Lisabon je kao destinacija bio pun pogodak za predstavljanje nove Max Marine kolekcije, koja kao i obično (a opet, neobično) odiše dostojanstvom i elegancijom. Event se održao u vrtu Muzeja Calouste Gulbenkian, specifičnom po bujnom bilju koje je i više nego sudjelovalo u stvaranju romantične, harmonične atmosfere u koju su se savršeno uklopili komadi Iana Griffithsa, glavnog dizajnera talijanskog brenda. Taj je muzej poslužio i kao sinonim za portugalsko kulturno nasljeđe, koje je i samom Griffithsu poslužilo kao vrelo inspiracije. Naime, kada je prošle godine lutao muzejem, naletio je na portret s kojeg je zračila Natália Correia, portugalska pjesnikinja i aktivistica čije su pjesme bile suviše slobodoumne za ono doba (djelovala je sredinom 20. stoljeća), ali glas previše prodoran da bi prošla nezamijećeno. U svoje vrijeme osnovala je i Bar Botequim, salon u kojem su se okupljali i družili brojni intelektualci, uključujući Eugenea Ionescoa i Henryja Millera.
"Odmah vam bude jasno o kakvoj je ženi riječ", rekao je Girffith za Correiju. "Ona gleda ravno pred sebe, kao da gleda u budućnost. Zapravo, slika je naslikana 1974. godine kada je Revolucija karanfila dovela do raspada vojne vlade protiv koje je Correia vodila stalnu kampanju. Obasula me energijom dostojanstvene sudbine i samopouzdanja, što me natjeralo da istražim i saznam još i više o njoj. I što sam više saznavao, to je inspiracija u meni jačala. Tražio sam moćnu centralnu figuru oko koje bih mogao izgraditi narativ kolekcije - i to je jednostavno morala biti Natália."
U osebujnoj kolekciji ističu se dva različita pristupa, odnosno stila. Prvi je klasični Max Mara stil, onaj koji podrazumijeva prirodne nude nijanse, boje karamele, pijeska i kave ispresijecane netcore elementima. U tom kontekstu dominiraju pencil suknje i bodycon komadi, pripijeni uz tijelo, ali i elegantni kaputi i oversized sakoi. Drugim se narativom odlučio približiti portugalskoj kulturi, nadahnut lokalnom narodnom nošnjom, a potaknut likom Amálije Rodrigues, kraljice portugalske tradicionalne glazbe - "fada". Tu na scenu ulaze boje i uzorci te atmosfera kasnoga ljeta i rane jeseni - ono što čovjek prvo pomisli kad netko kaže "Lisabon". Riječima Iana Griffithsa, Lisabon je "grad romantike, šarma i karaktera, gdje se novo neprimjetno stapa sa starim". Isto možemo reći i za njegovu novu kolekciju.
