Jeste li barem jednom u životu poželjeli izgledati poput tipične Francuskinje, započeti dan s kroasanom ili poslikati pecivo u košari bicikla? Pojesti kroasan pa pozirati na praznoj terasi kafića vintage vibre? Nebrojeno puno članaka napisano je o fenomenu francuskog stila i Parižankama koje su ikone tog nedostižnog chica - kako živjeti, odijevati se, izgledati poput Francuskinje... S predloškom takve žene smo odrasli, još od Brigitte Bardot i Jane Birkin, pa i prije njih, sve do današnjih ikona poput Jeanne Damas pa i fiktivne Emily, Amerikanke koja u pariškom apartmanu živi francuski san ležerne chic djevojke.
Prepoznajemo ih (ponekad i oponašamo) po crvenom ružu, pletenoj košari punog bagete peciva, nonšalantno raskopčanoj bijeloj košulji ispod koje proviruje čipkano donje rublje i kroasanu kojeg je upravo doručkovala i koji ne utječe na njezinu savršeno vitku liniju i besprijekorni ten. No ako zakoračite u Pariz, shvatit ćete da ovakva djevojka ne postoji, a da je klasična Parižanka daleko od "savršene" slike koja je oko nje izgrađena. I Francuskinje hodaju u širokim Balenciaga trenirkama i tenisicama umjesto u balerinkama, nose ljubičasti ruž na usnama i tote pamučnu torbu u kojoj nema mrvica od kruha. Francuska populacija puno je raznovrsnija od heteroseksualne bjelkinje vitke linije i zavodljivog pogleda i rijetko tko će se u Parizu uklopiti u taj kalup, štoviše - češće će zaneseni turisti prilikom posjeta Parizu odjenuti trapezice, majicu na mornarske prugice i beretku, dok doručkuju kroasan s marmeladom uz sok od naranče.
Dok je mit savršene Francuskinje štetan za svaku ženu koja ne odgovara nametnutom i teško ostvarivom opisu, on je još opasniji za stvarne Francuskinje koje se ne mogu ili ne žele uklapati u ovu sliku koja nije nimalo uključiva za bilo koju vrstu različitosti. No na tom stereotipu zarađeno je mnogo novca, što kroz modne i beauty brendove koji pakiraju proizvode u French chic, što kroz Instagram feedove influencerica koje ispunjavaju zadane uvjete. Francuskinja je tako samo žena svedena na fizički izgled, bez potrebe da saznamo više o njezinoj pozadini. Lijepa, neopterećena, prizemljena, svatko može izgledati poput nje, ali i dalje je njezin chic neuhvatljiv i mističan - ne iznenađuje što se ovaj stil toliko ukorijenio u društvo, no u vrijeme kada se narativ mijenja prema pozitivnoj inkluzivnosti, etiketa chic Francuskinje sve je neprimjerenija i nikom poželjna.
Jeanne Damas, poduzetnica i vlasnica modnog i beauty brenda Rouje cijelu karijeru se suočava s tom etiketom i od nje je teško pobjeći iz jednostavnog razloga - u javnosti je prikazana isključivo kroz tu prizmu. Brend Rouje također, vjerojatno poznajete samo zbog kolekcije crvenog ruža i modela haljine koji je idealan za gradsku vožnju na biciklu. To je naravno, samo dio njezine ponude i brenda koji seže i u druge sfere života.
"The French Girl stereotip je iritantan, a moja pozicija je u toj priči delikatna jer su me mediji uvijek tako nazivali i čini se da sam ja jedno s tim stereotipom", rekla je Damas za WWD. Čini se pomalo licemjerno to čuti od žene koja je zaradila bogatstvo na neuhvatljivom chicu, no istina je da Jeanne od te etikete nije mogla pobjeći, iako se sama tako nikada nije profilirala. Trenutno navršava trideset godina, njezin brend Rouje slavi pet godina postojanja, majka je i poduzetnica i želi se razviti dalje od samo izlizane fraze koja se veže uz njezino ime.
"Ne vidimo sebe kao isključivo pariški brend za tipičnu Francuskinju, vidimo se kao internacionalni brend koji odijeva sve cool djevojke", kazala je o imidžu svog brenda. Kada je 2017. dobila ponudu za knjigu, odbila je napraviti još jedan klasični pariški vodič. Umjesto toga, njezina knjiga "In Paris" pričala je priču o različitim ženama koje žive u Parizu. Frustrira je, kazala je u razgovoru, kada se njezin brend i trud koji je uložila svode na stereotip francuskog stila, dok istovremeno gradi kompleksniju priču od samo odjeće i kozmetike, a koja prolazi ispod radara. Rouje djeluje u duhu održivosti i sve se proizvodi u malim dropovima, oko 90 posto kolekcija rađeno je u Europi, dok se pletene torbe proizvode ručnim radom na Madagaskaru. Damas podupire i organizaciju La Maison des Femmes, koja žrtvama obiteljskog nasilja pruža sklonište.
"Naslov jednog članka o meni je glasio Profesija: Parižanka. Isto kao da su napisali Profesija: ništa. I to me je zaprepastilo", prisjetila se jednog primjera u kojem je svedena na arhetip žene koja je lijepa Francuskinja i ništa iza toga.
U 2021., čini se kao da je French chic dosegnuo svoj vrhunac i prestao interesirati ljude u tolikoj mjeri, no istina je da će uvijek biti prisutan u javnosti kao voljena slika o Parižankama - ne toliko zbog njih, već zbog svih ostalih koji žele isprobati, vidjeti i okusiti taj neodoljivi šarm oko kojeg se izgradila cijela priča. Problem kod svakog stereotipa je pretjerano naglašavanje određenih osobina i potpuno ignoriranje druge strane medalje, no tek razgovorom i isticanjem tih drugih strana može se barem dijelom razbiti izmišljena vizija o savršenoj ženi iz Pariza. Istovremeno, dok se razgovara o mitu Parižanke i svemu onome zbog čega je on negativan, svjedočimo porastu popularnosti drugog chica - onog skandinavskog, a Skandi girls su nove Francuskinje čiji je stil postao opsesija modnog svijeta. Nadamo se samo da neće doseći toksičnu granicu do koje je došao ovaj s pridjevom French.
