"Internet je pun zanimljivih ljudi koji vjerojatno nikad neće dobiti pažnju koju zaslužuju. Ne zbog toga što nešto ne valja s onim što rade, već ograničene vidljivosti onog čime se bave", kažu Anita i Marin koji se kriju iza brenda Wood you be my bag, aludirajući na poteškoće s kojima se susreću mali brendovi koji traže svoje mjesto na tržištu. Ako još niste čuli za ovaj brend, sada ih možete upoznati - njih i posebne torbice koje izrađuju od drva.
Hrast, mahagonij, javor, iroko, jasen, orah... uz drvo u kombinaciji s ostalim materijalima i tehnikama u njihovoj radionici nastaju zanimljive torbice, nikada dvije iste. Zanimalo nas je kako ih proizvode, zašto baš drvo i gdje ih nabaviti.
Kako je nastao vaš brend i kada je nastala prva torbica? Tko odrađuje koji dio posla?
- Mi smo Anita i Marin i za sebe uvijek kažemo da smo dvije stvaralačke duše umjetničke struke. Ne volimo granice koje na maštu i kreativnost nameću znanje i tehnička izvedivost. Stava smo da koketiranje s raznim tehnikama i tehnologijama obrade materijala pomiče spomenute granice te istovremeno doprinosi procesu pronalaska vlastitog kreativnog stila. Grozimo se pomisli kako se nešto ne može i zbog toga je prije dvije godine nastala prva torbica. Zbog "zašto ne i to probati?"
Iako povremeno volimo eksperimentirati s izradom različitih stvari od drva kako bismo izašli iz monotonije, tijekom vremena se torbica sama istaknula kao medij kreativnog izražavanja.
Većina ideja i vizija o tehničkoj izvedivosti dolazi od muške polovice, dok se ženska polovica hvata estetske razrade zbog primjene i upotrebe samih torba. U procesu izrade se svatko bavi onim dijelom koji mu bolje ide, ali to ne znači nekakvu isključivu podjelu poslova, jer se stalno miješamo jedno drugom u proces. Na kraju, miješanje u proces razmišljanja i stvaranja s kojima idu i različiti pogledi na finalni produkt uvijek rezultira zanimljivim kreacijama s kojima smo oboje zadovoljni.
Torbe su posebne baš zbog materijala: kako ste odabrali drvo koje inače nije tipično za izradu torbica?
- Drvo nam je uvijek bilo zanimljivo kao materijal i, nažalost, nismo bili okruženi ljudima koji se time bave. Zbog toga cijeli put do stvaranja s drvom nije bio baš jednostavan. Ideje traže maštu, a realizacija mašte traži znanje o obradi materijala, a nas nitko nije naučio kako izrađivati torbe. Umjetničko obrazovanje kroz slikarstvo i industrijski dizajn nas je usmjerilo razmišljati na malo drugačiji način.
Na početku 2018. godine nam se na listi želja našlo drvo, a time i drvena torbica - osjećali smo se da smo kao Alisa krenuli u zečju rupu. Međutim, nismo mi izmislili drvenu torbu, samo smo je interpretirali na svoj način. Ono što bi se brzopleto dalo okarakterizirati kao neodlučnost mi vidimo kao raznolikost koja je ujedno i temeljna filozofija iza našeg rada...isprobati neku drugu kombinaciju - dok je god u tim kombinacijama drvo.
Koliko je potrebno za izradu jedne i kako izgleda proces nastanka?
- Izradi svake torbe pristupamo zasebno. Navika da se svaki put napravi nešto drugačije i na svoj način posebno ponekad traži jedan dan, a ponekad dva tjedna, a neke ideje nismo dovršili ni nakon godinu dana. Ne opterećujemo se s vremenom, kompliciranošću izrade niti s troškom. Radi se koliko god treba da to bude to i da na kraju budemo zadovoljni s rezultatom. To je malo teško spojiti s komercijalnim pristupom gdje sve mora biti proračunato.
