S dugom kovrčavom prosijedom kosom, zamašćenom i zalizanom od čela, naočalama s okvirima u stilu 70-ih, velikim retro brkovima te nizovima zlatnih lančića i gomilom prstenja, Willy Chavarria (56) manje izgleda kao jedan od najkreativnijih dizajnera muške odjeće današnjice, a više poput kvartovskog mafijaša latino porijekla sa stereotipnim imidžem kakav publici serviraju američka kultura i mediji. Jednako su živopisni i članovi njegovog malog tima kreativaca koji se astoji od asistenta Jesusa Garcije, umjetničkog direktora Jessa Cuevasa, fotografa Rickyja Alvareza, suradnika Chachija Martineza i pripravnika Connora Uniackea te (samo) jedne žene - dizajnerice Joanne Therese Dominguez Cruz. Odjeveni u potkošulju od rebrastog pamuka i komotne hlače visokog struka opasane remenom, većinom u 40-im i 50-im godinama života, bujnih kovrčavih kosa s razdjeljkom, prepuni tetovaža i zlatnog nakita, izgledaju živopisno i jedinstveno, a istovremeno prepoznatljivo latinoameričkoj supkulturi: Willy, rođen u američkom Fresnu u Kaliforniji, naime, po ocu je Meksikanac.
To latino naslijeđe ‘‘progovara‘‘ iz njegovog imidža, ali i iz njegovih kreacija. Za proljeće i ljeto 2024. nadahnuo se tradicionalnom odjećom Meksikanaca: sarapeom, ogrtačem-dekicom šarenih boja, guayaberom, izvezenom košuljom kratkih rukava i charrom, svečanim, bogato ornamentiranim odijelom. No, u njegovim se kreacijama također osjeća odjek ženske svečane nošnje i uresa, što je vidljivo u golemim ružama od tekstila koje krase revere sakoa i obode šešira, voluminoznim, pufastim rukavima majica i pulovera te vještom drapiranju i vezenju. Kreacije su ukrašene i šarenim, pomalo kičastim printevima vjerske ideologije - motivima Bogorodice i Krista, lančićima-krunicama te križevima. Willyjev otac je, naime, bio vrlo pobožan, kao i većina Meksikanaca, pa je vjera duboko utkana u njegovu ličnost i odnos prema svijetu.
Osim kulturoloških utjecaja, u njegovom se dizajnu odražava i djetinjstvo koje nije proveo na kalifornijskoj plaži, već na plantaži. Njegovi roditelji radili su na jednom od brojnih nasada voća i povrća u plodnoj kalifornijskoj dolini San Joaquin, pa je Willy odrastao među siromašnim imigrantskim poljoprivrednicima čija je radna odjeća nadahnula dizajnerov istančan smisao za minimalizam i utilitarizam, odnosno kombinaciju praktičnosti i ekskluzivnosti.
Zbog toga su mu kreacije uniseks dizajna, što prepoznaju i žene. Pjevačica Billie Eilish je za dodjelu nagrada Grammy, održanu početkom godine, odabrala upravo njegovu kreaciju - predimenzionirani sako, košulju s tankom crnom mašnom kakvu nose meksički toreadori i široke suknja-hlače dužine do gležnja koji su jednako dobro pristajali manekenu na reviji održanoj u neboderu Woolworth na njujorškom Manhattanu. Riječ je o jednom od prvih izgrađenih nebodera u ‘Velikoj jabuci, jer dizajner koji od 2021. obnaša i dužnost zamjenika direktora odjela dizajna muških kolekcija u američkom brendu Calvin Klein pomno bira lokacije na kojima u sklopu njujorškog Tjedna mode predstavlja kolekcije svog istoimenog brenda osnovanog prije osam godina.
