Koliko je zapravo održiv i ekološki prihvatljiv proizvod koji ste kupili, a koji se reklamira kao "green", "clean", "eco", "vegan", "cruelty-free"? Pisali smo već o greenwashingu u modnoj industriji, odnosno pojavi da se određeni proizvod reklamira kao više održiv nego što zaista jest. Taj je problem itekako prisutan u beauty industriji, koja se već neko vrijeme ozbiljno okreće ekološkim praksama - procjenjuje se da će "clean beauty" industrija do 2027. biti vrijedna 54,5 milijardi dolara - no kao i modna, ima velikih problema u prilagodbi i mijenjanju ne samo svojih praksi, nego i navika potrošača.
Primjerice, što vam znači "zelena", "čista" maskara kad je ionako morate baciti u mješoviti otpad nakon što je potrošite? Ambalaža je jedan od najvećih problema ove industrije. Podaci govore kako se godišnje baca 120 milijardi komada ambalaže kozmetičkih proizvoda. Mnogi su proizvođači zato zamijenili plastične bočice staklenima ili onima od reciklirane plastike, a inovacije su stalne pa neki koriste papirnate ambalaže - L'Oreal ove godine planira uvesti papirnate bočice - ili kombiniraju više materijala poput aluminija, bakra, cinka i magnezija koji zajedno daju kvalitetnu i ekološki prihvatljivu ambalažu.
No, iako zvuči dobro na prvu, to ne jamči uspjeh. U praksi nećete moći reciklirati, primjerice, ambalažu koja se sastoji od nekoliko različitih materijala - morate je "razbiti" na pojedine komponente, inače od recikliranja neće biti ništa. Isto tako, papirnata ambalaža zvuči sjajno, ali nešto se mora staviti između proizvoda - poput kreme, ulja, seruma, gela - i papira inače će se upiti. To znači neki premaz, zbog kojeg se ni papir neće moći reciklirati.
Zbog specifičnosti industrije, pojedini proizvodi ne mogu se pakirati u bilo kakvu ambalažu. Primjerice, vitamin C, odnosno askorbinska kiselina, iznimno je nestabilan sastojak koji u doticaju s prirodnim svjetlom ili zrakom oksidira i gubi učinkovitost. Serumi vitamina C uvijek dolaze u tamnim staklenim bočicama koje moraju biti jako dobro zatvorene u svakom trenutku, kako bi sastojak "izdržao" na policama, kako u skladištima, trgovinama, tako i u domu krajnjeg korisnika.
Industrija ljepote mora paziti, između ostalog, i na estetiku, točnije reciklirani materijali moraju izgledati privlačno kupcima, inače nikakav "green", "clean" ili "eco" natpis neće pomoći da netko zaista poželi kupiti proizvod. Koliko god vjerovali da ste prosvijećeni i osviješteni, sigurno nećete doma nositi kozmetiku u neprivlačnoj ambalaži.
Problema je, dakle, više, a pojedine tvrtke rješavaju ih na razne načine. Recimo, Maybelline je u suradnji s tvrtkom TerraCycle postavio kontejnere u velikim trgovačkim centrima, a u koje kupci mogu odložiti ambalažu potrošenih kozmetičkih proizvoda svih brendova. TerraCycle zatim sve sortira, do najsitnijih komada, primjerice ambalaže ruža za usne, i reciklira što god može.
Luksuzniji brendovi okreću se drugoj strategiji. Brend Weis nudi kupcima ambalaže od recikliranih i održivih materijala, a zatim i mogućnost refilla po 70 posto cijene. I TerraCycle krenuo je sa sličnim projektom. U Ujedinjenom Kraljevstvu pokrenuli su zero waste internetsku trgovinu u kojoj možete kupiti proizvode koji se mogu ponovno napuniti, a uskoro planiraju otvoriti i fizičke podružnice.
"Recikliranje samo po sebi nije dovoljno. Moramo promijeniti način na koji konzumiramo proizvode", zaključio je Stephen Clarke, direktor TerraCyclea.
