Iris Apfel danas slavi 100 godina života na Zemlji. U životu se zaista okušala u mnogim poljima: ona je prava businesswoman, dizajnerica interijera, modna ikona. Da se ne zavaravamo: njezin celebrity status nije toliko star, naime – tek 2004. godine, nakon što je njezin ormar postao fokus izložbe u Institutu za kostime Metropolitan Museum of Art u New Yorku, mediji su toj kulturnoj gesti uzvratili s velikim interesom. U dobu ageizma, pokazala se kao subjekt koji se da iskoristiti kao izvrsna isprika i argument kontra onih koji kažu da nema dovoljno ili uopće zastupljene starije generacije u toj hipermedijskoj produkciji koju svaki dan sve intenzivnije svjedočimo.
Njezine priča nije odveć tipična: surađivala je s Bijelom kućom kao dizajnerica, restauratorica u čak 9 predsjedničkih mandata. Prije tri godine je s IMG-om potpisala ugovor u svojoj 97. godini života – kao model! A život između je bio obilježen 68- godišnjim brakom i puno putovanja (tako sama kaže!). Albert Maysles je o njoj napravio dokumentarac – "Iris", dokumentarni portret koji svjedoči nevjerojatnom životu ove zaista posebne osobe. Njezina autobiografija se ne zove slučajno – Iris, Accidental Icon (slučajna ikona). Ona sama dugo vremena nije mogla vjerovati da može taj status "opravdati".
Sve o njoj što se ispiše zvuči kao anegdota ili trivija, iako je to nepošteno reći, međutim, nije baš da ima generacijske parnjake s kojima je možemo usporediti. Naime, u 90. godini života je (2012.) Apfel bila gostujući profesor na Sveučilištu Texas u Austinu, a već godinu dana nakon uvrštena je kao jedna od "Najbolje odjevenih žena starijih od 50 godina" časopisa The Guardian.
Mattel je kreirao Barbie lutku po njoj, učinivši ju tako najstarijom osobom koja je ikada dobila Barbie po svom liku. Napravila je i limitiranu kolekciju šminke za MAC kozmetiku za zimu 2011., a tada je autoironično izjavila: "Ja sam najstarija živuća osoba koja je ikad bila lice velike kozmetičke kampanje". Njezin stil opisuju kao eklektičan jer spaja visoku modu, vintage komade, ali i second hand odjeću. Modni je kritičar nazivaju polubogom. S naočalama inspiriranim bocama Coca-Cole, nakitom koji teži više od nje i sveukupnim izgledom koji kombinira izgled tržnice – urban bazaar - chica, lako je ustvrditi da ova žena obiluje onim nečim što se može odrediti kao stilska mudrost (ili talent?). Često je citirana, a upravo su ti citati tretirani kao citati iz nikada napisane modne biblije, poput:
"Nisam lijepa i nikada neću biti lijepa, ali nije važno. Imam nešto puno bolje od toga. Imam stil."
"Život je siv i dosadan; mogli biste se bar malo zabaviti sa svojom odjećom."
"Zaista nema zamjene za životno iskustvo. Morate imati iskustvo i biti otvoreni za iskustvo - to odista pomaže. To čak - puno pomaže. Ono što je najvažnije, morate biti svoji, biti ono što jeste i dati si vremena biti otvoreni i iskreni prema sebi. O tome se radi. Ako ne poznajete sebe, nikada nećete imati stila. Nikada nećete zaista živjeti. Za mene je najgora modna pogreška pogledati se u ogledalo, a ne vidjeti sebe."
"Nemam nikakva pravila, jer bih ih samo prekršila."
"U centru grada, ljudi uglavnom misle da su elegantni, ali svi nose crno. To zapravo nije stil. To je uniforma."
Tajna fenomenalnog izgleda leži u tome da se ručkovi i večere obično sastoje od bijele ribe ili drugog nemasnog mesa s puno povrća i voća za desert. Hamburger (jasno) ne dolazi u obzir. Alkohol skoro pa i ne pije, i da, za kraj – s mužem je dijelila ljubav prema istom parfemu - Yatagan by Caron iz 1978. godine. Ljubav kreće s mirisom, i završava, zar ne? Ah, te anegdote!
