Odjećom želimo okolini i društvu pokazati tko smo i što smo, ali i što bismo voljeli biti. E sad, kako tu definiciju primijeniti na aktualne modne trendove, oversized odijela koja dizajneri kreiraju za žene, naglašenih ramena i širokih hlača, a kako pak na crvene i ružičaste te prozirne odjevne komade namijenjene muškarcima? Znači li to da žene poručuju da žele imati "muda" kao muškarci, i obratno, žele li muškarci možda postati nježniji spol, kako lamentiraju dežurni moralisti i tradicionalisti u strahu pred slobodom mišljenja i izbora? Naravno da ne! Moda je igra, bezopasan način da se na tren uđe u drugačiju ulogu, pa kad žena odjene odijelo muškog kroja ili muškarac prozirnu majicu, to je potpuno isto kao kad on odabere kožnatu jaknu jer želi izgledati opasno poput Marlona Branda ili pak kad ona na jednu večer odluči postati princeza pa odjene svečanu dugačku toaletu, a na glavu stavi raskošnu tijaru. No, naravno da izbor odjeće ima društvenu, socijalnu, ekonomsku, pa i političku pozadinu. Trenutačno je na snazi novi val ženske emancipacije koji je svoje vizualno uobličenje dobio u vidu odjeće predimenzioniranog kroja u kojima se obline ne ističu niti ne uočavaju. Ali to ne znači da je lišena svake seksualnosti - dovoljno je vidjeti kolekciju Oliviera Rousteinga za Balmain, nabijenu muškim krojevima i ženskom seksualnošću. No, čak i komotna odijela predimenzioniranih krojeva imaju zavodnički allure - Bossovo odijelo mint boje ispod kojeg se nosi uski i kratki top ili Armanijevo odijelo ispod čije se fine nabrane tkanine naslućuje vitko žensko tijelo imaju jednaki wow učinak kao i pripijene haljine i kombinezoni.
Na koncu, tu je plejada milenijki kao što su Bella Hadid, Kendall Jenner i Hailey Bieber koje rado nose odijela, posebno široke modele, pa ipak nikome ne pada na pamet da ih nazove muškobanjastima. Ženskost se, naime, ne može izbrisati, što zorno dokazuju mnogi dizajneri koji kreiraju istovjetne modele odijela za cure i dečke te ih prikazuju na istoj reviji - upravo kako bi pokazali da im nije cilj učiniti žene što sličnijima muškarcima.
"U 21. stoljeću nema potrebe za podjelu odjeće na mušku i žensku, to je zastarjela stvar, uostalom, žene nose hlače već stotinu godina pa nikome ništa", rekao je Johnson Harting, kreativni direktor brenda Libertine koji za opis svojih kolekcija prikladnom smatra samo riječ - panseksualno. O tome mnogo može reći - i pokazati - američki dizajner Thom Browne, jedan od najtalentiranijih kreatora današnjice. On je od odijela od tvida, koje i sam najradije nosi, napravio uniseks komad za oba spola. Otišao je i korak dalje pa ne samo da žene nose istovjetna odijela kao dečki već oni nose istovjetne kostime sa suknjama kao djevojke.
E, tu kreće problem. Dok su žene u muškim odjevnim predmetima uvijek golicale mušku maštu - dovoljno je sjetiti se Madonne, Marlene Dietrich, Grace Jones i Chloe Sevigny - javnost nije toliko blagonaklona prema muškarcima u ženskoj odjeći. Premda se zapravo opravdano može postaviti pitanje je li suknja uopće ženska odjeća, jer muškarci su razne njezine varijante nosili kroz čitavu povijest, sve do modernih vremena.
No, barem s time problema nemaju mlade generacije spremne na eksperiment i preispitivanje vlastitog ukusa i preferencija. Američki reper i glumac Jaden Smith (22), sin slavnog holivudskoga glumca i glazbenika Willa Smitha i glumice Jade Pinkett Smith, jedan je od onih koji ne brinu o društvenim etiketama. "Ako mi se nosi suknja, odjenut ću je", rezolutan je mladić koji je 2016. bio zaštitno lice za žensku kolekciju kuće Louis Vuitton. U tadašnjem intervjuu za časopis Nylon objasnio je da želi osnažiti druge tinejdžere u odluci da se odijevaju kako oni žele, a ne kako određuje društvo. S time definitivno problema nema glumac Billy Porter (51) koji se na crvenim tepisima raznih događanja redovito pojavljuje u večernjoj haljini. "Obožavam nositi suknje i haljine i to nema veze s mojim seksualnim opredjeljenjem, kako neki žele implicirati. Riječ je o slobodi izbora, pa ako netko želi nositi suknju, ili samo provjeriti kako je to nositi suknju, dapače", rekao je u jednom intervjuu.
A o intrigantnosti pitanja kako je biti u koži osobe suprotnog spola ispisane su bezbrojne stranice knjiga i snimljeni kilometri i kilometri filmske vrpce. Još je daleke 1914. publici predstavljen (nijemi) film "A Florida Enchantment" čiji se protagonisti, progutavši čudesno sjeme, nađu u "tuđem" tijelu - dečki u ženskom, a žene u muškom, te u odgovarajućoj odjeći, naravno. Roman "Orlando" britanske spisateljice Virginije Wolf objavljen 1928. također se bavi spolnom ambivalentnošću. Glavni lik, plemić Orlando koji živi u 16. stoljeću u vrijeme engleske kraljice Elizabete I., jednog se jutra probudi kao žena te prolazi zaljubljivanje, udvaranje i ponude za brak muških pretendenata za srce, ruku i krevet. U elizabetansko doba zamjena uloga je bila nešto posve uobičajeno, barem kad je riječ o glumcima - kako žene nisu smjele glumiti, sve ženske uloge igrali su muškarci. A da bi želio jednom u karijeri tumačiti žensku ulogu, priznao je i američki glumac Jared Leto (49). Zaštitno lice kuće Gucci i muza kreativnog direktora Alessandra Michelea često se pojavljuje u atraktivnim, kolorističkim kombinacijama kakve bi rado nosile i žene. Na koncu, o tome je i riječ - za lijep komad odjeće nije važno je li izvorno namijenjen muškarcima ili ženama, već je to jednostavno lijep komad odjeće. Stoga nimalo bedasto ne zvuči ideja koju su iznijeli neki dizajneri, vlasnici modnih brendova te lanaca modnih trgovina - da u dućanima više ne bude muškog i ženskog odjela, već jedan uniseks prostor, pun atraktivnih, maštovitih i uzbudljivih odjevnih predmeta.
Za još modnih tema, ali i zanimljivih editorijala, beauty i dizajnerskih trendova te interijera, potražite ljetni broj magazina Gloria Glam na kioscima. Ne propustite na dar učinkovitu masku za lice La PIEL LAB.
