Netflix je navodno u ozbiljnim problemima. Gubi milijune korisnika diljem svijeta. O razlozima se nagađa, ali suspektan je i sadržaj koji je tijekom godina prije pandemije a u njoj pogotovo eksplodirao hiperprodukcijom koja nije mogla pratiti kvalitetu na koju smo mi, binge ovisnici nove generacije, navikli. U naporu da se nekako suoče s tim problemom, kreatori Netflixa sve češće se okreću filmu, toj zaboravljenoj umjetnosti pričanja priče unutar manje od dva sata. U trending sekciji trenutno se ističe ekranizacija romana Jane Austen "Uvjeravanje". Potencijalno savršeni ljetni hit dolazi u trenutku kad se činilo da je svijet malo zaboravio na Jane Austen i njezine ljubavne priče. Zanimalo me može li politički korektna publika podnijeti vječnu romantičarku koja u svakom svom romanu gura ideju jedne velike, fatalne ljubavi, i to vrlo često s neprilagođenim, namrgođenim, naoko hladnim muškarcem, koji je loš u izražavanju osjećaja, komunikaciji, pokazivanju ljubavi, i koji je radi tih svojih urođenih, muževnih ali toksičnih mana, spreman odabrati vlastiti ponos ispred ljubavi. Hoće li generacije na Netflixu, odgojene na serijama poput "Sex Education", "Stranger Things" i "Euphoria", moći podnijeti heteroseksualnu ljubav prepunu čekanja, patnje i tišine? Netflixove su autorice (i autor) tome doskočile „modernizacijom“ ne samo priče, casta, već i jezika genijalne Austen. Kako je to prošlo?
Iako je kritika gotovo unisona u šoku i nevjerici oko takvih zahvata (glavna junakinja Anne Elliot više podsjeća na kombinaciju Fleabaga i Bridget Jones nego na tipične karaktere Jane Austen), dajući filmu loše ocjene, publika se, čini se, ne slaže. I publika ovaj put ima pravo: iako je Carrie Cracknell film režirala gotovo kao video dnevnik glavne junakinje (Dakota Johnson nikad nije bila bolja), iako su Ron Bass i Alice Victoria Winslow napisali scenarij tako da klinci navikli na jezik memea i gifova i kratkih poruka na društvenim mrežama u kojima se emocija često izražavaju emotikonima ne samo razumiju već i da ih zainteresira, priča ne gubi snagu a film nije iritantan već simpatičan i duhovit. Mlađa sestra voljene nam Anne Elliot savršen je primjer tog hrabrog zahvata: razmažena i narcistična, mrtva će hladna izjaviti da je ona „empat“, riječ tako omiljena generaciji Z, ali će istovremeno drsko postaviti pitanje svom afroameričkom mužu (cast je miješanih rasa bez imalo objašnjavanja): "Zašto mama mora ostati s bolesnim djetetom?", evocirajući tako ne samo feminizam nove generacije čiji savršeni valovi ponekad imaju kolateralne žrtve (djecu, obitelji, odnose), već i feminizam same Austen, koja je bila sve samo ne konzervativna osoba tradicionalnog vrijednosnog sustava. Frederick Wentworth u jednom će tako trenutku reći Anne Elliot da ga iskreno boli što je društvo krojeno tako da žene njezine inteligencije i kapaciteta ne mogu biti admiralke (uspješne, karijeristice), a film će završiti s njihovim putovanjem u Veneciju i Istanbul, tijekom kojeg se avanturistica Anne šali na račun "tajnih muških vještina" koje, zapravo, nisu nimalo teško savladive. Ima u ovom filmu brzine koja je proslavila "Crazy Rich Asians", i stilizacije koja možda smeta kritičare navikle na melankoliju i grandioznost kostimiranih adaptacija. No Johnson apsolutno "rastura" svako obraćanje u kameru, čak i namigivanje, pa je njezina naracija više prijateljska nego ona sveznajuće pripovjedačice ali nikako nije instagramska i bez talenta i smisla. Štoviše: pitka je ali pametna, iznenađujuće zavodljiva i ironična u britanskoj maniri koju sve adaptacije Austen imaju. Apsolutni must ovog ljeta i najava novog vala popularnosti Austen. Ako nakon gledanja „Uvjeravanja“ želite dodatni fiks Jane Austen ili žudite za konvencionalnom adaptacijom, donosimo pregled najpopularnijih tijekom desetljeća.
PONOS I PREDRASUDE, 1995, SERIJA
Colin Firth ovoj seriji duguje svoju slavu i popularnost. Njegov prikaz Mr.Darcyja kao smušenog i zbunjenog, iako hladnog i rigidnog, uz savršeno veselu Jennifer Ehle kao ostrašćenu Elizabeth Bennet doveo je do onog drugog Darceyja - u Bridget Jones. Briljantna serija koja ne zastarijeva, i koju se isplati kupiti za svoju virtualnu knjižnicu TV klasika.
SENSE AND SENSIBILITY, 1995, FILM
1995. bila je velika godina za Jane Austen, ali i za Emmu Thompson koja je za ovu adaptaciju dobila nagradu Oscar za najbolji scenarij. Također, Hugh Grant briljirao je kao ljubavni par samoj Thompson, a imate priliku gledati mladu putenu Kate Winslet kako otkriva romantičnu ljubav s tajanstvenim čovjekom koji ju spašava iz nevolje. Uvijek popularno. Zanimljiv podatak: iako je karakter Colonela Brandona samo 16 godina stariji od Marianne Dashwood (osjećajne sestre), Alan Rickman bio je u stvarnosti 29 godina stariji od Kate Winslet!
EMMA, 1996, FILM
Jedno ime: Gwyneth Paltrow. Miljenica devedesetih apsolutno je savršena kao vrckava i snažna Emma Woodhouse koja se vješto petlja u svačije ljubavne prilike, osim- svojih vlastitih. Tu je brutalno zgodni mladi Ewan McGregor, koji sa svojom mračnom energijom perfektno razbija komične zaplete kakve Austen obožava. Obavezno gledati.
PRIDE AND PREJUDICE, 2005, FILM
Za voljeti ovaj film, morate voljeti Keiru Knightley. Posve drugačija od Jennifer Ehle, ali magična, fragilna i androgena, a ipak vatrena i dovoljno snažna da utjelovi bezvremensku ikonu Elizabeth Bennet.
