Dijamanti su djevojci najbolji prijatelji, pjevala je Marylin Monroe aludirajući na njihovu neprolaznu ljepotu i, još više, na trajnu vrijednost. No, misle li tako i milenijalke o svojim dijamantima uzgojenim u laboratoriju? Da, i opet, da. Kao što dokazuju najnovije kolekcije, jednako su lijepi kao i dijamanti iskopani u dubini Zemljine kore -imaju isti kemijski sastav, istu težinu, gustoću i indeks loma svjetlosti. Jednako i koštaju - laboratorijski dijamant iste veličine i oblika po cijeni je jednak prirodnome. To ne treba nikog čuditi jer to i jest stopostotni, pravi dijamant. Stoga se za njih nikako ne smije upotrijebiti termin "umjetni", "sintetički" ili "lažni" - ti se termini koriste za cirkone, jeftine kristale koji se koriste kao zamjena za skupocjene dijamante i drago kamenje.
Laboratorijski uzgojeni dijamanti nastaju, naime, kad se sićušno zrnce dijamanta stavi u komoru zasićenu atomima ugljika i izloži određenoj temperaturi i tlaku; ti uvjeti potiču da se oko jezgre talože slojevi čistog ugljika povezani u dijamantnu rešetku. Proces traje oko mjesec dana. Najsporije rastu bijeli dijamanti - jedan karat u dva tjedna, dok žuti i i plavi dijamanti narastu za pet do deset dana. Jednostavnije rečeno, u laboratorijima od Hong Konga do Silicijske doline simuliraju se prirodni uvjeti pod kojima nastaju dijamanti pa je jedina razlika između pravih i uzgojenih u tome što su jedni stvarani bez utjecaja čovjeka, prirodnim procesom tijekom stotina tisuća i milijuna godina, a drugi u specijalnim komorama, u strogo kontroliranom procesu, u trideset dana.
No, ta jedna jedina razlika ujedno je razlog zašto slavne draguljarske kuće kao što su Cartier, Bulgari i Van Cleef & Arpels ne žele ni čuti da bi u svoje veličanstvene kreacije ugrađivali laboratorijske dijamante. Kako se nešto prekrasno što je nastalo slučajno, zbog čega je još dragocjenije, može usporediti s nečim napravljenim u kontroliranim uvjetima, u serijskoj proizvodnji? Time je izuzeta božanska iskra stvaranja, a uloga kreatora povjerena čovjeku. To je isto kao da se čudo prirodne nadarenosti kod određenih pojedinaca zamijeni narudžbom talenata pri kreiranju djeteta u laboratoriju. Čini se kao uvod u Huxleyjev vrli novi svijet!
A postoji i puno prozaičniji razlog - oni koji imaju gomilu novca žele posjedovati najrjeđe, najskuplje i najizuzetnije stvari koje će ih izdvojiti od "običnih" smrtnika pa je draguljarskim kućama u financijskom interesu da ih u tome podrže. No, nikako se ne smije zaboraviti da upotreba prirodno nastalih dijamanata ima i svoje vrlo ružno naličje. U rudnicima u afričkoj državi Bocvani, u kojima je ljetos iskopan drugi i treći najveći dijamant na svijetu ikad pronađen - težine 1098, odnosno 1174 karata, vladaju radni uvjeti koji su ispod svakog ljudskog dostojanstva - kao, uostalom, i u drugim rudnicima diljem afričkog kontinenta, u kojima se iskopaju dvije trećine svih dijamanata na svijetu. Riječ je o ropskom radu, iskorištavanju djece za radnu snagu, plaćama manjim od jednog dolara dnevno, nepostojanju zaštitne opreme što dovodi do kobnih ozljeda i smrti rudara, o nepostojanju radničkih ni socijalnih prava. I kao da to nije dovoljno užasno, postoji i nešto što se naziva "krvavi dijamant", izraz koji se koristi za dijamante iskopane u ratnoj zoni i čijom se prodajom financiraju oružane pobune lokalnih ekstremista, vjerskih fanatika i diktatora (o tome je 2006. snimljena ratna drama "Krvavi dijamant" s Leonardom DiCaprijem i Jennifer Connelly u glavnim ulogama). Stoga su dijamanti proizvedeni u laboratorijima ne samo lijepi i vrijedni nego i etički prihvatljivi.
Nisu samo bezbojni. Pomoću elektrona koji se propuštaju kroz dijamant u procesu nastajanja mogu se proizvesti dijamanti u žutoj, smeđoj, ružičastoj, plavoj, zelenoj, crnoj, narančastoj i crvenoj boji, a mogu imati i zadani broj karata. Kao i u prirodi, ni u laboratorijskoj komori ne mogu nastati dva jednaka primjerka. Lani se proizvelo između sedam i osam milijuna karata - od toga polovica u Kini, dok se u rudnicima u Africi, Sibiru i Indiji dobilo dijamanata ukupne težine pedeset tisuća karata.
Popis klijenata koji kupuju nakit od dijamanata iz laboratorijskog uzgoja sve je duži - na njemu su Meghan Markle, supruga britanskog princa Harryja, pop-zvijezda i dizajnerica Rihanna, holivudska glumica Penelope Cruz, šoumen Billy Porter, glazbenik Frank Ocean... On je, dapače, u kolovozu predstavio vlastitu liniju nakita Homer napravljenu od zlata i laboratorijskih dijamanata, u čiju se proizvodnju uključuje sve više aktera, sa sve inovativnijim načinima proizvodnje.
Britanski multimilijunaš Dale Vince, osnivač i vlasnik tvrtke Ecotricity koja proizvodi energiju iz obnovljivih izvora, nedavno je pokrenuo brend Sky Diamonds, koji proizvodi prve i zasad jedine ekološki prihvatljive dijamante. Riječ je o dijamantima proizvedenim od ugljikova dioksida iz atmosfere uz pomoć vjetra, kišnice i sunčeve energije. Stoga ih Vince naziva "dijamantima s neba" te smatra da bi njihova proizvodnja mogla značajno smanjiti količinu ugljikova dioksida odgovornog za zagrijavanje planeta.
