Najskuplji koktel svih vremena, u našoj valuti vrijedan barem pola milijuna eura, imao je samo dva sastojka: biser iz naušnice egipatske kraljice Kleopatre i nešto octa. Kako bi impresionirala svog rimskog ljubavnika Marka Antonija, Kleopatra je biser neviđene veličine, ljepote i sjaja bućnula u zlatan pehar s octom, pričekala da se rastopi pa iskapila taj bajoslovni kiseliš. Tako barem tvrde antički pisci koji su tu priču zabilježili, ali ne i provjerili. Kleopatra je u svojoj kraljevskoj kolekciji nakita zasigurno imala biserje kakvo svijet ni prije ni poslije nije vidio, no danas sigurno znamo da bisere, sazdane od kalcijeva karbonata, ocat ne može otopiti, već samo oštetiti. Po prirodi su delikatni pa zahtijevaju nježniji tretman od većine drugih ukrasnih tvari. Znala je to, dakako, i Elizabeth Taylor, vlasnica glasovitog kruškolikog bisera zvanog La Peregrina, izronjenog davne 1515. u Panamskom kanalu. Stoljećima je taj biser krasio riznicu španjolske krune, nakon čega je dospio u ruke slavne glumice, a jednom i u gubicu njezinog psića.
- Slučajno sam mu otvorila usta i unutra vidjela najsavršeniji biser na svijetu. Nije, Bogu hvala, bio ni ogreban - prepričavala je Taylor, nakon čije smrti je La Peregrina na dražbi u Christie‘su prodana za 11,8 milijuna dolara.
Za razliku od dragog kamenja i dragocjenih kovina, morske i slatkovodne bisere ne treba mnogo obrađivati da bi zablistali punim sjajem. Sve do 20-ih godina prošlog stoljeća, kad je uzgoj školjki bisernica postao industrija, nastajali su hirom prirode, a ljudi su ih pronalazili pukim slučajem. I skupo prodavali. Strast za bisernim nakitom stara je koliko i civilizacija. Spominje ga već Homer u svojim epovima: U brončanom sarkofagu staroperzijske princeze arheolozi pronalaze veličanstvenu ogrlicu s 216 bisera u tri niza, dok rimski povjesničar Tacit hvali zlatnosmeđe bisere iz Britanije, od kojih su, kaže, skuplji samo oni iz Indije.
Biseri nisu služili samo za ukrašavanje; naveliko su se koristili i u medicinske svrhe. Osim što simboliziraju čistoću, nevinost, poniznost i produhovljenost, također im se pripisuju ljekovita svojstva. Hinduisti i taoisti vjerovali su da imaju moć podmlađivanja, dok su se na dvoru kastiljskog kralja Alfonsa X. biserima tretirale sve bolesti izazvane melankolijom.
- Otopite bisere u jakom octu ili, još bolje, u soku od limuna. Dodajte svježi sok i zatim dekantirajte. Dodajte toliko šećera da zasladite mliječnu i mutnu otopinu. Dok se biseri tope, pazite da pokrijete čašu, da esencija ne iscuri. Piti po potrebi - glasi šarlatanski recept Anselmusa Boetiusa de Boodta, liječnika cara Rudolfa II., za ljekovitu bisernu vodicu (aqua perlata).
Alice Perrers, ljubavnica engleskog kralja Edwarda II., nije bila luda da svoje bisere otapa i mrvi u prah: čuvala ih je do smrti i nasljednicima ostavila čak 22.000 sjajnih kuglica. Milanski vojvoda Ludovico il Moro svoj je klobuk ponosno kitio dijamantnim privjeskom obrubljenim s tri velika bisera. Il Lupo, zvao je taj ures vrijedan 12.000 dukata. Nakon otkrića Amerike nastaje pomama za biserima s novog kontinenta. Columbo se tog indijanskog blaga nahrpio nečasnom trampom: domoroci njemu bisere, on njima tupe igle, hrđave škare, jeftine gumbe i okrhnutu lončariju.
Engleska kraljica Elizabeta I. bisere je ludo voljela i znalački koristila kako bi demonstrirala svoju moć, bogatstvo i kraljevsko dostojanstvo. Doslovce na tisuće bisera bili su ušiveni u njezine haljine, a svaki je morao biti pažljivo uklonjen kad bi kraljica-djevica poslala garderobu na pranje i čišćenje. Nabavila si je Elizabeta i čuvene Hanoverske bisere što ih je izvorno Katarina de Medici dobila za vjenčanje s francuskim kraljem Henrikom II.
