Rođen u Sjevernoj Karolini 1948. godine, André Leon Talley studirao je francusku književnost i oduvijek se zanimao za modu i lijepu estetiku, iščitavao je modne magazine i Vogue časopis kojeg bi posuđivao u knjižnicama. Tek nakon dolaska u New York počinje njegov put u modnoj industriji koji se pretvorio u karijeru dugu šezdeset godina. Poznat po svojoj karizmi, profesionalnosti i velikom znanju, Talley ostaje zapamćen kao jedna od najvažnijih ličnosti u svijetu mode u drugom dijelu prošlog stoljeća. Nepovratno je promijenio industriju i tada, kao jedan od rijetkih Afroamerikanaca u elitističkom okruženju mode osamdesetih godina, zalagao se za raznolikost i inkluzivnost, za uključivanje što većeg broja dizajnera, kreativaca i modela druge rase na stranice modnih časopisa i modne piste.
Posao pripravnika u Vogueu dobio je 1974. godine, tada pod urednicom Dianom Vreeland koja se oduševila njegovim radom, a kasnije je pisao i za časopise W, New York Times i Women’s Wear Daily. Karijeru mu je ipak obilježio posao u Vogueu gdje dolazi do uredničke pozicije 1995. godine, nakon čega odlazi te se na koncu vraća nakon tri godine na mjesto editor-in-largea. S Annom Wintour počinje raditi 1983., zbližavaju se i on postaje njezina desna ruka, iako u kasnijim memoarima za Wintour nije imao samo lijepe riječi. "Osoba koja nema trunke humanosti", opisao je urednicu s kojom je zahladio odnose oko 2018. godine. Tada ga je naime, prestala angažirati kako novinara koji je uzimao izjave na crvenom tepihu Met Gale, posao koji je obavljao godinama. No zadržao je divljenje i poštovanje prema njoj, pa nekoliko godina kasnije, u intervjuu za The Cut, izjavio je kako joj želi sve najbolje, kao impresivnoj ženi i urednici koja je i u 72. godini života i dalje na poziciji urednice najvažnije modne publikacije.
Prije dvije godine objavio je memoare "The Chiffon Trenches" u kojima se osvrnuo na svoju karijeru, ali i otvoreno govorio o susretima s homofobnim i rasnim napadima. Kada je govorio o svojoj seksualnosti, uvijek se nazivao "fluidnim", iako za života nije ostvario ljubavnu vezu. U prisjećanjima na djetinjstvo, govorio je o zlostavljanju koje je proživio kao dječak te je znao reći da je cijeli život dao modnoj karijeri, mjestu na kojem se osjećao sigurnim i kao doma. Dokumentarac o njegovom životu, "The Gospel According to André", također je objavljen 2018. godine.
Bio je prijatelj brojnih celebrityja u modnom biznisu, modela, velikana dizajna poput Karla Lagerfelda, Manola Blahnika i Yves Saint Laurenta. Uvijek lako prepoznatljiv po svojem posebnom stilu odijevanja, ali i činjenici da je visok gotovo dva metra, često su ga nazivali larger-than-life character. Njegov pogled na modu uvijek je bio iznad samog promatranja lijepe odjeće, ovaj svijet gledao je kroz puno širu prizmu. Komentirao je između ostalog i izjavu supermodela devedesetih godina, da se "ne ustaju iz kreveta za manje od 10 tiusća dolara" i kazao da bi se danas takav statement ne bi gledao s elitističkog stajališta već bi se slavio kao osnaživanje položaja žene u industriji i cijenjenje vlastitog rada.
Umirovio se 2013. godine iz časopisa Vogue, a zapamćen je i kao modni savjetnik obitelji Obama te jedan od sudaca u "Američkom Top modelu". Da li bi bio sretniji da nije radio u modnoj industriji, odgovorio je - "ne", i dodao: "Moja priča je kao bajka o pretjerivanju, a dio svake bajke je zlo i tama koju moraš nadvladati sa svjetlom".