Tako je kolekciju za jesen i zimu na izmaku organizirao u Muzeju dizajna Smithsonian, u dvorani iz 19. stoljeća s drvenom oplatom i velikim kaminom. Kolekciju za prošlo proljeće održao je pak u crkvi Marble Collegiate sagrađenoj u 17. stoljeću, koja je jedna od najstarijih protestantskih crkvi u Sjevernoj Americi, a kreacije za proljeće i ljeto 2022. u poznatoj brijačnici Astor Place otvorenoj nakon Drugog svjetskog rata, a koja se umalo zatvorila uslijed pandemije koronavirusa. I sam dizajner je zbog porasta troškova uslijed globalne krize morao otkazati najam dizajnerskog studija na pomodnom Manhattanu te se preselio u studio u nešto jeftinijem Brooklynu. No, najkontroverznije mjesto na kojem je prikazao kolekciju kultni je njujorški gay bar The Eagle (Orao) u kojem je predstavio kolekciju za proljeće 2018. nazvanu, prikladno, Cruising.
- Volim kad se kolekcije naslanjaju na povijesno nasljeđe, to im daje humani kontekst jer odjeću doživljavam kao sredstvo izražavanja svoje osobnosti, a ne kao izvor zarade i bogatstva - izjavio je taj nesuđeni grafički dizajner (pohađao je umjetničku akademiju u San Franciscu) u povodu nagrade za najboljeg američkog dizajnera muške mode u 2023., koju mu je CFDA, Američko udruženje modnih dizajnera, dodijelilo u studenom 2023. godine. No, bez obzira što za predstavljanje kolekcija bira legendarna njujorška mjesta, u intervjuu za časopis Cultured izjavio je da mu nema ljepšeg mjesta od - smetlišta.
- Na hrpu nabacane stvari privlače me nestvarnim bojama i tipografijom, dok njihova oštećenja uslijed vremenskih prilika i samog protoka vremena izgledaju nevjerojatno - rekao je Willy, dodajući da mu je takvo mjesto inspirativnije od ijedne scenografije revije koju je vidio u životu. A kad je riječ o ciljevima, dizajner nastoji da njegove kreacije nisu priuštive samo bogatima, već i pripadnicima radničke, kao i srednje klase. Stoga u suradnji s partnerima - sportskim brendom Pro Club, proizvođačem radne odjeće Dickies te streetwear brendom FB County, kreira i liniju jeftinije odjeće koju prezentira u sklopu svojih revija, u kombinacijama s komadima koji stoje više tisuća dolara. Kožnata jakna iz regularne linije stoji, primjerice, 3200 dolara, hlače 2100 dolara, a košulje blizu 600, dok hlače iz pristupačnije linije stoje 250 dolara, a košulje 225 dolara. Premda po cijeni povoljniji, ti odjevni predmeti nisu ništa manje atraktivni ni nekvalitetniji jer veliki dio njihove izrade - oko 60 posto - uključuje ručni rad i izradu po mjeri, što je karakteristično za kreacije visoke mode.
- Na svom sam se prvom poslu u modnoj tvrtki Joe Boxer, koja je kreirala mušku odjeću i donje rublje, sam uvjerio koliko pažnje i ručnog završavanja iziskuje izrada pojedinih odjevnih predmeta i tamo sam se zaljubio u dizajniranje za muškarce - izjavio je Willy, koji je u tu tvrtku došao u namjeri da radeći u odjelu dostave poboljša svoj studentski standard. No, potaknut okruženjem, ubrzo je počeo skicirati prve odjevne predmete te nakon obavljenog posla ostajati u tvrtki kako bi naučio sve o kreiranju i proizvodnji (muške) odjeće. To se svidjelo vlasniku, Kanađaninu Nicholasu Grahamu, koji mu je ponudio dizajnerski staž, a potom i posao glavnog dizajnera. Kako je Willy pasionirani sportaš - bavi se vježbanjem u teretani, trčanjem i boksom, nakon nekog je vremena pronašao novi izazov. Zaposlio se kao dizajner u tvrtki Voler koja je specijalizirana za izradu sportskih dresova, posebice biciklističkih, a to mu je donijelo novi angažman: 1999. postaje dizajner sportske linije biciklističke odjeće RLX poznate američke modne kuće Ralph Lauren. A prije nego što je pokrenuo vlastitu modnu marku, s prijateljem Davidom Ramirezom je krajem 2010. otvorio multibrend trgovinu muške odjeće Palmer Trading Company, koja je nudila suvremene kreacije poznatih dizajnera i vintage komade u stilu američke modne estetike. Bila je popularna među pripadnicima njujorške umjetničke i intelektualne scene koji su nakon otvorenja Willyjevog brenda postali njegova vjerna klijentela.