Iza svakog odjevnog predmeta ove djevojke leži priča - neka osoba koju voli ili koja ju je inspirirala, uspomena koju želi podijeliti s drugima. Iako je izuzetno trofejna tekvandoistica, kada je se upita za medalje, Nikita odgovara skromno i jednostavno: "Prošlost treba pustiti da bude prošlost, a gledati se mora prema naprijed." S druge strane, kada je moda u pitanju, princip je upravo suprotan: njen vintage, slow fashion stil podrazumijeva strast, strpljenje, dubinu, neprolaznost i naraciju - ukratko, povijest.
Otkud Vaš interes za održivu odjeću i vintage komade?
- Posljednjih godina postala sam svjesnija globalnih problema zagađenja okoliša i konzumerizma u koje je zarobljena zapadna kultura. Vjerujem da pojedinac ne može učiniti sve, ali da svatko od nas može napraviti nešto da bi bio dio pozitivne promjene. Ustvari, kad je moj brat počeo kupovati i prodavati vojnu vintage odjeću, tad sam se i ja zainteresirala za vintage outfite. Prije toga sam imala tu predrasudu da se radi o prljavoj odjeći koja ne miriši dobro. Kad sam počela isprobavati njegove stvari shvatila sam koliko je posebnije odjenuti nešto kvalitetno, nešto što u sebi ima utkanu povijest.
Vaš brat Leon je pokrenuo vlastitu liniju naziva Loud Ones, a koja je privukla pažnju i publike i medija. Surađujete li s njim?
- Moj brat je počeo kupovati dead-stock i vintage vojnu odjeću i sada dizajnira i proizvodi vlastitu liniju inspiriranu prošlošću, a stvorenu da traje. Cilj mu je postići da kod njega kupite neke bezvremenske hlače, majicu ili jaknu, koje su toliko izdržljive da mogu trajati cijeli život te se po mogućnosti prenijeti i na sljedeće generacije. Toliko sam ponosna na njegov integritet, na to koliko je posvećen kvaliteti, materijalima, na to koliko pravedno isplaćuje krojačice. Opsjednut je detaljima i sve je, od pakiranja do zahvalnica, stvoreno s toliko pažnje. Pomažem mu koliko mogu, iako mu ide i više nego dobro i bez mog mišljenja ili savjeta. Zapravo, ja sam ta koja piše zahvalnice jer je njegov rukopis užasan. (smijeh) Dizajnira posve sam, uz savjete glavne krojačice. Ja samo isprobavam primjerke i dajem mu svoje mišljenje o boji i veličini.
Vidjeli smo na Instagramu da ste imali neki oblik challengea koji ste postavili samoj sebi, zabrana kupovanja high street odjeće. Kako je do toga došlo?
- Prije više od dvije godine očistila sam svoj ormar i shvatila koliko toga nisam nikad ni koristila. Donedavno sam imala stvarno čudan odnos s fast fashion industrijom. S jedne strane, kupovala sam trendi komade koje bih nakon nekoliko mjeseci zaboravila jer bi ili postali dosadni, ili se raspali zbog loše kvalitete. S druge strane nisam mogla stati iza onoga što kupujem zbog uvjeta rada koje trpe ljudi zaposleni u proizvodnji odjeće većine fast fashion brendova, i shvatila sam da trebam podržati male dućane te se prema modi odnositi više cirkularno. Jedino što sam prošle godine kupila u takvim dućanima su čarape i donje rublje. Bilo je iznenađujuće jednostavno i više nemam potrebu kupovati stvari koje viđam po tim trgovinama. Umjesto toga radije roštam po bratovom ormaru kad mi dosadi moj ili se uživim u lokalne brendove koji svoju odjeću proizvode u Hrvatskoj.
Kakav nakit preferirate? Imate li neki komad koji nosite stalno, koji Vam donosi sreću, da tako kažemo?
- Nosim majčin nakit. Jedva da i imam svog jer ga prije nisam baš previše nosila. Kad sam naslijedila njen, počela sam ga nositi i obožavam ga. Sad je nakit sastavni dio mojih outfita i na taj način nosim mamu sa sobom kamo god da idem. Nakit, baš kao i odjeća, keramika ili bilo koji materijal, mora imati priču. Volim pričati priče o maminim ogrlicama ili prstenima.
Na koje se još načine smirujete?
- Unutarnji mir se postiže za čitavog života. Ne bih rekla da imam sva rješenja, ali u zadnje vrijeme me jako opuštaju tople kupke. Svježi zrak, priroda i duge šetnje su mi jednako važne, kao i balansirana prehrana. Također, razgovaram s ljudima oko sebe, pokušavam se okružiti s onima s kojima se mogu duboko povezati i voditi duboke, smislene razgovore. Unutarnji mir je složena stvar, stanje u kojem nikad ne provedemo dulje od trenutka. Život je, na kraju dana, tobogan emocija.
Nedavno ste preuredili stan. Gdje ste se i kako inspirirali za uređenje interijera?
- Da, prije šest mjeseci smo se preselili u svoj prvi dom. Kako je riječ o novom stanu, želimo postići da izgleda udobno i ne tako novo, koliko je to moguće. Volim stare kamene kuće i predmete izraženog karaktera, tako da pokušavamo kombinirati novo sa starim. Daleko smo od toga da budemo gotovi, još uvijek spavam na madracu na podu, kablovi nam vise posvuda i trenutno je kod nas na posudbi tatin kauč, dok čekamo da uštedimo za kauč o kojem sanjam. Volim skandinavski dizajn, ali u životu trebam boje. Volim japansku arhitekturu i interijer, i to me inspirira. Volim i prirodne materijale kao što su drvo, ali ne bih mogla podnijeti da mi je sve bijelo ili bež. Skrolam beskrajno na Instagramu u potrazi za inspiracijom, ali na kraju dana uvijek nađem neki zabavni vintage komad i uklopim ga u svoj životni stil.
Okrenimo se prema budućnosti. Gdje se vidite za deset godina?
- Mnogo se toga izdogađalo u posljednjih 10 godina, i dobrog i lošeg, ali jako sam zahvalna na svom rastu. Nisam ništa od toga predvidjela pa tako ne mogu predvidjeti ni što će se dogoditi u narednih deset godina. Ali tek toliko da za 10 godina mogu pogledati ovaj članak i nasmiješiti se, složit ću nekakav scenarij. Nadam se da ću se i dalje izazivati i s vremena na vrijeme se gurati van komfor zone. Nadam se da ću se kretati, da neću ograničavati sebe ili način na koji razmišljam. Nadam se da ću imati malu obitelj i da ću se osjećati – dovoljnom.
Što mislite da Vas je dovelo do mjesta na kojem ste trenutno? Sport je težak posao... Kako izdržavate taj tempo?
- Volim taj tempo i on je dio mene. Zna biti iscrpljujuće, ali istovremeno me toliko ispunjava i nagrađuje. Endorfin, sreća koju donosi napredak i dinamika me pokreću. Ta energija mi daje gorivo da nastavljam dalje.
Koji su Vaši ženski uzori?
Moja mama je oduvijek bila moja heroina. Još uvijek jest, ali otkad je preminula, u stalnoj sam potrazi za snažnim, kreativnim ženama koje bi me savjetovale, s kojima bih raspravljala, učila od njih ili im se povjerila. Povezala sam se s brojnim ženama tu u Hrvatskoj koje me konstantno inspiriraju. Sanjam o projektu u sklopu kojeg bih pisala o svim tim kreativnim ženama, umjetnicama, i budila svijest o njihovoj ambiciji, energiji i snazi.
