Premda se čini da je sport pod utjecajem mode – svaki dizajnerski model tenisica, trenirke ili majice s kapuljačom javnosti je predstavljen kao ultimativni modni krik, istina je drugačija. Da nije bilo sporta – tenisa, nogometa, košarke, fitnessa... suvremena moda definitivno ne bi izgledala tako kako izgleda danas: umjesto udobne i praktične odjeće koja, na koncu, odgovara zahtjevima današnjeg načina života, još bismo patili u korzetima, suknjama s podsuknjama i strogo krojenim sakoima od čvrstih nerastezljivih materijala. Odjeća za bavljenje sportom, naime, plodan je teren za isprobavanje različitih noviteta u tkaninama, krojevima i formama, te je bila i ostala generator stilskih promjena. Te su se promjene odrazile na način kako se odijevamo za posao, zabavu, odmor i slobodno vrijeme, a neki su odjevni predmeti ušli u dnevnu garderobu u izvornom obliku – primjerice, tenisice i trenirke, koje se danas smatraju komadima za sve prilike.
Prvi komadi sportske odjeće pojavljuju se krajem 19. stoljeća među britanskim i francuskim pripadnicima dokone klase koji su uživali u omiljenim hobijima, jahanju i lovu. Krute, strogo krojene sakoe u kojima su te aktivnosti bile ograničene, zamijenile su jakne od laganijih materijala, komotnog kroja i bez krutih međupodstava. Zatim je 1892. američka gumarska tvrtka United States Rubber Company počela proizvoditi cipele s gumenim potplatima namijenjene atletičarima. No, kako je guma savršeno prianjala uz travnatu podlogu, ubrzo su ih počeli nositi i tenisači – otuda naziv tenisice. Početkom 20. stoljeća razvitak sportske odjeće dobiva novi zamah zbog aktivnijeg načina života koji su počele voditi žene. Sufražetski pokret učinio je svoje – osviještene o vlastitoj vrijednosti i emancipirane, žene su vozile bicikle, igrale tenis i plesale u noćnim klubovima. Za takvu je slobodu življenja trebala i odgovarajuća odjeća sašivena od odgovarajućih materijala – u ovom slučaju džerseja, pamučnog ili vunenog pletiva, tada noviteta na tržištu. Trebala je i prava osoba da shvati njegove prednosti za izradu odjeće – Gabrielle Coco Chanel, slavna francuska dizajnerica koja je bila pionirka stila danas poznatog kao "athleisure", spoj sportske udobnosti te dnevne elegancije i ženstvenosti. Kako bi ženama omogućila slobodu pokreta, legendarna Coco kreirala je haljine i suknje koje su otkrivale gležnjeve i dio nožnog lista te bluze kratkih rukava ili bez njih. U to su vrijeme takvi krojevi bili prava senzacija, pa i skandal, kojem u današnje vrijeme ne bi pariralo ni da se netko u javnosti pojavi potpuno gol – takva je tada bila represija nad pokazivanjem ženskog tijela.
Jedan od istaknutih dizajnera sportske odjeće bio je Parižanin Jean Patou. On je zaslužan za kreiranje teniske suknje u kojoj se 1921. na Wimbledonu pojavila ondašnja superzvijezda bijelog sporta Suzanne Lenglen. Patou je kreirao plisirani model midi dužine koji je kombinirao s pamučnim kardiganom. Tenisačica ga je nosila na terenu, ali i izvan njega, popularizirajući taj tip odjeće u Europi. Časopis "Vogue" je 1926. izvijestio: "Tri četvrtine dnevne mode koja se nudi u Parizu je sportskog tipa. Jednostavna, praktična i mladenačka, njezin utjecaj sve se više osjeća izvan područja sporta, u kolekcijama dnevne odjeće te odjeće za ljetovanje i putovanja."
