Sustainable fashion, odnosno održiva moda je pojam koji se najčešće (krivo) koristi i ujedno je onaj bez jasne definicije. Istina je da sustainable fashion u praksi ne postoji ili je jako teško ostvariv - iako dizajnerske kuće poduzimaju određene korake prema održivosti, od odabira tekstila pa do pakiranja proizvoda, namjera održivosti najčešće se ne pokalpa sa stvarnošću u kojoj modna industrija pridonosi zagađenju okoliša i povećanju Zemljine temperature. Uz to, veliki problem je prevelika konzumacija odjeće - ironično je što kupujemo još više, ako na proizvodu stoji natpis "reciklirano" ili "održivo", kako pokazuju posljednja istraživanja. Modna održivost tako se čini apstraktnim pojmom kojim se tješimo (mi kao konzumenti, ali i proizvođači koji to iskorištavaju) da činimo pomak na bolje, no kako bi zaista napravili bolje odabire, važno je za početak upoznati se s najčešće korištenim pojmovima modne ekologije. Ovo su neki od njih.
Cirkularna moda
Jeste li ikada u neke trgovine odnijeli stari tekstil i višak odjeće u zamjenu za kupon s popustom? To je donekle praksa koja se odnosi na cirkularnost, jedino problematično u toj priči je što možete vratiti sav tekstil - a sav tekstil nije podložan recikliranju. Odnosno, cirkularnost znači da se određeni komad nakon korištenja može reciklirati i vratiti u prvobitno stanje. Da bi to uspjelo, mora biti izrađen od reciklirajućih materijala - koji ne sadrže najlon ili mikroplastiku. Problem je što je većina odjeće rađena od mješavine prirodnih i sintetičkih materijala, čime se gubi mogućnost reciklaže istog. Mi sudjelujemo u procesu koji se događa između prvog i posljednjeg koraka jednog ciklusa - odjeću primjerice nosimo, zatim je možemo proslijediti dalje, prodati ili posuditi i osigurati njezinu reciklažu kako bi mogla dobiti novu namjenu.
"Made In" etiketa
Etiketa na kojoj je označeno u kojoj zemlji je određeni predmet nastao najčešće skriva pravu istinu, odnosno, navodi se zemlja u kojoj je proizvod dovršen. No prije posljednjeg koraka, procesi proizvodnje poput nabave sirovine, tkanja, rezanje i šivanja odvijaju se u zemljama diljem svijeta. Svaki od njih je kompleksan korak koji ostavlja određeni trag – primjerice tkanine koje se bojaju štetnim kemikalijama u Kini zatim stižu u Francusku gdje se oblikuju u finalni proizvod i dobivaju etiketu Made in France. I velika dizajnerska imena funkcioniraju na ovaj način – za potpunu transparentnost, etiketa bi trebala navoditi sve zemlje koje su bile uključene u proces proizvodnje.
Resale - rentanje - second hand
Kupovanje second hand odjeće u suštini najmanje je štetan način shoppinga - jer ne možemo više nikada ne shoppingirati (osim ako ste Greta Thunberg). Second hand trgovine ili buvljaci koji prodaju već nošenu odjeću, koja zatim nastavlja život kod drugog vlasnika je hvalevrijedna praksa koja je posljednjih godina sve popularnija. Resale se odnosi na platforme koje prodaju već korištenu odjeću, što je sasvim u redu ALI problem nastaje ako se svakog dana ili tjedna prodaje i kupuje nova odjeća za resale tržište - konzumerizam je ponovno aktiviran i cijela priča o održivosti tu gubi smisao. Jačaju i platforme za iznajmljivanje, odnosno rentanje odjeće, što ima pozitivne strane, no neka istraživanja ukazuju na one negativne - učestalije kemijsko čišćenje odjeće, što uvelike šteti okolišu te sam transport odjeće koji narušava eko sustav zbog veće emisije plinova.
Eco-Friendly Fashion
Slično kao modna održivost, eco-friendly moda sveobuhvatan je pojam koji treba koristiti s oprezom. U sebi sadrži riječ eko, što znači da procesi proizvodnje ne bi trebali narušavati ravnotežu prirode. Za to je pak potrebno uzeti mnogo čimbenika u obzir – materijale, boje kojima je tekstil bojan, količinu utrošene vode za proizvodnju, pravedno odnošenje prema radnicima, sirovine koje nisu životinjskog podrijetla...
