Redatelj Paolo Magelli, Talijan rođen u Pratu, u srcu bajkovite Toskane, i dramaturginja Željka Udovičić Pleština, rođena Zagrepčanka s Gornjeg grada, čije prijateljstvo i suradnja traju već četiri desetljeća savršeno se nadopunjuju, a njihove zajedničke predstave uvijek se iščekuju s posebnim nestrpljenjem i znatiželjom. Ovih su dana u Zagrebačkom kazalištu mladih oduševili svojom drugom ovogodišnjom produkcijom - Čehovljevom "Dramom bez autora". Prije toga su u zagrebačkoj Gavelli napravili predstavu "Don Juan se vraća iz rata" Ödöna von Horvátha, a već su u dogovoru s Crnogorskim narodnim pozorištem gdje će na jesen postaviti Pirandellov tekst "Večeras improviziramo".
Njihova kreativna lokomotiva ne pokazuje znakove usporavanja, zajedničkim predstavama ne znaju ni broja, kao ni nagradama i priznanjima, a posljednja je stigla Magelliju u ruke, počasna, ali i jako vrijedna - Nagrada za životno djelo ‘‘Vladimir Nazor‘‘ za kazališnu umjetnost. Kaže, ponosan je na to veliko priznanje, ali ga ono neće uljuljkati i usporiti jer zajedno sa svojom suradnicom ne planira tako skoro smanjiti ritam. Duhoviti, cinični, britki i temperamentni, ovaj dvojac snažno je utkan u domaće, ali i inozemne teatarske temelje, ponekad i samokritični prema onome što rade, no zasigurno i dalje nezaustavljivi u toj predanosti kazalištu koje oboje žive punim srcem.
Pamtite li kada ste se točno upoznali?
PAOLO: U studenome 1985.
ŽELJKA: Ja držim pitanje nepristojnim, ne znam koliko se dugo poznajemo, ali koliko je meni upisano u sjećanje - upoznali smo se prije dvije, tri godine.
Gdje ste se upoznali?
ŽELJKA: Na Univerzijadi. Ja sam radila kao studentica dramaturgije na organizaciji i dodijelili su me Paolu koji je režirao otvaranje i zatvaranje.
PAOLO: Ona je bila moj asistent, moje sve.
Jeste li si na prvu "sjeli"?
PAOLO: Ne.
ŽELJKA: Ne. Ali on sada laže, on meni nije bilo simpatičan, ali ja njemu jesam. Mislila sam si: "O Bože, kakav je ovo čovjek?" Djelovao mi je jako osorno, otuđeno. On na prvu stvarno nije simpatičan, ali vrlo brzo sam shvatila da je to stoga što je Paolo veliki introvert, iako se to tako sa strane gledajući ne čini. Jer je talijanski glasan, bučan. On jedva kaže "dobar dan" kada nekoga ne poznaje dobro, ali to je samo zato što je zapravo sramežljiv, a ne zato što je nepristojan.
PAOLO: Ma, ona je meni bila simpa. Imala je neke privatne i poslovne probleme koje smo onda zajedno rješavali.
ŽELJKA: Priznajem, uskakao mi je savjetima.
Cijeli intervju s Paolom Magellijem i Željkom Udovičić Pleštinom pročitajte u novom broju Glorije Glam
