U odnosu na revije ranih osamdesetih, kad je uz modne urednike sjedio pop umjetnik Andy Warhol, danas je razlika golema. Prvi redovi, osobito na tjednima mode, uvijek su bili pokazatelj moći i statusa. Sve donedavno nije bilo moguće doći do najtraženije ulaznice među modnim svijetom, a kamoli onu za prvi red koji je uvijek bio rezerviran samo za najveće autoritete. Primjerice, urednica američkog izdanja magazina Vogue, Anna Wintour, uvijek sjedi na samom kraju prvog reda, najbliže fotografima, jer joj to omogućuje najbolji pogled na odjeću - to je mjesto na kojem se modeli okreću, ali i mogućnost ranijeg odlaska, što je njezina česta praksa. Osim urednika i novinara, u prvom su redu uvijek sjedili i predstavnici trgovačkih kuća koji su na temelju viđenog odlučivali što će naručiti za iduću sezonu.
"Ako nisi u prva tri reda na tjednu mode, možeš ostati doma", svojedobno je izjavila modna publicistkinja Kelly Cutrone, a isto pravilo vrijedi i danas, iako se revije mogu pratiti i live na Instagramu. Doduše, stvari su se malo promijenile pa sad u najelitnijem redu sjede celebrityji, blogeri i influenceri, a uskoro će to moći i svatko tko si može priuštiti ulaznicu za prestižni prvi red. Kako je modna industrija postala tako demokratična?
Mnogi smatraju da je prijelomna točka bila pojava supermodela na prijelazu u devedesete godine prošlog stoljeća. Manekenke su postale superzvijezde, a odjednom je bilo zanimljivo i koje dizajnerske komade nose glumice i pjevačice. Prekretnicom se smatra dodjela Oscara 1995. i lila haljina kuće Prada u kojoj je na crveni tepih stigla glumica Uma Thurman. Dotad su i Uma, koja je bila nominirana za ulogu u filmu "Pulp Fiction", i talijanski brend bili relativno nepoznati široj svjetskoj javnosti, ali je uredništvo tada nedavno pokrenutog magazina InStyle, upravo glumicu stavilo na naslovnicu novog broja.
To nije bila prva suradnja dizajnera i holivudskih zvijezda. Glumica Audrey Hepburn je bila muza Huberta de Givenchyja, čiju je malu crnu haljinu nosila u legendarnom filmu "Doručak kod Tiffanyja", u njegovoj je kreaciji preuzela Oscara 1959. za ulogu "Praznik u Rimu", a u njegovim haljinama snimila je i modne editorijale za Vogue . Glumica Catherine Deneuve je imala sličan odnos s francuskim dizajnerom Yvesom Saint Laurentom, kojem je bila muza kroz cijelu karijeru. Krajem osamdesetih prašinu je podigla Madonna - kostimima za svjetsku turneju "Who's That Girl", koje je dizajnirao Jean Paul Gaultier, a zahvaljujući zlatnom špičastom grudnjaku kreiranom za turneju "Blond Ambition" ispisala je stranice modne povijesti.
No, trenutak Ume Thurman i Prade bio je drugačiji. Dotad su dizajneri imali svoje muze, glumice i pjevačice s kojima su redovito surađivali. Nisu se borili za to da nekoga odjenu za dodjelu Oscara ili neki drugi veliki događaj. Od tada se sve promijenilo, otvorilo im se holivudsko tržište i crveni tepih je postao jednako važan kao i tjedan mode.
"U osamdesetima su Bill Blass i Oscar de la Renta na revijama imali dame iz visokog društva, one su tada bile celebrityji. Sjećam se kad sam na jednoj reviji shvatio da sjedim pored glumice i voditeljice Marle Trump. S vremenom se prvi red 'proširio' na dame kao što su političke novinarke Barbara Walters i Diane Sawyer. Glumci su u igru došli malo kasnije. Onaj trenutak s Umom Thurman 1995., kad je nosila lila Pradu na Oscarima, bio je prijeloman, znak da je sad cool da dizajneri odijevaju slavne. Počeli su im slati besplatnu odjeću, a glumci su im postali značajan marketinški alat. Ali, kad su počeli dolaziti na revije, trebalo mi je neko vrijeme da shvatim što se događa. Pomislio sam: 'Znam da ti ljudi vole shopping, ali zanima me na koje druge obrtničke sajmove idu osim ovoga'", izjavio je za New Yorker Simon Doonan, bivši dizajner i ambasador legendarne njujorške trgovačke kuće Barneys, koja je 2019. objavila bankrot.
Prvi redovi odjednom više nisu bili rezervirani samo za modne urednike, ozbiljne insajdere i predstavnike velikih kupaca. Pridružuju im se pjevačice, glumice, starlete, nevažno razumiju li modu i zanima li ih. Tako su spajsice, koje nisu bile kraljice stila, iz prvog reda pratile Tjedan mode u Londonu. Proširivanju popisa ljudi koji mogu sjesti uz Annu Wintour i druge modne velikane doprinio je i dizajner Gianni Versace, koji je stvorio supermodele. Tu praksu nastavila je i njegova sestra Donatella koja je sa slavnima održavala bliske odnose pa je tako iz prvog reda reviju kuće Versace gledao i boksač Mike Tyson, koji definitivno nije osoba koju se povezuje s visokom modom.
