Na snimanje svoje prve naslovnice stigao je točno u podne, na svoj jedini slobodni dan u proteklih nekoliko mjeseci, odlično raspoložen i opušten, s dječački razbarušenom kosom i onim širokim, zaraznim osmijehom koji razoružava. U smeđoj kožnoj jakni, širokim trapericama, popularnim sambicama i sa slušalicama oko vrata, Jakov Jozinović ušetao je u Muzej Zagreba 80-ih i odmah nas teleportirao u neka prošla, sretnija vremena. Nije slučajno da smo snimali baš ondje. Osamdesete su bile godine u kojima na ovim prostorima nije bilo rata, godine ljubavi, mira i glazbe koja je spajala ljude, a upravo to ovaj 20-godišnji Vinkovčanin čini danas.
Zahvaljujući TikToku gotovo preko noći postao je regionalni fenomen kojem je pošlo za rukom ono što nije nikome prije njega. Bez jedne snimljene pjesme rasprodao je dvorane diljem Hrvatske, Srbije i Slovenije. Svoj dječački san ostvario je u trenu prvo rasprodanim koncertom u Areni Zagreb, Tvornici Kulture, ali i pet rasprodanih koncerata u beogradskom Sava Centru — impresivan niz koji je dosad nadmašila tek Jelena Rozga sa svojih sedam rasprodanih koncerata. Obožavaju ga sve generacije: tinejdžeri koji ponovno pjevaju stare balade, njihovi roditelji, ali i svi oni koji su odrastali uz hitove Đorđa Balaševića, Zdravka Čolića, Olivera Dragojevića...
Uz te smo poznate stihove uživali na snimanju koje je trajalo više od sedam sati, a Jakov je sve iznio s nevjerojatnom lakoćom. U nekim trenucima ostavljao je dojam profesionalnog modela, a u drugim poput neke holivudske zvijezde. Briljirao je u stvaranju ove modne priče. Bez menadžerice Mije Milovčić, koja je tog dana bila spriječena drugim obvezama, i okružen potpuno novom ekipom, ostao je profesionalan, fokusiran i miran, kao da je na sceni već godinama.
A između promjena stylinga, u nekoliko kratkih pauza, odgovorio je i na poneki telefonski poziv. Upravo tada pokazao je svoju pravu narav: pristojan, promišljen, iznimno zreo dečko koji je svojim glasom ujedinio regiju. U vremenu podjela, on ih je smanjio. Zato je ovo njegova prva naslovnica. Zato se o njemu priča s tolikom vjerom. Jer iako ima dječačko lice, Jakov je dečko s karakterom. I to onim pravim slavonskim - vrijedan, emotivan, miran i ponizan. Rijetka pojava. Netko tko donosi toliko potreban mir. Onaj pred kojim, nastavi li marljivo i promišljeno graditi svoj put, doista stoje velike stvari.
"Odlično sam. I osjećam se blagoslovljeno. Ovo sve što mi se događa je čisti blagoslov. Prilika koju dobiješ jednom u životu i koju nikad ne mogu doživljavati kao teret. Ponekad mi nedostaje anonimnost, ali ovo je moj put i sam sam ga izabrao. Na kraju dana vjerujem da sam rođen za ovo", govori Jakov dok nam pušta svoj prvi singl, "Polje ruža". Pomno osluškuje naše reakcije, ne zato što traži potvrdu, nego zato što ga zanima istina, jer iskrenost je osobina koju najviše cijeni kod ljudi.
Priča kako je do suradnje s Matijom Cvekom došlo gotovo filmski: spontano, brzo i bez kalkulacija – upravo onako kako najvažnije stvari u životu i nastaju. "Matija je veliki dio mog puta, glazbeno i privatno. Upoznao sam ga na koncertu u Osijeku prije nekih godinu i pol dana i odmah smo shvatili koliko smo slični. Nekoliko puta gostovao sam na njegovim koncertima i to mi je bila velika čast, a danas mi je poput starijeg brata. Njegove savjete zaista cijenim. Okružen sam ljudima za koje vjerujem da mi žele dobro i kojima je iskreno stalo do mojeg rasta." Tu su, kaže, i Laura Sučec Magdić, Marko Palameta i cijeli tim autora s kojima polako, ali sigurno gradi svoj zvuk.
No, kada se svjetla reflektora ugase, Jakov se vraća sebi. Prijeko potreban mir pronalazi u najjednostavnijim stvarima. "Kad sam sam sa sobom, dan mi izgleda sasvim obično, možda čak i dosadno, ali meni je to idealno. Ujutro si skuham kavu i sabirem svoje misli. Ne volim žurbu pa nastojim napraviti balans između discipline i potpune lijenosti. To je moj mali bijeg od svega što se događa. U pozadini uvijek svira glazba, bez koje ne mogu živjeti", ističe. Na privatnoj playlisti mu je sve - od Josipe Lisac do The Weeknda, od Kravitza do Senidah, od Marije Šerifović do Joker Outa. "Najviše me definira glazba koju izvodim uživo", govori Jozinović dok u ruci drži gramofonsku ploču svog idola Zdravka Čolića. Često ga uspoređuju upravo s njim, ali i s Oliverom, Balaševićem, Tošom Proeskim... "To mi je potvrda da idem u dobrom smjeru, naravno da mi to sve laska, ali ne stvara pritisak niti to doživljavam kao teret. Ne uspoređujem se s drugima, svatko je poseban na svoj način, ali definitivno je riječ o ljudima od kojih puno mogu naučiti", kaže Jakov.
