Čini se da je jedino što možemo učiniti za sebe i svijet u 2021. jest početi iz početka, baš kao što sugerira naziv jedne od mojih trenutno omiljenih ploča ˝Begin again˝ Norah Jones koja se vrti na gramofonu koji smo partner i ja dobili kao dar za useljavanje, zajedno s Bowiejem, Rolling Stonesima, Depeche Modeom i Johnnyjem Cashom.
Iako smo i prije ove zajedničke traume, popularno zvane 2020., oboje zasebno koketirali s vinilom, ovo je nekako savršen trenutak za povratak "starim" navikama, sporijem načinu puštanja glazbe (okreni, spusti iglu polako, spremi u košuljicu), sporijem načinu pričanja priča. Vinil nas prisiljava slušati u linearnom redu koji su autori i producenti nekad davno, kad je svijet bio drugačije mjesto bez zaštitnih masaka i pleksiglasa, zamislili kao poglavlja romana. Bili su potpuno u nesuglasju s histerijom koju smo živjeli dok nam svemir nije opalio pljusku. Sada su rituali slušanja glazbe gotovo pa mjesta utjehe.
U karantenama i samoizolacijama kojima smo svjedočili svaka je dodatna radnja koja u sebi skriva poetičnost - poželjna. Vinil pucketa i miriše po našim roditeljima, plesnjacima, pohanom mesu nedjeljom, po Balaševiću, Bajagi, Bijelom dugmetu, EKV-u, po svim mjestima stvarnog bratstva i sestrinstva, onog iz sada "mokrih snova" stiliziranih serija i francuskih poema. Vinil miriše na zajedništvo, poljupce, zajednička iskustva, ali i na određeni elitizam "za po kući". U Zagrebu vinil možete nabaviti na desetak mjesta, uključujući i sajam na Britancu nedjeljom, ali zato internet skriva riznicu starih ploča (baš sam nedavno naručila Terezu Kesoviju u izdanju Jugotona!), a, za one koje žele znati više: postoji i jedan čarobnjak koji će vam za malo novca i puno truda "spržiti" i samo vašu ploču.
