PARIZ, 24. 1. 2024.
Već ustaljeni ritual, Mare i ja u "našem" hotelu. Jutros je na meniju lagani doručak i espresso jer u Parizu se često večera prekasno i obilno, a tako je bilo i sinoć.
Dijelimo istu strast prema ovom gradu, modi i još ponekim sitnicama koje život znače. Volim ova naša pariška jutra kad pretresamo životne teme. Trebalo mi je malo uvjeravanja da Marija pristane na ovaj intervju, nije ona od riječi, ona je od djela! Životni san odveo ju je iz Dubrovnika preko Zagreba do svjetskih modnih metropola, ostvarila je ono o čemu je kao djevojčica maštala i danas je nakon 17 uspješnih godina poslovanja njezino ime brend. I sinonim modnog luksuza u Hrvatskoj.
Mare moja, reci ti meni prije svega - zašto moda?
- Ne znam. Možda iz današnje perspektive mogu povezati neke stvari - oduvijek me privlačilo lijepo; odjeća, uređivanje, ali nisam nikad mislila da je to neki moj životni poziv. Dapače, kao dijete nisam mislila da mi je ovako nešto dostižno, pogotovo u segmentu koji me zanimao. Zanimljivo, uvijek sam se voljela igrati s lutkama, barbikama…
Oblačenje, svlačenje i to?
- Da, i to do srednje škole pa tko god se htio sa mnom igrati, ja sam se igrala. (smijeh) Kad su svi ostali prestali, onda sam i ja odustala. Put me odnio negdje drugdje, došao je rat, ostali smo u Dubrovniku, radila sam u trgovini. I onda se u jednom trenu pojavila mogućnost da ipak krenem u ovom smjeru. Otvorila sam dućan, povezala iskustvo rada u trgovini i ljubav prema modi. Znala sam da ne mogu dizajnirati jer sam dosta racionalna i da je to iz pozicije nekoga tko živi u Hrvatskoj, u Dubrovniku, nerealno. Pogotovo kad vidiš kako to u svijetu funkcionira.
Koliko je sad već godina prošlo od te tvoje odluke?
- Sad će biti sedamnaest.
Znači, prije sedamnaest godina, jedna mala Hrvatska, gdje do tada luksuzni brendovi nisu bili zastupljeni (uz nekoliko iznimki koje nažalost nisu potrajale), ti koja nisi iz Zagreba i koja nisi imala kontakte niti ikakva iskustva u modi odlučuješ otvoriti dućan s najprestižnijim svjetskim brendovima. Reci mi, molim te, zašto pobogu! (smijeh)
- Da, jako smiješno. (smijeh)
Zvuči nadrealno.
- Željela sam da Dubrovnik bude destinacija poput Caprija, Saint-Tropeza. U to vrijeme Dubrovnik se dosta razvijao i djelovalo je kao da ima potencijala. Puno sam putovala, puno toga vidjela. Svako moje putovanje zapravo je bilo istraživanje tržišta. Sve što sam vidjela htjela sam primijeniti, znala sam kako funkcionira realni biznis, znala sam da treba pronaći prave ljude koji se time bave, koji imaju znanje i koji će mi pomoći. Godinu dana prije otvorenja dućana nisam spavala.
Vjerujem, poznat mi je taj osjećaj i taj strah.
- Bilo je puno trenutaka kad sam se pitala što je to meni trebalo. Ponekad se to pitam i danas. K tome, u trenutku kad sam otvorila dućan u Dubrovniku, moje treće dijete imalo je samo godinu dana.
Što je bilo presudno da uvjeriš najveće modne brendove da Hrvatska ima potencijala postati luksuzna modna destinacija?
- Dubrovnik je veliki brend u svijetu, gdje god dođete možda i ne znaju za Hrvatsku, ali svi znaju za Dubrovnik! Svim tim ljudima Dubrovnik je nešto značio.
To je dakle bila olakotna okolnost?
