Dok čekamo da proljeće konačno pokaže svoju ljekovitu snagu, skupljamo se po trgovima na kavama. Radimo "performanse" od stajanja u malim koncentričnim krugovima. Dokazujemo kako je nemoguće zaustaviti ljudsku prirodu: potrebno joj je zajedništvo, druženje, dijeljenje, ljepota. Veljača je uvijek bila posebno siv i šugav mjesec: i svih prethodnih sezona bilo nam je previše zime, hladnoće, kaputa, vune koja bi najednom posebno iritantno počela grebati, centralnog grijanja koje bi nas u tom slavnom drugom mjesecu isušivalo do rana izazvanih češanjem.
Ima par simbola tog kratkog, ali nepodnošljivog mjeseca koji bi nas ipak veselili jer su govorili o tome da će, ako još samo malo izdržimo, sunce zagrijati asfalt i naše duše. Šarene maske, između vulgarnosti i mašte. Krafne kupljene usput, na putu prema špici. Ove sam ih godine kupovala u maloj slastičarni na Ilici kraj Britanca, ali i prvi put napravila sama, pritisnuta dosadom polukarantenskog života koji vodimo. Dobro su ispale. Ključno je strpljenje – koje nemam - i štaub šećer da pokrije nedostatke. I cvijeće. Tulipani su već godinama prvi vjesnici proljeća koje će donijeti novi val života (a u 2021. i odnijeti novi soj korone k vragu, gdje i pripada).
Već krajem siječnja moja ih je prijateljica uvijek dobivala za rođendan u velikim žutim buketima i to je označavalo promjenu i skori zvuk pjeva ptica koje će se – konačno - buditi prije nas vikendima. Zavoljela sam sve nijanse ružičaste i sve vrste tulipana: duple i one s neravnim rubom, kakve sade po Istanbulu i slikaju na njihov porculan. Nekad su nas tulipani podsjećali na Nizozemsku, a mene, od kad sam se zarazila ljubavlju prema Turskoj, na Sultanahmet i jedno rano proljetno putovanje kad sam doznala da sam trudna.
Ne znam ima li u veljači većeg simbola ljubavi: tulipani pobjeđuju čak i ruže u prozirnom celofanu za Valentinovo, jer su šareniji, drčniji. A sad se već prodaju i na štandovima kod kumica ispod Dolca ili štekatima opustošenog Britanskog trga nakon što se prodavači hrane povuku. Njih zamijeni razno divlje cvijeće za Cvjetnicu, a zatim zavladaju božuri ono kratko razdoblje krajem travnja i u maju kad se svijet rascvjeta. I kad ćemo, konačno, nadam se, biti zdravi i slobodni.
