I prije nego što je to postalo "trendom", Kristina Burja bila je jedna od dizajnerica koja je u fokusu imala modnu održivost. Pritom dizajn ne pati - njezine kreacije uvijek spajaju osviještenost i estetiku. Već nekoliko godina Kristina nove kolekcije predstavlja na Green Fashion Weeku, internacionalnom modnom događaju koji podiže svjesnost o važnosti održivog razvoja i koji se održava bez publike pa je u suštini bio preteča današnjoj situaciji. Novu kolekciju tako predstavlja i ove godine, povodom čega smo razgovarali s dizajnericom.
I ove godine kolekciju predstavljate na GFW-u, po čemu se on razlikuje od klasičnog tjedna mode? I kako će se ove godine, s obzirom na pandemiju, održati?
Green Fashion Week će imati svoje deseto izdanje, a za cilj ima podizati svjesnost o važnosti održivog razvoja u modnoj industriji s najvećim naglaskom na etičnost te konceptu poimanja mode i njezine prezentacije. Upravo su to poruke koje već godinama šaljemo snimajući modne revije bez publike na lokacijama koje nisu dostupne svima, a pokazuju nevjerojatnu ljepotu našeg planeta. Predstojeće izdanje održat će se u Milanu koji će biti savršena kulisa za našu novu kolekciju. Organizatori su kao i uvijek osigurali visoki nivo događaja, a ovaj put i u skladu s poštivanjem svih epidemioloških mjera.
Što možemo očekivati od nove kolekcije, koja su glavna obilježja i kako je ona "zelena"?
Kolekcija je zapravo inspiracija stila, želja, udobnosti i dublje poruke koju nosi, a to su tkanine od kojih je proizvedena, mjesto na kojem nastaje i utkana ljubav u svaki pojedini komad. Tu poruku prenosimo kada želimo naglasiti koliko je bitan održivi razvoj u modnoj industriji. Jer nije dovoljna "zelena" konotacija već i svaki čimbenik same agende održivog razvoja.
Sve se češće govori o održivoj modi i sve više brendova si (neopravdano) pripisuje održivost pa mnogi tvrde kako će ta riječ uskoro izgubiti na važnosti. Što zapravo održivo u modnoj industriji podrazumijeva?
Bilo bi uistinu tužno da riječ koju većina još uvijek ne razumije već izgubi na važnosti. Održiv razvoj prije svega znači način raspolaganja resursima kao i otpadima, porijeklo sirovine i način uzgoja iste. Uzgoj pamuka je primjerice jedan od štetnijih procesa po okoliš, dok primjerice reciklaža plastičnih boca daje odlična vlakna za nove artikle... Poanta održivog razvoja su također etičnost i humanost. Ne smijemo zaboraviti da današnja masovna produkcija počiva na leđima bijelog roblja u zemljama trećeg svijeta. Tako da i t-shirt s natpisom "organski pamuk", koji kupimo za par eura, a koji je proizvelo dijete za šaku riže, nikako nema "zelenu", humanu, etičku ni bilo koju drugu vrijednost. To je ono na što ukazujemo, a glas nam je sve jači. Jer u naših pet godina promicanja održivog razvoja, danas možemo svjedočiti kako upravo to i postaje trend kod mnogih modnih brendova, a širenje svijesti o tome je svakako pohvalno, pa čak i kada je samo zato što je to pomodno.
Kako vi pridonosite modnoj održivosti, kao dizajnerica i kao privatna osoba?
Smatram da sve što radimo ostavlja trag, a na nama je odabir i odgovornost kakav će on biti. Priroda smo mi sami i tužno je da briga o njoj, koja bi nam trebala biti urođena još uvijek predstavlja iznimku, a ne pravilo. Također mislim da je novi elitizam upravo suprotnost konzumerizmu koji uništava ljude i prirodu na ovom planetu. Budimo elitni u znanjima koja su nam dostupna, u ljubavi prema drugim bićima, u hrani koju odabiremo jesti i u odjeći koju odabiremo nositi. Birajmo ono što ima zdravo porijeklo i nametnimo to kao must have. Kod održivog razvoja se teži prema uštedi energije, smanjenom stvaranju otpada i manjem gomilanju proizvedene odjeće. Planet koji ostavljamo svojoj djeci trebao bi biti prioritet i vjerujem da se ta svijest ipak probudila u ljudima. Trudim se raditi i živjeti na ovaj način.
Kako spojiti trendove i održivost, i treba li ih uopće spajati?