I dok su pariški dizajneri na čelu sa Coco Chanel dizajnirali sportsku odjeću po konstrukcijama i pravilima visoke mode, kreacije američkih dizajnera bile su primjer njezine lakoće i jednostavnosti. I s druge strane Atlantika u sportskoj su modi vladale žene koje su svojim ležernim pristupom odijevanju pomogle američkoj modnoj industriji da izađe iz sjene francuske. Kreacije Claire McCardell primjeri su američke estetike sportske odjeće koja se temelji na funkcionalnosti, opuštenoj formi i praktičnim tkaninama lakim za održavanje, a sve su to obilježja i suvremene sportske mode. Bonnie Cashin je, pak, praktičnost postizala pomoću slojevitosti, a među prvima je upotrebljavala metalne zatvarače i velike našivene džepove na odjevnim predmetima. Njihov je rad nekoliko desetljeća poslije, u 80-ima, nadahnuo dizajnericu Donnu Karan za njezinu slavnu kolekciju "Sedam lakih komada", set odjevnih predmeta sportske estetike koji su se mogli kombinirati zajedno.
Malo-pomalo i do kraja dvadesetog stoljeća većina je onoga što se nosilo bila sportska ili sportom nadahnuta odjeća. U članku objavljenom u "Vogueu" 1989. raspravlja se o upotrebi fitness odjeće kao ležerne svakodnevne odjeće, uz zaključak da je simbioza dizajnerske estetike i sportske praktičnosti proizvela potpuno novu kategoriju odijevanja, koja se naziva athleisure. Godine 1994. isti je časopis objavio da je "revolucija fitnessa stvorila ne samo odjeću za vježbanje ljepšeg izgleda i boljih performansi već je također poslala sportsku opremu iz teretane i s planinarskih staza, na modnu pistu i ulicu."
Ključni element u toj revoluciji bila je tehnologija. Slobodno vrijeme koje danas poznajemo razvilo se zahvaljujući naprednoj tekstilnoj znanosti koja je omogućila pojavu tkanina poboljšanih performansi. Rastezljivi materijal Lycra, koji je izumljen 1958. u laboratoriju tvrtke Du Pont, omogućio je da odjeća bude pripijena, a udobna. Dacron, tkanina istog proizvođača predstavljena 1986., opisana je kao izuzetno mekana, suha i udobna. U novije vrijeme tekstilni materijal Gore-tex omogućio je da odjeća bude i vodootporna i prozračna, a da čak i ne izgleda kao da je dizajnirana za sport. Ovo eksperimentiranje s tekstilom potiče promjene u dizajnu sportske odjeće: u protekloj godini, tekstilni znanstvenici razvili su tkaninu koja reagira na promjenu temperature tijela. Upravo taj brak između inovacije i dizajna i odražava athleisure. Brendovi se u budućnosti nadaju privući nove kupce usredotočujući se na različite ležerne krojeve koji su prihvatljiviji na radnom mjestu – nešto između odjeće za teretanu i poslovne odjeće.
POLO MAJICA
Tenisač René Lacoste, prijeratni francuski Grand Slam šampion, odlučio se sam iskušati u dizajnu odjeće za sport kojim se bavio. Nezadovoljan majicom dugih rukava, 1929. kreirao je pamučnu košulja-majicu kratkih rukava od pamučnog pikea (sitnoreljefasto pletivo) koja se mogla djelomično olabaviti otkopčavanjem sprijeda, sa uštirkanim ovratnikom koji su igrači mogli podići kako bi zaštitili vrat od sunca. Za završni detalj Lacoste, koji je bio poznat kao "krokodil" na terenu, lijevu stranu majice je uljepšao vezenim motivom svojeg nadimka. Košulja je postala hit, i to pod nazivom polo majica – zbog svojih je karakteristika postala omiljena igračima pola.