Student je druge godine Fakulteta političkih znanosti, no zbog naglog uspjeha studij mu je trenutačno "na čekanju". Ne samo zbog nedostatka vremena već i zbog perfekcionizma koji mu je, kako kaže, vjeran suputnik. "Imam problema s perfekcionizmom, ali učim. Kako postajem zreliji i kako više radim, shvaćam da su i nesavršenosti savršene." A iza sigurnosti s kojom staje pred tisuće ljudi krije se tek nijansa nesigurnosti. "Iskreno, ne bojim se da će sve ovo kratko trajati. Duboko u sebi osjećam da je ovo moj put, moj poziv, nešto što nosim odmalena. Znam da sam tu da širim glazbu i ljubav."
Djetinjstvo u Slavoniji pamti kao razigrano, veselo, bučno i natjecateljsko. U dječačkim danima išao je na teniska natjecanja, glumio, pjevao, no samo je glazba ostala konstanta. Baza mu je trenutačno Zagreb, a rijetke slobodne trenutke najradije provodi u rodnim Vinkovcima. "To je moja oaza mira, tamo mi je obitelj i tamo se resetiram. Mama Lidija, tata Ivica i sestra Marija oduvijek mi čuvaju leđa. Oni su moja najveća podrška, ali i najveći kritičari koji ne daju da se zanesem previše. Odgojen sam u obitelji koja me uvijek učila da rad i mir donose rezultat. Taj mir iz kuće nosim sa sobom gdje god idem", kaže, dodajući da je njegova mama samo zbog njega instalirala TikTok kako bi pratila sve njegove nastupe.
Iako pripada generaciji koja živi online, društvene mreže koristi promišljeno. "Prije sam puno više koristio TikTok jer sam bio slobodniji i manje eksponiran. Uvijek mi je služio za razonodu, ali i za edukaciju. Danas ga koristim selektivnije. Trudim se živjeti podalje od društvenih mreža koliko god je to moguće." Da ostane prizeman, iako počašćen uspjehom kakav se rijetko događa, pomaže mu i duhovnost. "Otkad znam za sebe idem u crkvu i tamo pronalazim svoj mir. Volim duhovnu glazbu, ona me stvarno ispunjava. To je i razlog zašto mi je duet s Dominikom Lučićem ‘Ispred bijele hostije‘ bio posebno drag, jer nosi ljepotu i poruku koja mi je bliska."
Na pitanje vodi li ga kroz život srce ili razum odgovara bez dvojbe: "Srce, naravno. Što je razum pored srca?" Ta rečenica možda najbolje opisuje njegov temperament - mlad, ali zreo; emotivan, ali stabilan. "Najvažnija lekcija koju sam naučio je da, kako god okreneš, na kraju dana moraš biti dobar čovjek i činiti dobra djela."
Najviše ga mogu povrijediti laž, prevara i ljudska zavist, ali iako ima svoje strahove, ne dopušta im da ga sputavaju. "Najveći strah mi je da, iako je život samo jedan, postoji mogućnost da ga neću uspjeti iskoristiti do kraja." Upravo zbog tog straha toliko je predan i discipliniran - ne samo karijeri nego i osobnom razvoju. "Psihoterapija je jedan od mojih sljedećih koraka i potpuno sam otvoren za nju. Trenutačno se možda manje stižem brinuti o fizičkom i mentalnom zdravlju, ali oboje mi je iznimno važno i planiram tome posvetiti više vremena."
Jakov nije tipičan pripadnik generacije Z - luksuz ne pronalazi u stvarima, nego u vremenu koje uspije posvetiti sebi. "Luksuz je za mene vrijeme, pogotovo u ovom tempu koji trenutačno živim." Zato ostaje čvrsto prizemljen, usprkos svemu što se događa.
A kako gleda na ljubav? "Zaljubljujem se poprilično oprezno i to mi je dobro, jer tako čuvam energiju i ljubav za osobu koja je toga vrijedna. Vidim se u obiteljskom životu, ali tek kad ostvarim sve svoje ciljeve." Novac je za njega sredstvo, a ne smisao, a zadnji cent potrošio bi na glazbu. "Za dobre koncerte prodao bih i kuću ako treba. Volim koncerte koji te preobraze i emocionalno i glazbeno. Prošle godine bio sam na Lennyju Kravitzu, Billie Eilish i The Weekndu i to su iskustva koja ću zauvijek pamtiti. Na novac gledam vrlo štedljivo jer tako sam odgojen."
Kada opisuje svijet u kojem želi živjeti i stvarati, kaže: "Mislim da je smjer u kojem idem i atmosfera koju stvaram kroz glazbu zapravo prikaz idealnog svijeta u kojem želim živjeti." A što bi mu ostalo kada bi, teoretski, fenomen oko njega sutra nestao? "Emocija. Ljubav. I sve ono što smo publika i ja zajedno proživjeli kroz glazbu." U tom trenutku postaje jasno zašto ga ljudi toliko vole.
Fotografije & styling: Jakov Baričić
Gost kreativno vodstvo & make up: Saša Joković
Kosa: Milena Maršić za salon Glamour
Styling asistent: Nora Mudronja
Zahvaljujemo Muzeju Zagreba 80-ih na ustupljenom prostoru za snimanje