Berlinske studentice dizajna Lobke Beckfeld i Johanna Hehemeyer-Cürten osmislile su prozirnu vrećicu koja se razgrađuje u vodi te se može koristiti kao prirodna prihrana za biljke. Iako njihov Sonnet155 izgleda kao prozirna torbica, zapravo se radi o vrećici koja bi trebala zamijeniti plastične i platnene, a izrađena je od odbačene kore voća te celuloznih vlakana koja su nabavile iz lokalne tekstilne tvornice.
"Dizajnirale smo ovu torbu kao unaprijeđenu papirnatu vrećicu, ali naravno, nadamo se da će se ljudima svidjeti i da će je nositi sve dok ne bude vrijeme da se razgradi. Može služiti kao 'privremena torbica' zbog elegantnog oblika koji isto tako pretvara materijal od kojeg je napravljena u željeni proizvod. Održivost se zato čini poput nagrade, a ne tereta", rekla je Johanna Hehemeyer-Cürten.
Glavni sastojak ove torbe je pektin, gelasti materijal dobiven od otpadaka voća. Pojačan je celuloznim vlaknima kraćima od pet mm koji su filtrirani i odbačeni u tekstilnoj industriji jer su prekratki da bi se koristili u proizvodnji. U dodiru s toplom vodom se oblikuje kroz pet dana u željeni oblik. U proizvodnji koriste i prirodne boje.
Nakon što ste je iznosili, ponovno se može proizvesti - stavi se u toplu vodu i ponovno oblikuje. Druga opcija je da se celuloza filtrira i ponovno koristi u drugim proizvodima, dok pektin funkcionira kao prihrana biljkama i inače se koristi u poljoprivredi kao gnojivo.
"Većina celuloznih vlakana u industriji bojana je štetnim kemikalijama pa se zato ne može reciklirati. Mi smo zato osmislili način da lako odvojimo ove materijale i tako ih možemo ponovno iskoristiti", kaže dizajnerica Johanna Hehemeyer-Cürten.