Prilagodba je trajala neko vrijeme, ali nitko nije očekivao revoluciju koja je uslijedila nakon pojave modnih blogera i influencera. Kad je Bryanboy, filipinski bloger, prvi put sjeo u prvi red na reviji Marca Jacobsa na njujorškom Tjednu mode 2009., sve se promijenilo. Upućeni su znali da je on jedan od prvih blogera, da je modni znalac i, iako nije na istoj razini kao i urednica Voguea, da mu to mjesto itekako pripada. Nakon njega stigle su i druge blogerice, što je urednike i dotadašnje stručnjake ostavilo u potpunom šoku.
"Znala sam da su revije za mene gotove kad su me prije desetak godina na BCBG-u stavili da sjedim između The Blonde Salad i Cupcakes and Cashmere", izjavila je stilistica i modna urednica Sasha Charnin Morrison, komentirajući svoje mjesto između blogerica Chiare Ferragni i Emily Schuman. U njih dvije tada se možda upiralo prstom, no danas slove kao ozbiljne poslovne žene koje su od blogova uspjele izgraditi (i održati) prava modna carstva.
S pojavom influencera, dizajneri su shvatili da je street style efikasan način predstavljanja odjeće te da zahvaljujući njima njihove radove vrlo brzo može vidjeti veliki broj ljudi, potencijalnih kupaca. Više nije bilo važno koliko znate o modi, već koliko pratitelja imate na društvenim mrežama.
Jedan od najboljih primjera novonastale situacije je i fotografija s njujorškog Tjedna mode 2015. kada je reper Kanye West predstavljao svoju kolekciju Yeezy. Dok je Anna Wintour iz prvog reda pokušavala pratiti reviju, do nje je sjedila Kanyeova supruga, reality zvijezda Kim Kardashian West s njihovom kćeri North, koja je u jednom trenutku napravila pravu dramu – plakala je i vrištala dok su modnom pistom defilirale manekenke. A mnogi vrište i kad slušaju izjave žene koja nekad nije znala za najpoznatije dizajnere, a danas, kao jedno od najvažnijih lica, sve prati iz najprestižnijeg reda modne industrije.
"Mislila sam da imam odličan stil sve dok nisam upoznala Kanyea koji mi je rekao da je sve što sam mislila da je dobro, zapravo užasno. Jednog dana došla sam kući i ormar je bio potpuno prazan, bacio je svu moju odjeću. Od 250 para cipela ostala su mi samo dva. Plakala sam, bila sam neutješna, ali uskoro mi je ispunio garderobu odjećom luksuznih modnih kuća kao što su Lanvin i Givenchy, za koje do tada nisam niti čula”, izjavila je nedavno Kim Kardashian West.
I dok neki smatraju kako je industrija postala previše demokratična kad je dopustila potpunim autsajderima ulazak ne samo u prve redove, nego i iza kulise, drugi vjeruju kako se treba još otvoriti, i to ne samo prema onima koji su slavni, nego i prema cijeloj javnosti.
Na londonskom Tjednu mode već razmišljaju o naplaćivanju ulaznica za revije, i to od 135 pa sve do 245 funti za prvi red. Prvi je to od velikih tjedana mode na kojem se uopće počelo pričati o toj mogućnosti. Neki se s pravom pitaju zašto bi itko dao toliko novca samo da desetak minuta, koliko traje revija, no uvijek će biti onih koji si mogu i žele priuštiti taj osjećaj važnosti.
Britanska dizajnerica modnih dodataka Anya Hindmarch već je počela s praksom netradicionalnog predstavljanja novih kolekcija pa je tako jednu postavila u velikom labirintu u londonskom Brewer Street Parku.
"Moda se mijenja i kupci pronalaze brendove od kojih mogu direktno kupovati, dok je model kupnje u tradicionalnim trgovačkim kućama zastario. Za nas kao brend imalo je smisla direktno se obraćati kupcima umjesto da komuniciramo samo s industrijom. Što se tiče ulaznica za široku javnost, mislim da ima smisla uključiti sve koji su zainteresirani ili uzbuđeni zbog kreativnosti koju nudimo. Mislim da je to vrlo moderno", rekla je Hindmarch.
Teško da će klasična modna revija otići u povijest, a baš zbog demokratičnosti i otvaranja prema javnosti dio dizajnera mogao bi se vratiti tom ekskluzivitetu koji u sebi uvijek skriva i dio mističnosti. Iako sve nove revije možemo u stvarnom vremenu gledati na društvenim mrežama, mjesto u prvom redu još uvijek je najbolji dokaz da ste netko i nešto. Ni Kim Kardashian ne može doći bez pozivnice.