Održivost je način poslovanja, stvaranja, egzistiranja, a trendove mi formiramo. Moj cilj bio je spojiti jedno i drugo. Stvarati odjeću koja je posebna, ali da ima i dublju svrhu i plemenitu poruku. Kao dizajnerica motivirana sam kreirati novu estetiku. Ponekad napravim toliko koraka unaprijed, da treba barem godinu dana da tržište prihvati moju ideju. Ali u tome i jest čar dizajna, ne raditi što je netko već napravio, već širiti vidike svojoj modnoj publici. Ne slijediti trendove, već ih stvarati.
Smatrate li da bi sve ove krize kojima svjedočimo i koje nas vjerojatno čekaju mogle utjecati na fast fashion, odnosno na njegov pad?
Svijet se u ovoj pandemiji morao zapitati što se događa s našom planetom, što joj čine veliki proizvođači i zagađivači, te koliko su brzina življenja i konzumerizam utjecali ne samo na ekologiju već i na sustav vrijednosti koji (ne)poštujemo. Velike modne kuće već su usporile s nizanjem kolekcija, što su kreativci tih istih kompanija vrlo rado prihvatili. Naime, bezglavo nizanje kolekcija, s neizmjernim pritiscima koje takvo poslovanje donosi, dovelo je do istinskih tragedija koje modna zajednica pamti, poput smrti genijalnog Alexandra McQuenna. Postoji velika nada da se vraćamo ponovo na ono što je oduvijek trebalo biti, da želimo kvalitetne, promišljene kolekcije, u službi trajanja, a ne u službi prolaznosti.
Koje su promjene nužne u industriji mode - kod dizajnera, ali i kod nas potrošača? Vjerujete li da će se zbog pandemije promjene zaista i dogoditi?
Potrošači su, u ovoj pandemiji, osvijestili koliko nam zapravo svima malo treba, što je prvi uvjet prema promijeni navika. Zakon potražnje diktira tempo industriji, tako da je sve u našim rukama, nas, svakog pojedinog potrošača.
Hiper dostupnost i kvantiteta na uštrb kvalitete nemaju smisla te umanjuju vrijednost dizajna, ali i naš odnos prema odjeći. Moja filozofija, kao malog brenda, oduvijek je bila da kvaliteta mora biti dostupna i povoljna, s dugim rokom trajanja. Cilj mi je da se Krie komadi nasljeđuju, baš kako sam i ja od moje mame naslijedila par komada koje je ona nosila 70-tih, a za mene imaju veliku vrijednost. Postat ćemo sretniji svijet ako se ove vrijednosti nastave njegovati našim odabirima.
Kako vidite budućnost mode - selimo li se na digitalno ili smatrate da ništa ne može zamijeniti tradicionalnu modnu pistu?
Već nekoliko godina snimamo modne revije diljem svijeta na prekrasnim lokacijama naše planete kako bismo pokazali koje ljepote uništavamo vođeni površnošću. Takav video materijal je nešto što trajno ostaje, puno duže od pojavnosti na modnoj pisti i više vrijedi zbog iznimnih i neponovljivih, a stvarnih kulisa događanja. Održali smo revije u pustinji Al Ain, na Mrtvom moru u Nevadi, u spiljama švicarskog Ticina, na jedinstvenoj obali juga Portugala, te uz posebne dozvole, prvi u povijesti održali smo reviju i na zaštićenim ruševinama rimskog Foruma... Ako je digitalno budućnost neka bude sa svrhom i porukom, upravo kako mi to i činimo. Meni revije na modnoj pisti, kao platforme predstavljanja brenda, već dugo nisu u fokusu. Taj događaj, kada uz pistu sjede uzvanici organizatora i sve završi za nekoliko minuta nema smisla, ali uvijek će ostati šarm takvih događanja i sva kreativna čarolija i kakofonija koja im prethodi i s kojom završavaju.
Koje modne kuće cijenite zbog estetike i načina rada, domaće ili strane?
Cijenim sve domaće kreativce koji su iznimni jer rade i opstaju na našem malom tržištu, koje gotovo da i ne postoji, ako gledamo zakon brojeva ili kupovnu moć u razmjeru sa svjetskim pojmovima, a iznjedre toliko divnih kolekcija. Također nikako ne mogu shvatiti one koji uporno kopiraju, kada primijetim moju haljinu u istom kroju i tkanini ili jaknu i kožne hlače koje smo već predstavili. Najviše me to žalosti jer duboko vjerujem da ti dizajneri imaju i svoje genijalne ideje. Što se tiče stranih brendova još patim za starom gardom, Albertom Elbazom i snagom modne čarolije koju smo mogli osjetiti samo gledajući fotografiju neke kreacije.
