Lucinda Chambers u svom eklektični uređenom domu u zapadnom Londonu
Fotografija: Matt Writtle/Evening Standard/ Profimedia
Ako mislite da s pozicijom urednice u renomiranim časopisima dolaze samo privilegije, ulaznice za prestižna događanja i revije, dizajnerski komadi i glamur - varate se. Primjeri velikih imena pokazuju da tek nakon otkaza započinje katarza.
Ima li života nakon posla modne urednice? Pitanje se prije svega odnosi na one koje rade u svjetski poznatim časopisima i kojima je u opisu posla da sjede u prvim redovima na revijama, putuju na prezentacije kolekcija u razvikane svjetske destinacije, druže se sa slavnim dizajnerima i celebrityjima i idu na svečane domjenke u mondene restorane i barove. I premda takav ritam može biti naporan, ne vjerujte im kad kažu da im je dosta jer uživaju u svom poslu - zamislite da vama netko plati avionsku kartu prvog razreda u neku egzotičnu svjetsku destinaciju, smještaj u luksuznom hotelu i dizajnersku odjeću, sve da bi javnosti priopćili koja će se boja i kakav kroj nositi sljedeće sezone. I dok sjedite među svim tim dotjeranim uzvanicima, a pred očima vam promiču nevjerojatno lijepe kreacije, shvatite da ste prava srećkovićka i da je to vrijedno svih onih svakodnevnih slomova živaca zbog pomicanja rokova, otkazivanja dogovorene suradnje, zahtjeva klijenata i želja nadređenih.
'Karijera modne urednice je devedeset posto rada i truda, a samo deset posto glamura'
No, ipak, ne može se vječno biti modna urednica, premda su neke na tom poslu proslavile srebrni pir. Kad je 2016. dala otkaz u američkom Vogueu, Grace Coddington je imala 75 godina i bila 26 godina na mjestu kreativne direktorice časopisa. Pa iako su joj i nakon toliko godina ideje bile inovativne kao na samom početku, zaključila je da je vrijeme da ode. Stanje u medijima se mijenja, kako je sama izjavila, dolaze novi oblici komunikacije s kojima urednice s tako dugim stažem jednostavno nisu srasle pa je elegantnije da se povuku dok tiraže časopisa u kojem rade ne počnu padati. Grace pritom u svakom intervjuu ističe da konačno ima vremena posvetiti se vlastitim idejama i projektima: Velšanka prepoznatljive crvene grive prije dvije je godine dizajnirala mini kolekciju odjeće i detalja za kuću Louis Vuitton na čijem je čelu kreativnog tima omiljeni joj dizajner Nicolas Ghesquière, kreirala je vlastiti parfem te napisala knjigu memoara; povremeno i dalje radi za Vogue, no kao freelancer može birati što i koliko želi raditi.
Grace Coddington, jedna od najvećih, od rada u modi ne odustaje ni u svojim osamdesetima
Fotografija: Babiradpicture/Shutterstock
No, Lucinda Chambers (61), koja je u istom razdoblju bila modna urednica britanskog Voguea, nije otišla milom, već silom. Nju je nakon dolaska na mjesto glavnog urednika u svibnju 2017. smijenio Edward Enninful (48), o čemu se Lucinda raspričala u intervjuu za stručni modni časopis Vestoj. Najveću buru izazvala je njena izjava da joj je majica dizajnera Michaela Korsa u koju je za lipanjsku naslovnicu svog posljednjeg broja za Vogue odjenula TV voditeljicu i dizajnericu Alexu Chung glupa i bezvezna i da ju je morala odabrati zbog toga što je Kors bio važan oglašivač. Zbog toga je bila na "crnoj listi" modne industrije dok je nije rehabilitirala urednica američkog Voguea Anna Wintour, njena zemljakinja, angažiravši je krajem te godine da stilizira glazbenika Pharrella Williamsa za naslovnicu prosinačkog broja. Sljedeće godine s dizajnericama Molly Molloy i Kristin Forss, koje su radile u kući Marni, osniva Colville, luksuzni brend ready-to-wear odjeće čija je kolekcija za proljeće/ ljeto 2021. nadahnuta tribal stilom. Svoje dugogodišnje iskustvo i znanje prenosi na mlađe generacije u seminarima o stylingu i stvaranju imidža na web stranici Business of Fashion, a radi i kao freelance stilistica i savjetnica. A te 2017. otkaz je dala i njena šefica Alexandra Shulman (63), koja je na mjestu glavne urednice britanskog izdanja Voguea bila od 1992. Opisavši svoj dotadašnji život kao "90 posto rada i truda, a deset posto glamura" izjavila je prilikom odlaska da je vrijeme za drugačija iskustva: 2018. pokrenula je vlastitu web stranicu, a ovog svibnja postala je strateg razvoja brzorastuće online trgovine dizajnerske odjeće Atterley.com. No, u memoarima "Clothes... And Other Things That Matter", objavljenima prije nekoliko mjeseci, ispričala je drugačiju priču. Atmosferu u redakciji uoči svog odlaska s mjesta glavne urednice opisala je kao "gorku" te se požalila da se nakon više od 25 godina predanog rada osjećala kao persona non grata. Svom nasljedniku Edwardu Enninfulu zamjerila je način na koji vodi časopis i što nastoji zatrti njeno naslijeđe. "Vogue nije nastao s njim, pa ni sa mnom, nego je rezultat rada niza osoba na tom mjestu. Polazna točka za moj rad bila je ostavština moje prethodnice Anne Wintour", rekla je u intervjuu za britanski časopis Daily Mail za koji povremeno piše.
