Za sve - ili većinu - žena i djevojaka koje imaju košarice B minimalno pa više, grudnjak je nužno zlo. Barem je bio prije karantene. Da, grudi izgledaju savršeno zaokružene, ni predaleko ni preblizu, bradavice se ne vide, sve je kako treba biti.
S druge strane, nije udoban ako ga nosite dulje od sat vremena, pronaći pravi broj teže je nego što bi itko pomislio, a kad ga skinemo na kraju dana svoje olakšanje često ističemo glasnim uzdahom. Nije to pretjerivanje - zaista to osjećamo, fizički. Ne sjećam se vremena kad nisam imala tragove grudnjaka na ramenima, leđima i ispod grudi, a koja se zadrže na mom tijelu satima.
Kad je krenula karantena u ožujku i kad sam shvatila da odsad radim od kuće pa ne moram nositi grudnjak minimalno deset sati na dan, bila sam oduševljena. Moje oduševljenje traje još uvijek jer većinu vremena sam još uvijek doma, a kad izlazim, još mi je malo muka jer ga moram staviti na sebe. Grudnjak je postao komad odjeće koji se nosi u svečanim prilikama - do trgovine mi ne pada na pamet da ga stavljam na sebe, cijeli kvart je bra-free zona, a ako idem na posao ili na cugu do grada, onda se psihički pripremam za njega.
Probala sam bez njega, ali ako se previše krećem, ni to nije udobno. Već i nešto brže hodanje postaje problematično. Uostalom, odjeća mi ne stoji onako kako bih htjela, odnosno - kako sam navikla. S grudnjakom, rekla sam već, grudi su okrugle, podignute, stoje kako trebaju stajati.
Samo, to tako nigdje, ni kod koga nije. Tako "treba biti" prema mjerilima koje je postavila industrija zabave, da ne kažem izravno Hollywood, koji je, eto siroti, kriv za sve.
Ženske su grudi normalan dio tijela, oduvijek su bile, ali u društvu su često bile stigmatizirane. Uvijek ih se na neki način moralo ograničiti, staviti u neke okvire, košarice koje će ih sakriti ili istaknuti, ovisno o tome kako se želite prezentirati na van. Od korzeta preko Wonderbra revolucije pa sve do danas, one su poželjne, ali samo do neke mjere. Primjerice, možete ih pokazati na Instagramu, ali bradavice se ne smiju vidjeti, za razliku od muških, naravno.
Postoji iznimka, doduše - ako objavite fotografiju dojenja - dakle, dojku bez bradavice, jer je ona u ustima vašeg djeteta kojeg tako hranite, odnosno ako koristite dojke za one što im je i svrha - tad ćete isto biti kažnjeni i fotografiju će vam maknuti s društvene mreže.
To je samo još jedna poremećena logika modernog društva koju žene ne mogu razumjeti.
Grudnjaci u svemu tome imaju ključnu ulogu, ili su je imali. Njihova je zadaća sakriti grudi, ali i učiniti ih poželjnima. Dati što više, ali ostati u okvirima pristojnosti, odnosno - skrivanja bradavice. Pripremiti vas za izlazak van, u društvo koje želi vidjeti te vaše grudi, ali vas i potiče da ih sakrijete. Kompleksna pojava, svakako.
Odbacivanje grudnjaka uvijek je bio kontroverzan čin. Od spaljivanja grudnjaka, koje su prakticirale feministkinje u 60-ima i 70-ima, kad je on bio simbol patrijarhalne opresije, sve do danas, kad postoje kampanje na društvenim medijima kao što su #FreeTheNipple, ne nošenje ovog komada odjeće predstavlja buntovan čin koji prkosi društvenim normama.
S druge strane, znači li to da su grudnjaci potpuno nevažan komad odjeće? Stručnjaci se ne slažu s time. Za početak, bilo kakav oblik sportske aktivnosti praktički je nemoguć bez kvalitetnog sportskog grudnjaka, ali benefiti postoje i ako nosimo običan grudnjak svaki dan ili barem često.
"Grudi, kakve god bile, imaju korist od suspenzije grudnjakom jer tako njihov volumen ne ovisi samo o koži. Naime, dojke se sastoje od masnog tkiva i žlijezdi, a stanice su međusobno povezane Cooperovim ligamentima. Što se više istežu ti ligamenti i koža, grudi će se više opustiti i biti mekanije, a mogu se pojaviti i strije. Ako osoba ne nosi grudnjak redovno, dojke, odnosno njihov volumen ovisi samo o gravitaciji. Zato je preporuka da ga nosite redovno, čak i ako ste kod kuće", rekao nam je Mladen Duduković, estetski kirurg. Nošenje grudnjaka ne znači da nam grudi nikad neće "pasti", to se normalno događa s godinama zbog gravitacije, ali može spriječiti da se dogodi ranije nego što očekujemo.
"Volim grudnjake i ono što čine mojih grudima tako da ih se nikad neću odreći. Ali, da bi mogli biti udobniji, to je istina", kaže jedna prijateljica, dok se druga nadovezuje:
"Mislim da je jedan od glavnih problema što mnoge žene ne znaju odabrati pravi grudnjak, odnosno ne nađu adekvatnu veličinu pa im je zato neudoban", a dodaje i kako se grudnjaka ne želi odreći jer su joj, između ostalog, lijepi. Estetika je svakako jedan od razloga zašto ih kupujemo.
Filmovi - opet taj nesretni Hollywood - su nas učili da kupujemo lijepo donje rublje zbog muškaraca jer ćemo im tako biti poželjnije. Istina je zapravo da je većini muškaraca sasvim svejedno kakvo donje rublje imamo, ali nama nije. Osjećamo se ljepše i poželjnije u nekom slatkom grudnjaku čak i dok smo same, bez muškarca koji će ga vidjeti.
Možda ipak grudnjaci nisu zaslužili da ih palimo nakon karantene, no mogli bi biti udobniji. Možda je ovo taj trenutak u povijesti - kao onda kad smo iz korzeta ušle u grudnjake. Možda će grudnjaci sada postati manje kruti, više prijateljski nastrojeni prema ženskom tijelu. A možda će se mijenjati i estetika. Sjetimo se kako su u 50-ima i 60-ima grudnjaci bili špičasti, dok su danas obli. Nova generacija mogla bi se prilagođavati prirodnom obliku grudi pa će se tako i naš ukus promijeniti.
