U dobu u kojem se odjeća poistovjećuje s proizvodom koji za svrhu ima tek dobro ispasti na fotografiji, dizajner Jonathan Anderson nudi nam nešto drugačiju opciju. Odjeća je za njega puno više od rekvizita, moda je u njegovu slučaju oblik umjetnosti koji treba cijeniti, o kojem treba promišljati i koji služi tijelu isto kao i što tijelo služi odjeći. Konceptualne kreacije s njegovim potpisom ujedno su objekti divljenja i funkcionalni komadi. Malo tko na modnoj sceni može u jednostavnu pamučnu tkaninu uplesti i cipele i figure automobila, torbice oblikovati u realistične golubove, a potpetice na cipeli uspješno zamijeniti figurom ruže i ljuskom razbijenog jajeta. Simbolično i kao komentar na stanje društva, u jesensku kolekciju za sezonu 2022. modne kuće Loewe uključio je balone koji kao da se nalaze na granici pucanja – baš poput atmosfere u kojoj se nalazimo. Inače, na čelu španjolske modne kuće nalazi se od 2013. – Loewe je poznat po luksuznoj kožnoj galanteriji, a Anderson je došao kao osoba koja će heritage brend učiniti relevantnim i u suvremenom svijetu. U tom zadatku nije se oslanjao isključivo na povijest kuće, njihovu tradiciju i minucioznost koja podrazumijeva x-sati posvećenog ručnog rada – pretpostavio je da takvom porukom neće privući kupce jer sam pojam zanata danas se u industriji zamaglio i izgubio težinu od prečestog korištenja, baš kao i pojam luksuza. Anderson je brojnim suradnjama s umjetnicima pozornost usmjerio prema kulturi uživanja u izradi torbica i modnih dodataka od kože koji izgledaju poput umjetničkog djela. To je, između ostalog, učinilo Loewe ponovno poželjnim i smjestilo torbice španjolskog brenda pod ruku svake svjetske influencerice.
Osim što vodi Loewe, Anderson je kreativni direktor vlastite modne linije JW Anderson, u kojoj dizajnu pristupa iz drugačije perspektive. Brend Loewe s njim prolazi evoluciju, dok je JW Anderson u stanju stalne revolucije. Svaka njegova kolekcija, neovisno o kojem brendu govorimo, pršti jedinstvenom kreativnom vizijom u kojoj će se pronaći različite žene. JW Anderson daje mladenačku i razigranu energiju, a dinamiku unosi izmjena različitih materijala, tekstura i silueta koje želite dotaknuti. Često je u konverzaciji s drugim oblicima umjetnosti kojima propitkuje pojam muške i ženske odjeće i sam odnos prema tijelu. Loewe žena s druge je strane nešto profinjenija i ozbiljnija. Dizajner je tako u stalnom balansu između pragmatičnog i nadrealnog. Inače, Anderson gotovo nikada ne nosi komade iz svoje linije, najčešće ga se može vidjeti u trapericama, hoodici ili T-shirtu te kućnim natikačama.
Iako je privatno praktičan, njegova se odjeća često ne uklapa u potrebe masovnog tržišta, osobito ako pogledamo njegove kolekcije nastale nakon pandemije. Opisuju ih avangarda i konceptualizam koji privlače modne insidere, vjerojatno jer Anderson s lakoćom svakoga uvlači u svoj svijet i nudi neočekivano, pomaknuto i uzbudljivo. Ljetna kolekcija kuće Loewe za ovu sezonu na pisti je sadržavala prozirne oklope koji oblikuju prsa, kaputi se kopčaju odostraga, a iz hlača vire šiljci koji narušavaju siluetu tijela i čine je pomalo vanzemaljskom. Sve u službi kritike društva i izobličenosti na koju smo se naviknuli, komentar na tijela koja su dorađena estetskim korekcijama i društvo u kojem je teško razabrati razliku između stvarnosti i fikcije. Anderson je beskompromisan u takvom prikazu i tijelo pritom prilagođava umjetničkoj viziji, bez obzira na to skriva li ga ispod slojeva odjeće ili ga pak potpuno otkriva.