- Svakako! Ali i to da sam svemu ozbiljno pristupila, napravila sam biznis plan, studiju, projekt, rendere, angažirala inozemnog arhitekta…
Moram ti sad nešto priznati - prije nego što sam te upoznala, kad sam prvi put ušla u tvoj dućan u Dubrovniku, netom nakon otvorenja, kao prava horoskopska Djevica, osim što sam bila opčinjena interijerom i brendovima, posebno me zaintrigirala organizacija dućana i to što se stvarno pazilo na svaki detalj - od papira u koji se roba zamata, kvalitete vrećica, mirisnih svijeća do prodavačica koje su bile vrlo ljubazne i odmjerene. Pomislila sam - ah da mi je znati tko je Marija.
- Djevica. (smijeh)
Odmah sam te namirisala. Jesi li i u životu takva?
- Nažalost. Trudim se biti. Danas znam da je to zapravo i velika mana. Teško je živjeti po kriterijima koje sama sebi zadajem.
Nakon toliko godina uspješnog poslovanja i dva dućana, u Dubrovniku i Zagrebu, dolazimo do nove destinacije. Ponovno krećeš u nepoznato, ali s jednakim entuzijazmom. Maria Store dobila je treću prodajnu lokaciju - Maria Men.
- Nekako je to bio prirodni razvojni put iako, kad sam otvarala ženske dućane, nisam mislila niti planirala baviti se muškom modom. Ali nakon toliko godina to je očito prirodni produžetak i sve se nekako posložilo.
Vidjela si da postoji tržišna potreba za luksuznom muškom modnom destinacijom?
- Tako je i bilo bi glupo ne iskoristiti znanje, kontakte i poziciju na tržištu. Imala sam razdoblje premišljanja i onda me u jednom trenutku nazvao Saša Šekoranja i pitao želim li njegov prostor u Dežmanovu prolazu u Zagrebu iz kojeg je upravo iselio. Razmišljala sam točno tri minute, nazvala ga i rekla da pristajem. Onda je krenulo sve ispočetka - arhitekti, projekti…
Što možemo očekivati od muške Marie? Ja znam barem jednog muškarca koji je oduševljen otvorenjem.
- Držim se onoga što je izgrađeno u ženskom segmentu, ne mogu sa sigurnošću reći tko će biti moji muški kupci u Zagrebu. Imam sinove, muževe svojih klijentica, ali nisam još sigurna što će se točno događati. Odabrala sam brendove koji su uz mene od prvog dana, ali i neke malo modernije. U tom sam izboru dosta hrabra jer da bi bio drukčiji, moraš malo zakoračiti izvan zone komfora. Do sada takvog dućana i ponude nije bilo kod nas i smatram da će biti jako zanimljivo vidjeti kako će biti prihvaćen. U svakom slučaju veselim se novom izazovu.
Baš smo jučer raspravljali o sličnoj temi - nažalost, situacija kod nas je ekonomski pomalo tužna i sigurna sam da se većina ljudi pita tko su sretnici koji si mogu priuštiti takav luksuz. Tko su zapravo tvoje klijentice?
- To su žene koje drže do sebe i kojima je važno što nose, a to si mogu priuštiti. U Dubrovniku su to klijenti iz cijelog svijeta, zanimljivi ljudi, sa zanimljivim životnim iskustvima.
Ima li i onih koje imaju sve - obitelj i karijeru?
- Ima, ima i mladih cura koje dođu po svoju prvu torbu u životu. Sad mi je već simpatično što sinovi mojih prijateljica jedva čekaju da otvorim muški dućan pa da dođu po svoju prvu Moncler jaknu. Mislim da se sada već razvila kultura kupovanja i investiranja u konkretne komade. Ono što često znam reći - možda ne znam uvijek što hoću, ali uvijek dobro znam što neću. Tako je bilo i u izboru brendova. Primjerice, nekada je bilo jako avangardno prodavati Stellu McCartney, ali očito se takva hrabrost na kraju isplati.
Koliko se po tebi razlikuje svakodnevni stil Hrvatica od recimo stila žena koje viđaš na ulicama Milana i Pariza?
- Moj je dojam da se kod nas puno više pažnje pridaje i ulaže u svakodnevni ulični stil nego drugdje na zapadu. Tamo to sve izgleda nekako opuštenije i neobaveznije, barem izgledaju kao da se ne trude toliko.
Vodiš li se svojim instinktom i estetikom u naručivanju kolekcija ili tada razmišljaš i o svojim klijenticama?
