Početkom godine New York Magazine je objavio bombastičan članak kojim je mnogima stao na žulj. Točnije, slavnima i bogatima iz Hollywooda - javnost se s druge strane dobro zabavila. Naime, pokrenuo je diskusiju o nepo bebama, djeci slavnih glumaca, redatelja, pjevača i javnih osoba koja svoju slavu i poslovne angažmane mogu zahvaliti slavnim roditeljima. Hailey Bieber jedna je od njih, kao kći glumca Stephena Baldwina i manekenke Kennye Deodato (također je nećakinja Aleca Baldwina). Beauty poduzetnica i manekenka odlučila se ironično osvrnuti na cijelu situaciju o nepotizmu, a za to je odabrala dobru, staru pamučnu majicu s natpisom. Jednostavno "Nepo baby" ispisano crnim slovima na bijeloj majici bilo je sasvim dovoljno da Hailey ispuni sve medijske stupce i napravi si jako dobar PR. Na stranu to što su je tviteraši i stručnjaci iz modne industrije popljuvali zbog tog medijskog istupa, ali Hailey nas je, ako ništa drugo, podsjetila na originalne influencerice i djevojke koje su popularizirale nošenje T-shirta s porukom dok društvene mreže nisu bile ni u povojima. One koje su znale koliko jedan običan komad odjeće - poput majice kratkih rukava, može nositi snažnu poruku.
Početak tisućljeća bilo je zlatno doba majice sa sloganom, a njihova kraljica je Britney Spears, zvijezda koja je stalno bila na udaru medija i pod povećalom javnosti - od karijere, privatnih odnosa, djevičanstva do toga što jede za ručak. Statement T-shirt bio je jednostavan, a snažan način kojim je mogla poslati poruku koja je kratka i svima jasna. Kada je 2002. prekinula s pjevačem Justinom Timberlakeom (koji je nakon nje izlazio s glumicom Alyssom Milano), Britney je u Londonu sa Starbucks šalicom u ruci nosila legendarnu Juicy Couture "Dump Him" majicu, koja je bila jednostavna, zabavna i ironična poruka za njega, medije i Alyssu. "I‘m a Virgin (But This Is an Old T-Shirt)" također je jedan od boljih trenutaka koje je Britney servirala majicom, kao i ona s natpisom "I Am the American Dream". U snagu majice s porukom uzdala se i Paris Hilton (nosila je one s natpisima "Stop Being Desperate" i "Don‘t Be Jealous") te Nicole Richie s "Dude, Where‘s my Couture?"
Iako su nulte godine zlatna era ironične majice u celebrity atmosferi koja je tada vladala, T-shirt je prije ironične svrhe imao onu političku. Neizbježno je spomenuti ikonu britanske mode, dizajnericu i aktivisticu Vivienne Westwood, koja je 70-ih otvorila legendarni SEX butik na adresi King‘s Road. Westwood je prepoznala T-shirt kao prazno platno pogodno za ispisivanje aktivističkih poruka i u tome je za tadašnju britansku klimu bila iznimno kontroverzna. Primjerice, grafika iz 1975. prikazuje dva kauboja koji se dodiruju te je dovela do uhićenja prodavača koji je nosio T-shirt - zaustavljen je i kažnjen zbog takve "nepristojnosti" dok je šetao Chelseajem. Westwood je uspjela u naumu i njezina je majica pokazala kako su se britanski stavovi prema homoseksualnosti minimalno promijenili unatoč Zakonu o seksualnim prijestupima koji je donesen 1967.
Autorica najboljih majica s političkim sloganima uz Westwood svakako je Britanka Katharine Hamnett, koja ih je spretno, uz masna crna slova, koristila u osamdesetima kako bi poslala politički stav i poruku. U desetljeću koje su obilježili konzumerizam i hedonizam Hamnett je kao pionirka aktivističke mode majicama odašiljala liberalne stavove, od kojih je najviše zapamćen trenutak s Margaret Thatcher. Nakon njihova sastanka i rukovanja dizajnerica je otkopčala kaput i pokazala majicu s natpisom "58% Don‘t Want Pershing", što je bila izjava kojom se jasno suprotstavila premijerovu dopuštenju da SAD postavi nuklearne projektile na britansko tlo. Slavna je i njezina majica "Choose Life", inspirirana načelima budizma, a korištena u kampanji koja poziva na prestanak konzumiranja droga.
