Uzbudljivo, pozitivno i romantično naspram autoviktimizacijskog, dosadnog i patetičnog. Autorica Laura Kay dio je novog vala autora koji objavljuju uzbudljivu (ili barem uzbudljiviju) queer literaturu koja svoje likove prikazuje kao heroje svojih života - a ne kao žrtve. Ta je uloga godinama dominirala kao jedini mogući uvjerljivi prikaz iskustva queer osobe/života. Nije se tome čuditi – književnost je tek jedan od refleksa kojima se uspostavlja narativ nekog iskustva (nacionalnog, socijalnog, seksualnog, emotivnog...) i u tom smislu je važna i formativna te ju treba znati usmjeravati - kako ispisivanjem tako i naknadnim poticanjem na čitanje, kritičkim osvrtanjem. A sve kako bismo "sve te" živote uzeli u obzir, kako bismo stvorili njihovu uglavnom oduzetu prošlost, osigurali sadašnjost te najavili, omogućili budućnost. U "real-time" okvirima.
Otkud je došao taj nalog – od tržišta koje ne voli dramatične, tužne, ispovjedne, klasno-rasno-rodno osviještene književne dokumente? Ili od samih autora koji su se zasitili nametnutih izdavačkih i društvenih očekivanja? Možda i nije važno jer unison odgovor nećemo dobiti. Međutim, možemo primijetiti spomenuti trend. Jasno je, umjetnički odgovori iz bilo kojeg žanra u datom su trenutku nerijetko tek refleksija određenog ekonomsko-političkog stanja u stvarnom društvu, u stvarnom političkom kontekstu. Spomenuta Kay je za Guardian nedavno pojasnila svoju odluku o stvaranju ponešto drugačije normirane queer književnosti: "Čitala sam stvarno fantastičnu fikciju o queer ženama, ali često sam osjećala da ti tekstovi uvijek naginju na malo, uvjetno rečeno - sumorniju stranu". Za spisateljicu poput nje koja živi u Londonu bilo je jasno da će njezin debitantski roman, "The Split", biti u apsolutnom romantičnom ključu. Htjela je napisati priču koju je sama željela pročitati. U romanu naime pratimo Ally, koja se nakon ishitrenog prekida seli u Sheffield – a sa sobom vodi mačka svoje bivše djevojke, Malcolma.
Tek nakon što je roman objavljen, Kay je shvatila njegovu ulogu i implikacije koje je ispostavio. Ljudi su joj se počeli oduševljeno javljati, upravo zbog perspektive koju je ponudila, ali i zbog bitno izmijenjene politike teksta. Čitatelji su hvalili roman jer je bio osvježavajuće radostan i smiješan – a ponudio je i sretan kraj, što nije uobičajeno za knjigu s LGBTQ+ radnjom/likovima. Kay je također namjerno izbjegavala spominjanje bilo kakve traume koja potencijalno konstruira Allynu seksualnost. Kritika takvu gestu može tumačiti kao depolitizacijsku, što ona jednim dijelom i jest. Ipak, ideologija i svojevrsna političnost pripadaju tekstu. Ni jedan tekst toga nije lišen. Kayina posljednja knjiga "Tell Me Everything", još je jedan romantični roman, ovaj put o terapeutkinji Natashi koja još uvijek živi sa svojom bivšom djevojkom. Međutim, uz ovu knjigu izlazi cijeli niz drugih, tematski, ako je suditi po najavama, sličnih knjiga. Romani su to prepuni rascvjetanih romansi i blještavog eskapizma.
Ti naslovi uključuju nedavno objavljeni "Double Booked" autorice Lily Lindon, o 26-godišnjakinji koja shvaća da je biseksualna, te druga dva queer romana o odrastanju: roman za mlade Cynthie So "If You Still Recognize Me" i Henryja Fryja "First Time for Everything". To je procvat koji se također odražava na filmu i TV-u, osobito s objavljivanjem Netflixove serije "Heartstopper", temeljenog na istoimenom grafičkom romanu Alice Oseman.
Izostanak književne reprezentacije queer muslimanke ili queer obojenih žena, na trenutak će (tržišno) biti promijenjen. Književnica Adiba Jaigirdar sljedeće godine objavljuje svoj roman "Donut Fall in Love". Sama priča zvuči prekrasno identitetski razigrana: bangladeško-irska tinejdžerica Shireen ide na kulinarski show sa svojom bivšom djevojkom i još jednom djevojkom u koju se zaljubi. Taj roman slijedi Jaigirdarina prva dva romana, "The Henna Wars", koji je uvršten na TIMEovu listu 100 najboljih knjiga za mlade svih vremena, i "Hani and Ishu‘s guide to fake dating". Oba prikazuju dirljive ljubavne priče između mladih queer muslimanki.
Iako nije striktno u romantičnom kodu, ohrabrujuća i motivirajuća knjiga "Just By Looking At Him" Ryana O‘Connella, objavljena ranije ovog mjeseca, nudi prijeko potrebnu reprezentaciju LGBTQ+ osobama s invaliditetom – glavni lik je homoseksualac s cerebralnom paralizom, dok je "Girl Crush" Florence Given roman pun queer likova, urnebesan i pametan. Najnoviji roman Matta Caina "The secret life of Albert Entwistle" upoznaje nas s Albertom, neoutanim 64-godišnjim poštarom koji se namjerava ponovno zbližiti sa svojim bivšim dečkom.
Porast LGBTQ+ fikcije djelomično je rezultat "veće vidljivosti" u medijima i političkom životu kao takvom. Međutim, za autore koji pišu queer romantične romane postoji dodatna složenost u odlučivanju kada i kako predstaviti traume s kojima se mnogi LGBTQ+ još uvijek suočavaju, kao što su diskriminacija i obiteljsko odbacivanje. Ipak, autori spomenuti u ovom članku naglasili su važnost postojanja knjiga koje se fokusiraju na ova pitanja, ali i to da moraju koegzistirati s pozitivnim narativima. A znamo da će nam samo dobro iskonstruirana mašta omogućiti zamišljanje boljeg, ravnopravnijeg, jednakijeg teksta.
