih seksualnih aktivnosti nemamo, ali pitanje se nameće samo od sebe – jesu li gastro showovi pornići 21. stoljeća?
"Naravno", istog mi je trena potvrdila frendica, gastro entuzijastkinja, nakon što sam joj izložila ovu tezu. "U prošlom stoljeću je seks bio tabu, a u ovom je to hrana. Svi pričaju o genijalnim fotkama hrane ili o ukusnim zalogajčićima koje su negdje probali, ali nitko ne želi priznati da se pošteno najeo." Svi gledaju, nitko ne dira, a televizijske nam kuće to gledanje čine još primamljivijim.
Povjesničarka gastronomije Kathleen Collins smatra da uspjeh kulinarskih showova leži u njihovoj prilagodljivosti. "Uvijek pružaju baš ono što gledatelji žele", piše u svojoj knjizi "Watching What We Eat".
"Nekad smo kulinarske emisije gledali da bismo naučili kuhati. Danas ih gledamo jer stvaramo iluziju da gledajući sudjelujemo. Užurbani nam životni ritam služi kao isprika jer ne stižemo kuhati pa sve ono što vidimo doživljavamo kao zalog za budućnost u kojoj ćemo imati vremena."
No posebnu pažnju posvećuje modernoj produkciji emisija o hrani koju uspoređuje s onom u pornoindustriji, što zasigurno pridonosi popularnosti kulinarskih showova. "Premda današnji recepti mogu nalikovati onim nekadašnjima, prezentacija nadigrava sadržaj. Često se susrećemo sa seksi voditeljima, kuhinjama čije se uređenje opisuje kao "privlačno i seksi", a seksi je i hrana, uz čestu izmjenu krupnih kadrova zavodljivih usana i prstiju kao i usklici nekih od sudaca, poput Emerila Lagrassea poznatog po ekstatičnom "yeah, baby".
Kad malo bolje razmislim, možda onaj glas iz kinodvorane i nije bio posve u krivu. Niti emancipirana Harley Quinn nije se uspjela distancirati od jednog od najvećih trendova u kulinarskom i show businessu. Voljeli ih ili mrzili, predano izrađivali ili još predanije prezirali one koji svaki svoj, pomno dekorirani obrok provlače kroz desetke filtera i postavljaju na Instagram moramo priznati – doista ima nešto uzbudljivo i uzbuđujuće u promatranju tuđeg snalaženja u kuhinji. Čak i na prazan želudac.