U čast 35 godina postojanja kultnog modnog brenda ovog je ljeta lansirana kolekcija od 700 NFT-jeva iako je sama kompanija višemanje kroz cijelu povijest postojanja vodila bitku s profitom. Svaki od njih stoji 0,4 ETH, odnosno oko 467 dolara, a posebni su po tome što je prvi put omogućeno da vlasnici NFT-jeva besplatno dobiju artikl u fizičkom obliku. Izvjesna je to haute couture "usluga" za Web3 korisnike koja za cilj ima proširenje klijentele ove modne kuće čija povijest počiva upravo na revolucionarnim kolekcijama visoke mode.
Percepciju haute couturea je - što nije nimalo lako, složit ćete se - promijenio upravo dizajner Christian Lacroix. Još kao dječak obožavao je crtati povijesne kostime te je zbog toga odabrao studij povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Montpellieru, nakon kojeg je na pariškom sveučilištu Sorbonne diplomirao na odjeći u francuskom slikarstvu 18. stoljeća, a studirao je i muzeologiju na École du Louvre u Parizu. Françoise Rosenthiel, njegova supruga, koju je upoznao na studiju, ohrabrila ga je da se okuša u modnom dizajnu pa se prijavio za posao u luksuznoj kući Hermès i dobio ga. Potom je postao asistent francuskom dizajneru Guyu Paulinu, nakon kojeg se pridružio brendu Jean Patou gdje je 1981. zamijenio Roya Gonzalesa na poziciji glavnog dizajnera brenda. "Odriješenih" ruku je prije 37 godina stvorio kolekciju koja je bila inspirirana njegovim djetinjstvom na jugu Francuske. Instantno je osvojio kritičare i publiku. Bile su to haljine bez naramenica, jarke boje, naglašene siluete na mjestima na kojima se ne bi očekivalo...
Vlastitu modnu kuću otvorio je 1987. godine te je fokus stavio na kolekciju visoke mode, ali već je godinu nakon toga počeo raditi ready-to-wear liniju te modne dodatke. Iste godine otvorio je butike u Parizu, Arlesu, Aix-enProvenceu, Toulouseu, Londonu, Ženevi i Japanu. Kritičari su često komentirali kako se čini da Lacroix ne razumije vrstu odjeće koja je potrebna zaposlenoj ženi, ali to ga nije spriječilo da sa svojim kreacijama inspiriranim povijesnom odjećom dospije na naslovnice vodećih modnih časopisa. Njegov dizajn spaja "luksuz i bezbrižnost", on preferira rese, perle i vez, posvećen je "ručnom" radu.
Poznat je po svom kazališnom stilu koji je proizašao iz njegovog (doslovnog) rada u kazalištu. To se vidi u njegovoj upotrebi boja u kolekcijama koje dizajnira. Isticao se svojim raskošnim kreacijama, među kojima je jedna od najpoznatijih "le pouf" suknja, a volio je motiv ruže i duboke dekoltee. Referirao se i na druge stilove iz povijesti mode, iz folklora i iz različitih dijelova svijeta, a reference je redovito izvrtao. Volio je boje mediteranske regije, mješavinu uzoraka i eksperimentalne tkanine, ponekad ručno tkane u lokalnim radionicama.
Liniju dodataka za dom "Art de la Table" pokrenuo je 1997. u suradnji s brendom Christofle, a iste je godine s Pronuptianom potpisao ugovor o licenciranju i pokrenuo Christian Lacroix Marriage liniju. Prije 20-ak godina lansirao je svoju prvu liniju cvjetnih parfema, a 2000. završio je liniju modnih dodataka koji su uključivali poludragi nakit. Uslijedila je i dječja linija, a 2002. lansirao je i obožavani parfem Bazar, koji su kreirali Bertrand Duchaufour, Jean-Claude Ellena i Emilie Copperman. Prisiljen odgovoriti na sve beskompromisnije zahtjeve tržišta proširio je ponudu kompanije i prije 18 godina lansirao liniju donjeg rublja za žene, kao i liniju muške odjeće.
Radio je kao kreativni direktor talijanske modne kuće Emilio Pucci od 2002. do 2005. godine. Otišao je pod prihvatljivim uvjetima jer su on i kuća vjerovali da bi, s obzirom na to da je imao druge težnje, bilo nepravedno prema brendu i njemu samom da ne uloži energiju u drugu vrstu njemu važnije kreativne proizvodnje. Christian Lacroix kreirao je i haljine za holivudske zvijezde pa je tako zaslužan za vjenčanicu Christine Aguilere, dok je 1990-ih bio poznat kao omiljeni dizajner fikcionalnog lika Edine Monsoon u britanskom sitcomu "Absolutely Fabulous". Također je osmislio nove uniforme za osoblje i posadu Air Francea 2004., a pidžame s njegovim potpisom dijelile su se putnicima koji putuju prvom klasom Air Francea (L‘Espace Premier). U svojoj je karijeri uredio interijere u nekoliko znamenitih hotela, uključujući hotel Le Petit Moulin, hotel Bellechasse u samom srcu SaintGermain-des-Prés u Parizu te hotel Le Notre Dame, samo korak od Katedrale Notre-Dame u Parizu, kao i hotel l‘Antoine u blizini Bastille.