Što se tiče samog procesa, u svome radu koristimo razne tehnike i materijale, ne oslanjamo se na gotove stvari koje malo ukrasimo pa prozovemo unikatnim. Krećemo iz ničega, iz ideje. Ne volimo se ograničiti s materijalima, tehnikama, oblicima i stilovima, jedini element s kojim se volimo ograničavati je drvo, ali ograničenje nije tako malo kao što se čini jer ima jako veliki izbor pa koristimo mahagonij, javor, iroko, jasen, orah, bukvu ,jagnjed, cumaru, okum, ariš...
Isto tako koristimo koju god metodu obrade traži neki projekt i većinom kombiniramo ručni rad poput kukičanja, ručnog te računalnog crtanja, rada s alatima i strojevima poput stolne pile, blanje, lasera, CNC-a i tako dalje.
Svakoj torbi se posvetimo maksimalno te razvijemo proces izrade kako bi to izgledalo kao razrađeni proizvod, a ne nešto usputno sklopljeno. To poteže detaljnu obradu do detalja, na primjer s obzirom na to da je to namijenjeno za korištenje kao i svaka torba, ne zanemarujemo funkcionalnu stranu i izbjegavamo oštre i neobrađene rubove drva. Preferiramo stilski i dizajnerski pristup umjesto umjetničke ekspresije iako na kraju to opet ispadne kombinacija jednog i drugog...
Koji model biste izdvojili kao omiljeni, najposebniji...
- Sve što napravimo nam je drago i posebno je na neki svoj način. Veliku ulogu u tome ima i što do sad nismo napravili dvije iste torbe. Nekad nam je žao što dizajnu i razradi ne posvetimo više vremena jer ima zanimljivih ideja za koje je šteta da budu u samo jednom primjerku, a više promišljenosti za proizvodnju i optimizaciju bi olakšalo tako nešto te finalni uradak napravilo malo pristupačnijim. Uvijek razmišljamo kako neku novu ideju pretvoriti u torbu i uvijek smo u zaostatku, jer je ideja previše, a vremena i energije premalo. Ipak, mala večernja torbicu za šminku "SuperSweets" je omiljena kod klijentica i za nju najviše pitaju.
Što je glavna motivacija, odnosno inspiracija za drvene torbice?
- Inspiracija je svugdje oko nas. Zvučat će čudno, ali većinu vremena to ne traži nikakav trud, već dolazi samo od sebe, a da ne govorimo o tome kad je to stimulirano pogledom na hranu, stare filmske plakate, razne grafike pa sve do piljevine. Nerijetko inspiracija dolazi pogledom na tehnike i rad drugih ljudi, kako nešto primijeniti na skroz drugačiji način ili u to ukomponirati drvo.
Ne ograničavamo se na vlastiti ukus te se tu i tamo potrudimo složiti nešto što je u suprotnosti istome kako bismo potakli svoju i tuđu maštu i izašli izvan vlastitih okvira. Bez poticaja se teško izlazi iz zamke kreativnog izražavanja samo unutar granica vlastitog razmišljanja koje diktira vladanje određenim tehnikama.
I najčudnija i najotkačenija ideja se može upotrijebiti i pretvoriti u stvarnost uz volju i upornost za tehničku i estetsku razradu. Nema svatko slobodu ni razrađen vlastiti modni stil, velikoj većini je pojam vlastite mode repliciranje i utapanje u trenutnom trendu. Kad su trend postale slamnate košare mi smo se odlučili igrati s piljevinom. Ako ljudi mogu nositi slamu - zašto ne bi nosili i piljevinu. Ono "čudno" daje zanimljivost svemu tome, umjesto još jedne torbe na isti sistem trenutnog trenda. Pozitivna strana toga pristupa je što s našom torbom čovjek postaje jednostavno izdvojen.
Gdje i po kojoj cijeni možemo nabaviti vaše radove?
Trenutno se do naših radova može doći putem Instagrama po cijenama od 150 do 950 kuna.