- U početku mi je to bio jako velik problem. Imala sam veliku dvojbu kad sam počinjala, mislila sam da bih morala naći nekog buyera da mi pomogne jer nisam imala nikakvog iskustva, a onda sam shvatila da ipak taj prvi touch mora biti moj osobni. Jako je teško nešto prodavati i prezentirati ako u to ne vjeruješ. To je rezultiralo povjerenjem mojih kupaca.
Osobno sam uvijek i oduvijek obožavala concept dućane iza kojih su stajali neki ljudi kojima sam se na neki način divila i čiji su stil i karakter bili preslikani na ponudu, kao što su to bili Maria Louisa i Colette ovdje u Parizu, Antonia u Milanu… Onda se dogodio trenutak kada su takvi dućani mahom nestali sa scene, a primat su preuzeli monobrend butici ili online dućani. Danas pak svjedočimo činjenici da se nije dogodio velik uspjeh kakav se predviđao recimo platformi Matchesfashion, da online platforma Net-a-Porter još nije profitabilna...
Pokazuje li to da se u neku ruku vraćamo na staro?
- Na neki način da. Možda ne u izvornom obliku, ali sigurno da pri konzumaciji luksuza nije dovoljno primiti kutiju na kućnu adresu, već doživjeti iskustvo kupovine i neki osobni kontakt. Oduvijek sam željela da su kod nas svi dobrodošli - nije nužno da dođu samo oni koji će nešto kupiti, već pružamo mogućnost educiranja, razgledavanja, inspiracije - sve ono što nažalost ne možeš dobiti online kupovinom.
Kako objašnjavaš stalni porast cijena, pogotovo u sektoru luksuznih brendova? Pa tko to više može pratiti?
- Vjerojatno misle da to mogu, a u praksi se ta teorija potvrđuje stalnim porastom prometa. Apsolutno razumijem ručni rad, skupocjeni materijal, vrhunsku izradu... Mislim da je to odraz otvaranja nekih novih tržišta i potrebe za luksuzom. Osobno smatram da to nema smisla i da ne može opstati u sadašnjem obliku.
Po tvom mišljenju, u koje se komade uvijek isplati uložiti novac?
- Dobar kaput, crno odijelo i salonke. Mislim da je to neki minimum koji bi svaka žena trebala imati u svom ormaru.
Kakav je tvoj stav prema današnjoj ogromnoj prisutnosti i utjecaju društvenih mreža?
- Društvene mreže su posve iskrivljena slika stvarnosti, življenje lažnih života i nažalost postavljanje krivih standarda. Ako to možete prihvatiti kao inspiraciju i zabavu, u redu, ali bojim se da kod mladih ljudi stvara krive prioritete.
Apsolutno se slažem. Ali s druge strane su pridonijele porastu te iste prodaje, jer zahvaljujući društvenim mrežama luksuz nije dostupan samo bogatima već budućim potrošačima, uključujući i pripadnike TikTok generacije poput moje kćeri koji nemaju ni dana radnog staža.
No, Marija je osim uspješne poslovne žene i majka trojice sinova, supruga, vrsna domaćica, gurman… Iz perspektive drugih žena, pa i moje, uspjela si uskladiti sve. Reci mi, molim te, kako?
- Evo, ne znam. Opet možda ta horoskopska Djevica. (smijeh) Sve u svemu, nije bilo lako, pogotovo kad su djeca bila mala.
Može li žena imati sve? Moja jako dobra prijateljica i majka četvero djece sa super poslom u Vogueu nedavno je doživjela teški "burnout", nakon čega mi je rekla kako je laž da žena može imati sve. Što ti misliš - pod kojim je uvjetima to moguće?
- Moguće je, ali ovisi o osobnim kriterijima, stavovima. Naravno da idealno ne postoji. Danas mi je lakše jer su moja djeca odrasli ljudi. Faza kad sam krenula i kad su oni ostajali doma, često bolesni, a ja putovala, definitivno mi nije bila lagana. Taj miks krivnje i žrtve nije lagan.
Ali imala si i veliku podršku?
- Imala sam podršku i to je presudno. Uostalom, što nekom znači idealno? Sjedim tako prošli tjedan na milanskom aerodromu osam sati i pomislim - je li ovo moj život? Onda u drugom trenutku shvatim da mi ipak još nije dosta, da me moj posao još uvijek veseli i ispunjava. Evo sinoć tako sjedim na reviji Armani Couture, sretna i oduševljena, i mislim si kako bih, da moram, sve ponovila.
