Roman "Normalni ljudi", mlade irske spisateljice i scenaristice Sally Rooney i njegova istoimena BBC-jeva ekranizacija naišli su na unisono odobravanje književnih i filmskih krugova Velike Britanije i SAD-a. Gotovo da nema uglednijeg mainstream medija za književnost i film koji se nije dotakao imena i djela ove mlade Irkinje. Iako je na recentnoj književnoj sceni već poznata, a hrvatskom čitateljstvu i predstavljena romanom "Razgovori s prijateljima" (Fraktura,2020.), tek s romanom "Normal People" (UK, Faber&Faber, 2018.) Rooney pokreće kotač zamašnjak svog osebujnog autorskog izraza i uskače u globalno priznatu književnu orbitu onih odabranih. Irci su 2018. roman proglasili najboljom knjigom godine, za čim su uslijedile i nagrade Costa Book-a za najboljeg pisca Irske i Velike Britanije te uvrštavanje na listu kandidata za dobitnicu prestižne Bookerove nagrade. Rooney je također nominirana i za cijenjenu nagradu Women's Prize for Fiction.
Opća je konstatacija kako ključ njenog uspjeha leži u jezičnoj preciznosti kojom razumljivo i iskreno iznosi psihološke dvojbe i socijalna spoticanja dvoje adolescenata u nastojanju da svoje osobne dvojbe i intimna previranja usklade s onim svjetovnim i predrasudnim. Pri tome, Rooney progovara izravno mislećim rječnikom nadolazeće generacije i ruši stereotipe poimanja njihovih nedoraslih odnosa. Hrabro otvara prolaze drukčijeg viđenja i tumačenja adolescentnog ljubavnog odnosa u kojem su intelektualna, duhovna i seksualna kompatibilnost homogena cjelina.
Kada je roman 2019. godine predstavljan američkoj javnosti, a odaziv ljubitelja književnosti na njegovoj promociji u Brooklynu prešao sva očekivanja pa je iz knjižare bio prebačen u obližnju crkvu, BBC je prepoznao impuls javnosti i pokrenuo projekt njegove filmske adaptacije. Upregnuo je uhodanu irsku filmsku mašineriju na čelu s perspektivnom producentskom kućom Element Pictures i angažirao američku VOD platformu Hulu te u pet mjeseci grozničavog rada snimio istoimenu 12-epizodnu seriju u specifičnom formatu polusatnog trajanja. Reakcija filmskih portala bila je izvanredna. Samo na IMDB-u ocijenjena je s nevjerojatno visokom ocjenom 8,6. Redateljska palica povjerena je provjerenom irskom redatelju Lennyu Abrahamsonu i njegovoj kolegici Hettie Macdonald. Noseće uloge pripale su minuciozno izabranim mladim glumcima Daisy Edgar-Jones (Marianne) i Paulu Mescalu (Conell). Scenarij potpisuju poznata imena Alice Birch, Mark O'Rowe i sama spisateljica Sally Rooney.
Radnja romana, a onda i serije, može se ugrubo uvrstiti u coming-of-age ostvarenja u kojem dvoje mladih adolescenata, Marianne i Connel, kroz intenzivan, višegodišnji psihofizički odnos traže, propitkuju i grade svoje identitete. Suprotstavljeni su u osobnostima i klasnoj pripadnosti, no ujedinjeni u snazi intelekta i rasponu emotivnog senzibiliteta. Ona je inteligentni introvert iz dobrostojeće irske obitelji, on je bistar i nadaren sin razumne samohrane majke iz radničkog miljea. Ona je osorna, drska i superiorna, omrznuta u vršnjačkim krugovima i neshvaćena u obiteljskom okruženju, on je popularan sportaš, šutljiv i dobronamjeran prijatelj mislilačkih kapaciteta, blizak majci i obiteljskim vrijednostima. Pohađaju istu, završnu godinu srednje škole u provincijskom gradu sjeverozapadne Irske i pred njima su jednaki izazovi mladenaštva i sazrijevanja. Činjenica da njegova majka radi kao kućna pomoćnica u njezinoj obitelji stvara priliku za njihove češće susrete koji, isprva, dovode do prijateljske naklonosti, zatim do seksualne privlačnosti i u konačnici, do potpunog psihofizičkog zbližavanja. No, veza je društveno neprihvatljiva i, iako produhovljena i puna potencijala, krhko funkcionira u konzervativnom okruženju malog grada te ju stoga oboje godinama taje i niječu.