Lucinda Chambers i Alexandra Shulman, bivše modna i glavna urednica britanskog Voguea
Fotografija: Can Nguyen/Shutterstock
S otkazom se suočila i Katie Grand, britanska stilistica i osnivačica utjecajnog časopisa LOVE, jedna od onih modnih vizionara koji prepoznaju i diktiraju buduće trendove. Tako je još 2009., daleko prije Cardi B, Nicki Minaj i drugih glazbenih zvijezda pozamašnih oblina, za naslovnicu premijernog izdanja svog časopisa skinula Beth Ditto, pjevačicu američke pop-grupe Gossip, koju je učinila prvom seksi "buckom" na modernoj glazbenoj sceni. No, nakon dvanaest godina, lanjskoga rujna medijska korporacija Conde Nast, koja je vlasnik časopisa, odlučila je ukinuti printano izdanje te se fokusirati na digitalno.
Love magazin
Kate nije pristala raditi u novom mediju. "LOVE nije bio standardni modni časopis, već projekt koji je nastojao pomaknuti granice estetike, a smatram da to neću moći nastaviti raditi online", rekla je u kratkom priopćenju u povodu svoje odluke te otkrila buduće planove koji su jednako iznenađujući kao i njeni editorijali. Umjesto da karijeru nastavi u nekom drugom modnom časopisu, jedna od najznačajnijih modnih urednika današnjice odlučila se posvetiti humanitarnom radu: surađivat će s londonskom zakladom Sarabande koju je osnovao dizajner Alexander McQueen u svrhu financijske pomoći mladim modnim i umjetničkim talentima te s međunarodnom humanitarnom organizacijom Crveni križ.
Najcjenjenije modne urednice, pokretačke snage magazina koji su im otkazali surandju, pokazale su kako ima kreativnog života i nakon onog u modnim publikacijama.
A da se mene pita, osobno ne bih imala ništa protiv da me pamte po oštrom stavu i opakom jeziku po kojima je poznata američka modna kritičarka Cathy Horyn (64). Zbog svojih članaka u The New York Timesu, u kojem je od 1998. do 2014. imala rubriku On The Runway, dobila je zabranu dolaska na revije Giorgia Armanija i kuće Saint Laurent: za kolekcije vremešnog Talijana pisala je da su dosadne, dok je Saint Laurentov kreativni direktor Hedi Slimane nije volio zbog podrške daleko talentiranijem Rafu Simonsu.
Zloglasna Cathy Horyn na reviji njujorškog Tjedna mode u svojoj uobičajenoj pozi - s blokićem i olovkom
Fotografija: RexFeatures
I druge njene kritike su držale vodu, koliko god su se prozvanima činile uvredljive. Za dizajnera Oscara de la Rentu je rekla da je hot dog američke mode, jer istina jest da su njegove kolekcije imale tu općenarodnu privlačnost, a ništa krivo nije rekla ni za holivudsku glumicu Christinu Hendricks nazvavši je bucmastom. Cathy trenutačno radi kao kritičarka u New York Magazineu, a na pitanje koji je smisao modne kritike, odgovorila je: da smanji kopiranje kolekcija za barem pedeset posto.