Upravo je to bilo sljedeće pitanje - što te danas čini sretnom i najponosnijom?
- Obitelj i djeca su na prvom mjestu. Jer ako to ne funkcionira, sve ostalo je manje bitno. Ako je to sve ok, onda se mogu veseliti i nekim drugim stvarima koje me osobno vesele, a ti sad to već dobro znaš… Kad krenemo od stolnjaka, svijećnjaka, čaša... (smijeh)
Baš sam nedavno razmišljala kako sam se nekad iz Pariza redovito vraćala s cipelama i torbama, a sad mi je kofer pun hrane. Što je sljedeće, lonci i poklopci? (smijeh)
- Ta kombinacija mode i hrane u mom životu, a i u koferu je čudesna! (smijeh)
Moram priznati da sam jako ponosna na tvoja kulinarska umijeća. Oduvijek voliš kuhati?
- Oduvijek sam voljela jesti i hrana mi je uvijek bila važna, a sad se to razvilo u strast. To me čini sretnom, inspirira me i zanima. Volim se time baviti i to je moj način opuštanja. Mislim da velika zasluga pripada tome što živim u Dubrovniku.
Na koji način?
- Rođena sam i odrasla na moru i to mi puno znači. Tamo se resetiram, opustim i imam svoj mir. Nemam neki pritisak, imam mali krug ljudi i to je moj bijeg od svakodnevice.
Imaš li ti kao i ja neku petoljetku - gdje se vidiš za pet godina? Ja svakih pet godina napravim reviziju.
- Ja ne!
Ti si dakle produhovljeni tip i živiš samo ovdje i sada?
- Živim danas najbolje što mogu i mislim da je sve moguće. Možda zatvorim dućane pa otvorim zalogajnicu. (smijeh)
Što je za tebe uspjeh i kako ga definiraš?
- Zadovoljstvo samim sobom, biti okružen ljudima do kojih ti je stalo, koje voliš i poštuješ, od kojih imaš što vidjeti i naučiti, jer jedno je sigurno - da nemam uza se ljude koji me podržavaju, ničeg ovog ne bi bilo.
Bojiš li se starenja?
- Ne, nikako ne bih htjela ponovno imati dvadeset godina. Mislim da me sve što sam prošla u životu i iskustvo koje sam stekla danas čini mirnijom, strpljivijom, sretnijom. Nisam pristalica trenda da danas svi moramo biti mladi i lijepi, ali to ne znači da ne želim izgledati najbolje što mogu.
Pa ako može J.Lo, možemo i mi!
- Svaka životna dob nosi neke svoje vrijednosti i treba gledati ono što je vrijedno i to maksimalno iskoristiti, a ne patiti za nečim što je prošlo.
Tko su ‘tvoje‘ žene sa stilom?
- Žene koje me inspiriraju svakako su već spomenuta J.Lo, Cate Blanchett, Gwyneth Paltrow, Julianne Moore.
Zastupaš gotovo sve veće brendove, no postoji li nešto što ti se možda čini nedostižnim? Trenutno smo u Parizu na Tjednu visoke mode i sve oko nas je "haute couture" - za većinu ljudi samo san…
- Baš sam sinoć razmišljala o tome postoji li nešto što nisam ostvarila i shvatila da ne postoji. Ništa me ne žulja u cipeli. Veseli me ovo što imam i to mi je dovoljno.
Znam da jako voliš putovati, sa mnom ponajviše. (smijeh) Osim Pariza i Milana, gdje si gotovo svaki tjedan, koja su te mjesta oduševila?
- Jako volim prirodu, ali volim i metropole, uvijek sam za izlet u Pariz, London, New York. Jako mi je dojmljivo bilo putovanje na Island, povratak prirodi, izvanzemaljsko putovanje. Jako me privlači Južna Amerika, tropski krajevi jer meni su plaža i more sve. Istok me baš ne privlači.
Istok kao Azija ili istok kao Rusija? (smijeh)
- Istok kao Kina, Indija, Arabija… Ne maštam o tome.