Majice s porukama nastavile su se koristiti i u devedesetima, i to kako bi poslale poruku o destigmatizaciji oboljelih od AIDS-a, kako bi skrenule pažnju na ljudska prava, toleranciju i slobodu. S dolaskom nultih godina, tabloida i razvoja celebrity kulture politička svrha majice sa sloganom se gubi i na scenu stupa ona senzacionalistička i komercijalna, spomenuta na početku teksta. Tek s dolaskom novog vala feminizma i početkom 2010-ih majice s natpisom ponovno postaju politički obojene, no ispod te političnosti nazirao se i komercijalistički duh koji je aktivizam želio unovčiti. Tako je high street brend Whistles izbacio majice s natpisom "This Is What A Feminist Looks Like", da bi se kasnije saznalo kako iste te majice proizvode potplaćene žene na Mauricijusu, sa zaradom od 62 penija po satu.
Francuski Dior također se našao u kontroverzi nakon što je dizajnerica Maria Grazia Chiuri, koja kroz kolekcije često provlači feminističke poruke, predstavila majice s citatom "We should all be feminists". Chiuri se referirala na nigerijsku spisateljicu i aktivisticu Chimamandu Ngozi Adichie, čiji esej iz 2014. nosi isti naziv. Problem je što su se majice prodavale po cijeni od visokih 700 dolara i protumačene su kao pokušaj ostvarivanja zarade na feminističkom pokretu koji je tada bio u zamahu. Iako je Dior dio zarade od majica dao neprofitnoj organizaciji "Clara Lionel" koju je Rihanna osnovala 2012., problem s luksuznom modom i aktivizmom uvijek je prisutan. Naime, nakon Diora, fast fashion brendovi brže-bolje su izbacili majice sa sličnim natpisima, dok je u cijeloj priči prava poruka postala irelevantna i prostituirana toliko da je izgubila smisao i postala tek zgodan materijal za Instagram fotografiju. Ne zaboravimo pritom da većina komada s aktivističkim porukama u suvremenom društvu nastaje u rukama potplaćenih radnika (često žena) koje obavljaju posao u nehumanim uvjetima.
Primjer koji je dobio bolje kritike iz recentne povijesti je dizajnerica Kayle Robinson, koja je za svoj brend Green Box Shop kreirala majice s natpisom "Why Be Racist, Sexist, Homophobic or Transphobic When You Can Just Be Quiet". Popularnost majice je eksplodirala nakon što ju je na glazbenom festivalu nosio glazbenik Frank Ocean, koji rijetko istupa u javnosti, no tim T-shirtom je jasno izrazio svoj stav. Robinson je pritom citat preuzela iz objave Brandona Malea iz 2015. koji je pak time potaknuo raspravu o krađi njegovih intelektualnih prava s društvenih mreža, što još uvijek nije bilo regulirano. Na isti problem naišao je i Dior, kao i dizajner Prabal Gurung koji je 2017. na pistu poslao majicu s natpisom "The Future Is Female". I ova poruka bila je već poznata - prvi se put pojavila u sedamdesetima, za Labyris Books, što je bila prva ženska knjižara otvorena u New Yorku. Fotografkinja Liza Cowan tada je fotografirala svoju djevojku i glazbenicu Alix Dobkin u majici s istom porukom. Moda i aktivizam ovakve vrste uvijek se nalaze u sivoj zoni i u suštini teško je iščitati njihovu pravu namjeru, no, unatoč svemu skreću pažnju na važne teme o kojima se treba razgovarati u javnom prostoru.