Njegova je modna kuća do 2005. bila u vlasništvu modnog konglomerata LVMH-a, nakon čega je upravljanje njome preuzela kompanija Falic fashion Group koja je te godine, zbog velikih gubitaka, posao svela na minimum i od više od 100 zaposlenih zadržala njih tek 12. Ipak, rijetko tko je bio šokiran tim razvojem situacije. Naime, priča o Christianu Lacroixu može biti sagledana kroz optiku tragedije i optiku trijumfa. Kreativni genij dizajnera, naime, nije pratila profitabilnost, što je dovelo do velikih gubitaka - procjenjuje se čak 150 milijuna eura u razdoblju do 2010. godine. Te godine je dizajner napustio modnu kuću koja nosi njegovo ime, a fokus brenda je s haute couturea preusmjeren na modne dodatke, detalje za dom i licenciranje. Takav razvoj situacije opomena je da čak ni briljantan talent ne može preživjeti bez poslovne oštroumnosti.
Po mnogima je Nicolas Topiol (novi izvršni direktor modne kuće) napravio malo čudo. Na poslovnim konferencijama upravo je on govorio o tome što je bilo potrebno da se kuća pomakne s ruba i pretvori u profitabilnu konstrukciju. Metaverzum je, kako kaže, sljedeće poglavlje u priči ovog revitaliziranog brenda. Tehnologija, koju kanalizira najnoviji partner, omogućuje tvrtki da se vrati u svoju modnu prošlost dok kroji svoju budućnost. Vrijeme bi također moglo biti prikladno i ići mu ususret, s obzirom na ono što izgleda kao ponovno oživljavanje davno osiguranog uvažavanja Lacroixa. Moglo bi se zamisliti "bijesno" guglanje potrošača generacije Z kad je Kirsten Dunst nosila crvenu vintage Lacroix haljinu na dodjeli Oscara, ili za prigodom kad je Lady Gaga ove godine na koncertu u Njemačkoj ponudila svoju "odu" velikanu čije je kreacije već i ranije nosila.
Poslovni razlaz, odnosno bankrot kuće doveo je do toga da je kolekciju visoke mode jesen/zima iz 2009. financirao sam dizajner, a svaki je model bio plaćen tek 50 eura. "Nisam htio plakati. Želim nastaviti, možda na drugačiji način, s malim ateljeom. Ono do čega mi je stvarno stalo su žene koje rade ovaj posao", rekao je tada o posljednjoj kolekciji visoke mode. Međutim, nije to bio njegov poslovni kraj, dapače - svoje je djelovanje proširio na nekoliko drugih dizajnerskih sfera - dizajn namještaja, dizajn interijera, suradnje s drugim modnim brendovima.
Nakon što je napustio kuću koju je osnovao, Lacroix je pronašao "dom" u scenskim kostimima, ali i u suradnji sa španjolskim brendom Desigual s kojim radi od 2011. godine. Radio je i na povratničkoj haute couture kolekciji talijanskog brenda Schiaparelli 2013., a prije tri godine oduševio je "modnim razgovorom" s belgijskim dizajnerom Driesom van Notenom pretočenim u ready-to-wear kolekciju za proljeće 2020. godine. Danas se pojavljuje u medijima kako bi uglavnom govorio o stanju visoke mode u društvu. Inače, Lacroix u svojim javnim istupima nije nužno bio pretjerano "optimističan" pa je tako jednom prilikom izjavio: "Činilo se da što smo više napredovali, to je budućnost izgledala više, na neki način - nemogućom, a ta nas je spoznaja tjerala da se vratimo u radikalnija vremena prošlosti". Nerijetko je govorio da ideja o tome da svi budu jednako odjeveni baš i nije njegova "šalica čaja", ako ćemo doslovno prevesti engleski idiom.
Također, u dugoj je karijeri podcrtavao svoj neupitan entuzijazam i ljubav spram života, spram mode: "Uvijek jedva čekam saznati što se dogodilo dok sam spavao. Budem čak pomalo anksiozan oko toga". Svjestan da mu za ovaj posao treba "ego", svom ipak nije dopustio da bude agresivan ili previše sujetan. Inspiriran Proustom, literarnim građevinarom francuske kulture, dobro je znao da "svi tražimo izgubljeno vrijeme", parafrazirajući tako naslov slavnog književnog djela "U potrazi za izgubljenim vremenom". Čini se pak da je Christian Lacroix zaista pronašao "izgubljeno vrijeme" u suradnji sa španjolskim brendom Desigual, s obzirom na to da ju je nazvao vrhuncem svojeg zanata kao modnog dizajnera. Doduše, nakon haute couturea. Ipak, njegova kreativna ingenioznost je time, na našu sreću (ne nužno i njegovu), dostupna.