- Poredani su u šest nizova kao brojanice, a osim njih ima 25 zasebnih bisera, još ljepših i većih od onih što su nanizani, većim dijelom poput muškatnih oraščića - opisuje tu ljepotu jedan suvremenik.
Kad bi tržište potresla nestašica pravih bisera, draguljari bi ta razdoblja premošćivali vještim imitacijama, primjerice staklenim kuglicama premazanim pastom od ribljih krljušti. Katkad bi se takve imitacije rabile i za izradu kraljevskog nakita, dakako u kombinaciji s pravim zlatom i dijamantima. Budući da su biseri od davnina simbolizirali mistiku djevojačke čistoće i nevinosti, na europskim su ih dvorovima smatrali prikladnim darom pri sklapanju kraljevskih brakova, uz uvjet da ih mladenka ne nosi na dan vjenčanja jer vjerovalo se da to donosi nesreću. Simbolizirali su biseri i suze žalosnice za dragim pokojnikom. U skladu s tradicijom, Kate Middleton je na sprovodu kraljice Elizabete II. oko vrata nosila biserno-dijamantnu ogrlicu iz pokojničine osobne kolekcije. Elizabeta II. bila je veliki fan biserja još od djetinjstva, kad joj je otac darovao platinasti lančić na koji bi za svaki rođendan nanizala po dva nova bisera. Do 18. rođendana već ih je nakupila dovoljno za jednu lijepu ogrlicu.
Kvalitetni su biseri, kao i zlato, tradicionalno bili dobra investicija. Louis Cartier je 1916. dvije orijentalne biserne ogrlice trampio za 1,2 milijuna dolara vrijednu kuću na 5. aveniji i u nju smjestio njujoršku filijalu svoje glasovite draguljarnice. Na vrijeme je obavio tu transakciju jer već 20-ih godina prošlog stoljeća kultivacija bisera, u eksperimentalnoj fazi od 1893. godine, poprima industrijske razmjere. Tržište je odjednom preplavljeno, kupci zbunjeni i cijene padaju. Papreno se plaćaju samo sve rjeđi prirodni biseri iznimne kvalitete.
Danas je potražnja za biserima ponovno na uzlaznoj putanji ne samo zbog njihove bezvremene ljepote već i stoga što se savršeno uklapaju u trend održivosti temeljene na prirodnim supstancama iz obnovljivih izvora. Kako god okrenu, farme bisernih školjki moraju skrbiti o okolišu jer kvalitetan proizvod mogu izvući samo iz netaknutih voda. Kraljevi među uzgojenim biserima dolaze iz južnih mora, točnije iz školjke Pinctada maxima, koja se primarno nalazi u Australiji, Indoneziji i na Filipinama. Te velike i osjetljive školjke rađaju izuzetno glatke, sjajne, savršeno zaobljene i velike bisere, promjera i do 20 milimetara, a kako im za to treba mnogo vremena, nema opasnosti od hiperprodukcije. Stoga jedan takav biser može postići cijenu od nekoliko desetaka tisuća dolara. Nešto jeftiniji - nekoliko tisuća dolara po komadu - su oni s Tahitija. Često ih nazivaju crnim biserima premda prirodno dolaze u raznim bojama. Rađa ih školjka Pinctada margaritifera, domicilna u Francuskoj Polineziji.
Vrlo su cijenjeni i biserni plodovi Akoya školjke udomaćene u Kini i Japanu, gdje je Kokichi Mikimoto 1893. prvi na svijetu otkrio kako uzgojiti biser. Na temelju svog izuma izgradio je juvelirsku kuću Mikimoto, danas glasovitu po proizvodnji bisernog nakita. Mikimoto ima jaku konkurenciju jer u tom se segmentu nadmeću sva velika imena modne industrije.
Brojnost recentnih dizajnerskih varijacija na temu bisera svjedoči da su ponovno na prvoj crti modnih kretanja. Premda nisu vječni kao dijamanti, nezamjenjivi su u svojoj svestranosti. Jednostavan biserni prsten ili klasična biserna ogrlica mogu biti elegantni i otmjeni, zabavni i otkačeni ili slatki i nevini, a najmodernijoj odjeći daju vintage notu. Mogu se nositi u apsolutno svim kombinacijama i prigodama i uvijek će izgledati dobro.