Ovaj grubi presjek sadržaja otvorio je spisateljici i redateljskom timu čitav dijapazon književnih i filmskih atribucija za nijansiranje različitih odnosa glavnih i sporednih likova. Pri tome je filmski dosljedno primijenjena fragmentarna forma romana u kojoj su kratke, situacione, vremenski razlomljene priče uglavljene u cjelinu romana i serije. Uvijek u fokusu zbivanja, On i Ona funkcioniraju po principu magnetskih silnica, bliskih u međusobnom razumijevanju ili odbojnih u nesporazumijevanju, no, uvijek, iznova, nasušno, duhovno i tjelesno, gladni jedan drugoga.
Ekspresivnost književne forme i sadržaja filmskom adaptacijom u cijelosti je uspješno prenijeta i, prema nekim uglednim kritičarima, čak ju je i nadrasla (Carol Midgley, The Times). Zaslugu treba pripisati i glavnim protagonistima koji su, unatoč skromnom glumačkom iskustvu, svoje uloge iznijeli izuzetno zrelo i uvjerljivo. Kako književni tekst, tako i filmska adaptacija, protkani su inteligentnim dijalozima snažnog introspektivnog naboja. Sadržajne slike nižu se u skladnom dramaturškom narativu, uvjerljivo oblikujući psihologiju likova i realitet njihovog privatnog i šireg, socijalnog okruženja. Izravnost, otvorenost te plastičnost spisateljskog vokabulara, izazvala je brojne reakcije konzervativnih kritičarskih krugova. Glavne zamjerke bile su uperene u seksualnu komponentu sadržaja romana, zamjerajući mu brojnost i transparentnost intimnih odnosa glavnih protagonista. Prigovori iste vrste eskalirali su nakon BBC-jeve filmske adaptacije romana pa je tako britanski tabloid "The Sun" izveo čitavu matematičku gimnastiku izračunavši da u seriji 12% prikazanog materijala sadrži scene "ljubljenja, maženja, odnosa i predigre". Matematika je možda i točna, no percepcija tih odnosa nije, jer su kritičari mahom složni u konstataciji da kontekst tih seksualnih interakcija nije u pornografskoj već u umjetnički izražajnoj ulozi koja prirodno nadopunjuje relevantne značajke burne adolescentske dobi, a u konkretnom slučaju podupire dramatičnost dijaloške forme.
Takav ishod svakako nije slučajan i za njega se pobrinuo iskusan redateljski tim pridruživši filmskoj ekipi tzv. "koreografa za intimnost", Itu O'Brien dok su zahtjevan snimateljski zadatak sjajno odradile direktorice fotografije Suzie Lavelle i Kate McCullough, koristeći pri takvim scenama uglavnom krupne planove i ambijentalno svjetlo. O neupitno umjetničkoj kvaliteti vizuala govori i komentar uvažene BBC-jeve kritičarke Sarah Huges koja kaže: “Rijetke su adaptacije koje, ne samo da vjerno prenose priču, nego ju nadograđuju i potiču na ponovno čitanje izvornog materijala vođeni impresivnim filmskim slikama. U tome je uspjeh Normalnih ljudi naprosto trijumfalan.“
I dok se roman prodaje u milijunskoj tiraži, a filmski kritičari predskazuju seriji laskavi naslov "drame godine", hrvatsko čitateljstvo i filmska publika mogu samo s nestrpljenjem očekivati "Normalne ljude" u bilo kojem formatu. Za sada, roman je dostupan na engleskom jeziku, a serija samo preko američkog Hulu streamera. Bez obzira koje se verzije prije domogli, svakako ju nemojte propustiti, jer ovo djelo će vas provesti kroz novoromantičarsku poetiku izglednog mladog klasika 21. stoljeća.