TRENIRKE
Razvitak rastezljivih tkanina omogućilo je stvaranje atletskih hlača, vjetrovki s patentnim zatvaračem i anoraka. Proizvođači sportske odjeće 60-ih su godina 20. stoljeća počeli prodavati pamučne i poliesterske trenirke kao setove usklađenih boja, i to u "sportskoj" plavoj, crvenoj i sivoj boji, koje su do danas ostale povezane s klasičnom sportskom odjećom. Bile su to boje sportskih klubova američkih sveučilišta, koje su, pak, preuzete s nacionalne zastave. No, za uvođenje klasične rastezljive trenirke u mainstream modu zaslužan je Bruce Lee, hongkonška zvijezda akcijskih filmova iz 70-ih. Nakon njegove svjetske slave postalo je cool nositi atletske trenirke od poliestera, pamuka, frotira i velura za aktivnosti koje nisu ni izdaleka bile atletske. Dvadesetak godina poslije isti je učinak postigla Uma Thurman u Tarantinovu filmu "Kill Bill", u kojem nosi žutu trenirku po uzoru na Brucea Leeja.
KOMBINEZON
Dio je opreme za skijanje, koje je postalo zabava elite tijekom 1920-ih. Naravno, ovom novom modnom sportu bila je potrebna vlastita elegantna odjeća. Schiaparelli, Hermès i druge europske modne kuće "udvarale" su se bogatim i modernim skijašima, dizajnirajući za njih odgovarajuće hlače, jakne i džempere u kojima su skijali. Napredak u dizajnu dogodio se nakon Drugog svjetskog rata, kad su izumljena sintetička pletiva, što je dizajnerima omogućilo da kreiraju pletene kombinezone koji su imali do tada neviđenu udobnost i pokretljivost. Koristeći se tehnikama dizajna koje su nastale za izradu vojne odjeće, dizajneri activeweara uspjeli su stvoriti džepove s patentnim zatvaračima, skrivene kapuljače, naramenice i druge značajke koje su i danas uobičajene u skijaškoj odjeći. Svijetle boje i hlače s stremenima iz skijaške odjeće ušle su u mainstream tijekom 80-ih.
TENISICE
Popularnost im je počela 70-ih kad je Adidas dizajnirao tenisice za tenis Stan Smith, nazvane po vrhunskom tenisaču tog doba. Urbana moda 80-ih, koja se nadahnjivala košarkom, popularizirala je modele visokih tenisica, kao i druge sportske marke poput Pume, Reeboka i Nikea, a njih su u 90-ima slijedili hip-hoperi. Tenisice su s velikom pompom ušle u visoku modu 2014. u sklopu proljetno-ljetne kolekcije visoke mode kuće Chanel.
TAJICE
Kad je 1982. holivudska glumica Jane Fonda izdala videokazetu s vježbama, nije samo popularizirala aerobik, vrstu treninga koja kombinira ritmičke aerobne vježbe s istezanjem i vježbama snage, već i odjeću u kojoj je vježbe izvodila: tajice i bodije. Ti su odjevni predmeti vrlo brzo postali dio svakodnevne garderobe jer su bili ne samo praktični i udobni već i seksi. Njihova popularnost nije izblijedjela – dapače, sada su modernije nego ikad zahvaljujući tehnološki naprednim materijalima i načinu proizvodnje.
PUF JAKNA
Sada sveprisutna, prošivena jakna nije osmišljena s ciljem da bude pomodni komad odjeće. Osmislio ju je početkom 1920-ih američki poduzetnik i dizajner Eddie Bauer nakon što je gotovo nastradao od posljedica pothlađivanja za vrijeme ribičkog izleta. Nadahnuće je pronašao u ruskoj vojnoj jakni koja je bila punjena paperjem – Bauer je prošio punjenje u "džepove" kako bi spriječio da potone na dno jakne. Jakne su bile dio sportske odjeće sve do 90-ih, kada su ih prihvatili umjetnici hip-hopa iz New Yorka i Detroita. Jakne su potom postale i ostale univerzalno elegantne – bilo u svojoj izvornoj voluminoznoj varijanti bilo u pripijenoj varijanti nadahnutoj skandinavskom sportskom modom.