"Volim modu, ali ne želim joj dopustiti da definira moj smjer", rekao je u jednom razgovoru. Punog imena Jonathan William Anderson, rođen je i odrastao u malom mjestu od oko osam tisuća stanovnika koje se nalazi na sjeveru Irske. Majka mu je bila učiteljica, a otac profesionalni igrač i trener ragbija. Vjeruje da je njegovo podrijetlo utjecalo na istaknutu želju za uspjehom i izvrsnošću. U osnovnoj školi dijagnosticirana mu je disleksija pa je vizualizacija kod njega posebno izražena. Nije uvijek težio biti modnim dizajnerom niti je šivao haljine za lutke od malih nogu. Želio je biti glumac, no kostimografija ga je omela na tom putu – postao je opsjednut kostimima, rekao je u jednom razgovoru. No svakako je umjetnost dio njega koji postoji oduvijek, u različitim oblicima – strastveni je kolekcionar keramike i skulptura i potpuno je fasciniran ručnim rukotvorinama i njihovom izradom.
Studirao je na prestižnom London College of Fashion i tijekom studija radio je kao dekorater izloga za Pradu, što je njegov početak u industriji mode. Prije dolaska u Loewe iza sebe nije imao veliko iskustvo niti je radio za druge modne kuće – osim za onu koja nosi njegovo ime, pa se taj angažman smatrao izuzeto rizičnim. Svoj brend pokreće 2008. s muškom linijom, a dvije godine poslije JW Anderson nudi i ženski ready-to-wear.
Dolaskom pandemije dizajner se prilikom prezentacija kolekcija za svoj brend odmiče od modne piste, kao i od pritiska nametnutog broja kreacija koje se očekuju sa svakom novom kolekcijom. Svojem timu daje slobodu i kreativnost, bez vremenskih okova. U kolekciji za ljeto 2022. angažirao je njemačkog fotografa Juergena Tellera kao modela i fotografa i predstavio lookove u obliku kalendara. Fotograf je sniman u gaćama, između guma, a model se izvija na odlagalištu otpada među odbačenim gumama. Bio je to satirični osvrt na kultne Pirellijeve kalendare i poziv u novu eru koja podrazumijeva drugačije prikazivanje tijela i body positivity pokret. Realno, bez retuširanja i bez savršenosti, i u ovom slučaju pažnja promatrača luta s koncepta prema odjeći te neobičnim pozama u kojima se tijelo nalazi.
Godinu prije, u jesenskoj kolekciji brenda JW Anderson također propituje odnos tijela, a moda je u tom slučaju u fuziji s umjetnošću. Surađivao je s istaknutom britanskom keramičarkom Magdalene Odundo, podrijetlom iz Kenije, i performericom Shwandom Corbett, koja je rođena bez nogu i bez lijeve ruke. Kroz kolekciju istraživao je rad umjetnica, svoj rad i ideju tijela. To je, rekao je o kolekciji, ono što predstavlja odjeću. Odundo je upoznao 2017. prilikom svoje izložbe "Disobedient Bodies". Za tu priliku umjetnica mu je posudila svoje keramičke radove, a tijekom godina postali su bliski prijatelji. Izložba je bila smještena u galeriji Hepworth u Wakefieldu u Engleskoj, a Anderson je spojio umjetnost i modu – uz skulpture Henryja Moorea i Louise Bourgeois stajali su komadi iz modne arhive dizajnera kao što su Jean Paul Gaultier i Rei Kawakubo. Više od sto izložaka na neki način bilo je povezano s ljudskim tijelom i njegovom prezentacijom, gledani kroz modu, umjetnost, fotografiju ili dizajn, poput igrališta na kojem su granice između kreativnih polja i umjetničke prakse gotovo pa bile poništene. "Sto tijela u konverzaciji, sretna, čudna, svađaju se, mrze se i vole. Tijela su se činila više prilagodljiva nego neposlušna, kako ime izložbe sugerira. Želio bih da izložba dočara brzinu i nepredvidivost koje obilježavaju naše vrijeme i način na koji danas konzumiramo slike i ideje. Pokušat ću otkriti kako u svojom kreativnom naletu istražujem ideje roda i identiteta", rekao je povodom te izložbe, a svaka dvorana u galeriji bavila se drugim aspektom Andersenove kreativne vizije.
Njegov rad duboko je ukorijenjen u zanatskom umijeću i ručnom radu, no i dalje kolekcije koje stvara odišu suvremenim duhom koji privlači modernu ženu. "Prilikom rada na umu imam viziju seta. Zamišljam ga kao njezin stan – jedne ga sezone preuređuje i gradi ispočetka, druge sezone nekih se stvari odrekne ili doda novu umjetninu, treće sezone prestane pušiti. Na neki čudan način ona je moj ženski alter-ego", rekao je jednom prilikom dizajner – inovator i umjetnik koji servira odjeću čija je svrha veća od isključivo nošenja. Srećom pa industrijom vlada i takav stvaralački duh.
