Snimanje smo dogovorile u tek nekoliko izmijenjenih poruka WhatsAppa i brzo definirale višesatni termin koji je svima odgovarao, iako su već započele probe u kazalištima i snimanja. One su sve do jedne spremno odvojile svoje vrijeme, a ja beskrajno zahvalna, jer sam znala da ćemo napraviti nešto posebno. Dan snimanja. Ujutro radim odabir odjevnih kombinacija za svaku od njih. Odlično ih poznajem i vjerujem da znam što će im pristajati, ali odlučujem ih i malo gurnuti iz njihove zone komfora. Na snimanju postajem svjesna da je upravo to njihova zona komfora.
Divno je s njima raditi, dolaze pune energije, smijeha i životnog veselja. Počinjemo slagati kombinacije. Jesenske boje, tople teksture, krzno, lepršava svila, tapiserije. Kolekcije za jesen/zimu 2025 imaju sve to, a naše se zvijezde ležerno presvlače iz jedne kombinacije u drugu, pa treću, s lakoćom koja i dolikuje pravim divama... a preda mnom kao da se izmjenjuju likovi s dasaka Gavelle, HNK-a, ZKM-a…
Nina se razigrano smije dok pozira našem Vedranu, a meni pred očima prolaze svi upečatljivi likovi u kojima sam je gledala od glembajevske Laure Lenbach "U agoniji", preko putene Milene u "Ciganinu, ali najljepšem" do udovice Agate u "Zločinu na kozjem otoku", i dalje beskrajan niz koji zapravo započinje ulogom Marije dalekog Matanićevog filma "Fine mrtve djevojke".
Barbaru znam gotovo oduvijek, još od doba "Fanatika" krajem 80-ih, prije nego što je započela njezina i Lukasova prekrasna ljubavna priča. Sjećam se da smo u prvim danima Domovinskog rata zajedno nosile kolače ranjenicima u zagrebačkoj Traumatološkoj bolnici.
I onda godinama gledam njezine fantastične transformacije na daskama Gavelle: gospođe u "Posjetu stare dame", jedne od žena u "Deci" ili, recentno, genijalnog kralja prosjaka Jonathana Peachuma u "Prosjačkoj operi". Barbara, i na našem snimanju djetinje razigrana, a opet beskrajno ženstvena i snažna.
Dariji se divim kao glumici odavno, još od uloge Mire u "Oprosti za kung fu", pa preko ruskih klasika - Nataše Ivanovne u "Tri sestre" i Ane Andrejevne u "Revizoru", do uloge Marije Carracci u "Genijalnoj prijateljici" i majke u "Godinama". Upoznale smo se i zbližile prije nekoliko godina kad smo postale prve susjede, otkako vodimo i beskrajne razgovore o jednoj od mojih najdražih tema - kazalištu. Daria, glumica velikog talenta, ali i žena beskrajne energije, uživa pred fotoobjektivom izvodeći razne manevre svojim isklesanim plesačkim tijelom. Žena, majka, kraljica!
I četvrta, moja draga Anđela. Predivna u svakom izdanju i svakoj ulozi. Upoznala sam je u prvim godinama Garderobe kad je znala tu i tamo znatiželjno navratiti do Martićeve na svom biciklu. Otada je pratim u brojnim značajnim ulogama u gotovo svakoj podjeli ZKM-a koji obožavam - kao Ana Petrovna u "Drami bez naslova", "hrvatska Lolita" u "Ja sam ona koja nisam", Milica u "Jeziku kopačke", "Slijepci vode slijepe" itd., itd.
Ipak mi od svega prva pada na pamet Anđela kao, po meni, jedna od najboljih Ofelija koje sam gledala, i to u Magellijevom "Hamletu" na Dubrovačkim ljetnim igrama. Anđela koja puna energije u vratolomnim štiklama skače po utvrdi Lovrijenac i pritom se transformira od mlade zaljubljene žene do potpunog samoubilačkog ludila. Anđela na našem snimanju, u svom punom elementu, skače iz kombinacije u kombinaciju, improvizira, pozira. Jednom riječju, uživa.
Sve teče nevjerojatno skladno, bez nervoze. Vidim da se sve četiri u odabranoj odjeći osjećaju ugodno i da smo istaknuli na svakoj upravo ono što smo i trebali. Na kraju, kao svojevrsni hommage netom preminulom velikanu modnog dizajna Giorgiu Armaniju, odijevamo ih u odijela i radimo skupnu fotografiju. Gledam ih. Sve su toliko lijepe, a različite i svoje. Njihove snažne osobnosti potencirane muškim odjevnim predmetom - odijelom - smekšane ženstvenim krojevima, toplim tonovima i mekanim tkaninama. Izgledaju moćno. Snaga ženske energije na jednom mjestu. A ja utrčavam u njihovu fotografiju ispunjena i sretna!
Fotografije Vedran Peteh/ Cropix
make-up Irena Herceg
kosa Ivan Pervan za salon Prime Vision