Svijet danskog dizajnera Henrika Vibskova nadrealan je spoj mode, kazališta, glazbe i plesa. Performansi su kanal kroz koji predstavlja nove kolekcije, uvijek s dozom humora i preslikom trenutačnog stanja društva. Osim titule modnog dizajnera, ovaj fascinantni umjetnički um, koji na modnoj sceni djeluje i pomiče granice već dva desetljeća, može se pohvaliti i onom predavača na danskoj Školi dizajna Kolding, djeluje kao scenograf, član je Chambre Syndicale de la Mode Masculine i trenutačno je jedini skandinavski dizajner na službenom rasporedu modnih revija muškog pariškog Tjedna mode.
Izlagao je u MoMA-i , u pariškoj Palais de Tokyo posvećenoj suvremenoj umjetnosti, zatim u muzeju Zeeuws, u muzeju dizajna Wilhelm Wagenfeld House. Uz sve to, talentirani je glazbenik koji svira bubnjeve i glazbu koristi kao tek jedan od izvora inspiracije. Dizajner koji obožava hektičnost stvaranja i kreativnog izražavanja te iskače iz okvira uobičajenog nakratko nas je pustio u svoj svijet.
O čemu razmišljate ovih dana, kako percipirate svijet u ovo doba postpandemije?
- Mogu reći da i dalje vlada zbunjenost, nisam siguran kako se ponašati u društvu, osobito jer obrasci ponašanja ovise o državi. Generalno, dojma sam da i dalje vlada atmosfera anksioznosti zbog neizvjesne budućnosti koja je pred nama.
Ove ste godine obilježili 20 godina u industriji, koliko je svijet mode danas drugačiji?
- Prije dvadeset godina diplomirao sam na londonskoj umjetničkoj školi Central St. Martins i u svojim počecima forma i koncept u modnom dizajnu bili su najvažniji. Danas se situacija promijenila, ponajviše zbog važnosti održive mode, zbog čega se fokus prebacio na izbor materijala. Reciklaža, održivi materijali, reduciranje otpada u proizvodnji. Sve su to važni faktori o kojima se danas više razgovara nego prijašnjih godina - dakle, ne tiče se više sve samo estetike, koja je nekada bila primarna.
Je li se promijenio i vaš odnos prema dizajnu i modi?
- Naravno, moj odnos prema dizajnu promijenio se unatrag pet godina i više pažnje sam počeo pridavati izboru materijala. U jednom trenutku počeo sam preispitivati sve ono što sam dotad naučio. S obzirom na činjenicu da modna industrija u tolikoj mjeri zagađuje okoliš, dvojio sam trebam li se nastaviti baviti kreiranjem modnih kolekcija, trebam li se prebaciti isključivo na kostimografiju. No, krenuo sam u održivom smjeru i posljednju kolekciju stvarali smo koristeći organske materijale, reciklirani pamuk i poliester, a detalji poput dugmadi napravljeni su od prirodnih materijala kao što je, primjerice, kora oraha... Također, naš proces proizvodnje odvija se u Europi i lokalno. Veliki dio manufakture preselili smo i u Dansku kako bi se smanjio štetni otisak na okoliš.
Možemo li reći da smo na pragu nove ere modne industrije?
- Smatram da jesmo i da u tome ekologija ima veliku ulogu i mijenja pravila igre. Svakako cijeloj priči daje na dodatnoj vrijednosti.
Smatrate li da budućnost mode može biti digitalna?
- Posljednji modni show održali smo ispred publike i moram priznati da je osjećaj bio neobičan. A u budućnosti će svakako posao biti dvostruk - uz održavanje društvenih događanja i prezentacija uživo, potrebno je biti prisutan i na digitalnim platformama.
Recite nam više o proljetnoj kolekciji - što vas je inspiriralo prilikom stvaranja?
- Koncept nove kolekcije govori o našoj fragilnosti. Težio sam pronaći materijal koji je sličan tom osjećaju. Također se kroz kolekciju provlači radna odjeća, odnosno workwear kao vodeća inspiracija, a revija je postavljena kao performans u kojem preko okruglog stola modeli dodaju stvari jedno drugome, s idejom solidarnosti. Kao i uvijek, bio sam inspiriran trenutnim stanjem društva.
Uz to što ste dizajner, vi ste i scenograf i glazbenik - kako biste samog sebe definirali?
- Zaista ne razmišljam previše o tome, smatram se kreativnim umom koji djeluje na različitim poljima i to mi se sviđa. Uživam dok se istovremeno događaju različite stvari i volim biti ekstremno zaposlen. Za vrijeme pandemije mi je iz tog razloga bilo veoma teško, odjednom je stalo sve na čemu sam radio - podučavanje studenata, izložbe i modne revije. Kad su se stvari počele vraćati u normalu, i moja inspiracija se vratila u svom punom obliku.
Je li hiperprodukcija najveći problem modne industrije?
- Masovna produkcija je veliki problem koji se događa, ali, generalno, smatram da ne predstavlja najveći problem modne industrije. Količina otpada koji se stvara produkcijom i proizvodnjom predstavlja veći izazov koji je neriješen i smatram da se o tome premalo govori.
S kojim materijalima najviše volite raditi?
- U odnosu na beton ili čelik, koji su čvrsti, fascinira me tekstil kao takav jer je fleksibilan. Obožavam raditi s fleksibilnim materijalima i shvaćam ih kao 3D arhitekturu za tijelo.
Upadate li u kreativne blokade i kako ih rješavate?
- Kreativnost nije nešto što se može upaliti ili ugasiti jednostavnim pritiskom imaginarnog gumba. Ponekad se inspiriram u pola noći, ili dok perem posuđe, dakle inspiracija ponekad dolazi sporije, nekada brže, no ne treba je forsirati niti požurivati. Stvari koje radim odvijaju se u procesu i po putu ponekad mijenjam koncept, istražujem, nadograđujem ideju...
Čime ste trenutačno zaokupljeni?
- Odrađujem suradnje s partnerima - IKEA je jedan od njih. Iznimno me veseli rad na plesnim projektima koje pripremam i, naravno, na novoj modnoj kolekciji. Upravo sam otvorio i vlastiti kafić, tako da se događa puno stvari. Imam desetak projekata u procesu i to me iznimno veseli.