Greenwashing
Greenwashing se odnosi na predstavljanje proizvoda ili tvrtke kao više ekološkog nego što zaista je. Riječ je o krivom navođenju i zavravanju kupaca, odnosno, nečemu što je danas na tržištu dosta često. High street brendovi najčešće posežu za greenwashing metodama, uvjeravajući nas da s jednom kolekcijom odjeće od održivog pamuka djeluju u skladu s prirodom. No osim u modnoj, greenwashing prisutan je i u ostalim industrijama, vrlo često u kozmetičkoj. Svaka masivna proizvodnja koja se deklarira kao održiva to - ne može biti.
Reciklirano / upcycleano
Često se smatra da se ova dva pojma odnose na iste procese, no recikliranje je proces „rastavljanja” materijala od čijih se ostataka zatim stvara nešto sasvim drugačije, dok se upcycling procesom otpadu daje veća vrijednost od one prvotne. Upcycling, za razliku od recikliranja ne zahtijeva dekonstrukciju već se starom materiju uz kreativne preinake daje nova svrha. Dizajnerica Marine Serre primjerice od starog trapera s otpada izrađuje nove odjevne komade. Treba imati na umu da recikliranje plastike u odjeću također ne rješava zagađenje okoliša plastikom – reciklaža takve odjeće koja sadrži poliester iznimno je skup proces, za čim većina brendova zato ne poseže.
Organski materijali
Prirodni materijali poput pamuka ili vune također ostavljaju negativan učinak. Organski pamuk primjerice, bolji je izbor od običnog pamuka jer nije tretiran štetnim kemikalijama, uzgajan je bez korištenja pesticida i slično. No, nije potpuno „čist” jer se u proizvodnji i dalje emitiraju ugljični plinovi i troši velika količina vode. Kod kupovanja organskog pamuka, dobro je potražiti oznaku certifikata GOTS (Global Organic Textile Standard) koji od brenda zahtijeva ispunu visokih kriterija. Na koncu, najbolje kako možemo iskoristiti neki proizvod je nositi ga godinama nakon kupovine – bez stalnog shoppingiranja novih komada odjeće.
Zero Impact / Zero Waste
Zero Impact je zapravo nemoguće postići jer svaki će brend proizvodnjom ostaviti nekakav trag iza sebe. Teži se carbon neutral praksi, odnosno eliminaciji emisije ugljeničkih plinova koji u atmosferi potiču zagrijavanje zemlje, no teško je reći da određena tvrtka može eliminirati po okoliš štetne procese i ne ostaviti ikakav trag u cijelom procesu proizvodnje.
Zero Waste je s druge strane ostvariv - moguće je eliminirati sav otpad iz procesa proizvodnje, no za svaki brend koji koristi riječ zero treba se upitati – je li u lancu proizvodnje zaista sve svedeno na nulu?
Što možemo učiniti?
Bez obzira na naše odluke, činjenica je da će bez ozbiljnih promjenama globalnoj razini modna industrija i dalje nastaviti zagađivati okoliš. Pozitivno je što se posljednjih godina intenzivno razgovara o održivosti i inovativnim načinima proizvodnje kojima se taj utjecaj može svesti na minimum, a sve više modnih brendova uvodi takve prakse i mijenja svoje načine proizvodnje. Valja biti svjestan greenwashinga kojeg je najlakše spriječiti edukacijom i osvješćivanjem ekološkog problema. Uživamo u modi, volimo kupovati nove stvari, no u svemu tome potrebno je preuzeti odgovornost i shoppingirati odgovornije, a zatim i iskoristiti maksimum od komada koje posjedujemo. Nećemo pridonijeti smanjenju okoliša ako kupimo jaknu izrađenu od kaktusa, pomoći ćemo je ne kupimo uopće. Umjesto fast fashion brendova posegnite za second hand odjećom, umjesto impulzivne kupnje zapitajte se treba li vam zaista još jedan komad, raspitajte se o načinu proizvodnje određenih brendova i materijalima koje koriste.
