Candace Bushnell

Feministkinja ili ne, promijenila je naše (sno)viđenje grada i seksa

23. prosinac 2021.

Candace Bushnell/Profimedia

Autorica je devet bestsellera, njezine su pripovjedačice s vremena na vrijeme nepouzdane, ali idealno zamišljene - one žele biti emancipirane, oslobođene patrijarhalnog koda, a onda u namjeri da ga izbjegnu - ponajviše "upadnu" u njega i reproduciraju ga u svojim zapletima.

Naravno da ste pretpostavili da se radi o Candace Bushnell! Slavna američka novinarka i spisateljica, autorica je kultnog "Seks i grada". Karijeru je započela kao kolumnistica za New Yorker Observer gdje je raspisivala teme o ljubavi, vezama i seksu  - sve je to pretočeno u antologiju "Seks i grada" koja se pretvorila u HBO-ovu seriju, svakako – jednu od najgledanijih koja je trajno obilježila televizijske 90-e i rane dvijetisućite. Progovorila je o snu, slobodi ženskog tijela, seksualnosti i iluzijama koje konstruiraju našu zbilju – o snovima o velikoj ljubavi, a sve upakirano u fantastično modno osmišljene kostime (vrlo konkretne brendove) i neusporedivu scenografiju, grad New York.

Odnos autora i lika velika je umjetnička tema, o tome ne treba posebno govoriti. U kojoj su mjeri autobiografski elementi priče odredili smjer nekog umjetničkog djela, pogotovo kada ono "zagazi" u pop kulturno polje često je u fokusu medija koji to prate. Tako je bilo i s Candace i njezinim likom (alter egom?) Carrie Bradshaw.

image

Candace Bushnell/ Profimedia

Na prvi pogled, čak su i fizički slične, a djelovalo je i kao da je opisani/igrani lifestyle uvelike sličan. Vjerovalo se da su njezine kolumne inspirirane njezinim privatnim životom pa se tako smatralo da je Ron Galotti (jedan od direktora u Condè Nastu) bio inspiracija za lik Face (Mr. Big). Međutim, na kraju priče – sve te sličnosti su irelevantne. Važno je ono što je ova autorica uspjela prenijeti svijetu, jasno, u mjeri u kojoj je mogla (ili uspjela) kontrolirati interpretacije koje su se putem slagale, kroz seriju i filmove kao i simbolička mjesta koja su ti narativi počeli zauzimati u pop kulturi.

Ipak, život Candace Bushnell se uveliko razlikovao od Carrieina fikcionalnog života. Svoje talente pretvorila je u (auto)fikciju. Talent za pisanje. Talent za ljubav. Talent za modu. Talent za slobodu. Njezin brak s baletnim plesačem Charlesom Askegardom, kojemu je dala nadimak Gospodin Bigger, završio je razvodom. Nakon što je pobjegla s Manhattana u Hamptons i očajavala zbog veze, napisala je još jedan roman - “Ima li još seksa u gradu?”

Njezin feminizam, koji vreba na marginama njezinih knjiga, izranja uvjerljivo i bez stida u mnogim javim razgovorima koje je povela. Ona s uvjerenjem govori o deformirajućim učincima patrijarhalne moći i potrebi za, kako je rekla, jednakošću "uma, tijela i potencijala za zaradu”. Bushnell je rijetko dobivala "akreditacije” za svoje političke stavove, svoju očitu inteligenciju, svoju psihološku oštrinu jer je eto, kao pisala chic-lit, koji je na zaista bizaran način inferiorna forma mnogim kritičarima (među kojima su većina, jasno, muškarci). 

Recimo samo da sam, kad sam pročitao njezinu zadnju knjigu, pronašao nekoliko stranica koje su opisivale i moju raspadnutu vezu, da sam upravo zbog tih opisa, morao prileći neko vrijeme da se "saberem". Učinci umjetnosti koja naslućuje univerzalne istine? Sasvim sigurno! U jednomu se intervjuu ova velika autorica prisjetila da ju je kao dijete, ljutit zbog nejednakosti spolova, otac posjeo i rekao joj da, ako već ima ideje koje bi ljudi trebali čuti, nitko je neće slušati niti doživjeti ako ih vrišti. Rekla je tada: ”Tako sam vrlo rano naučila sve premazati u šećernu poruku, okusa omiljenog nam slatkiša. Jer tako pokrećete društvo." Iluzije, s obzirom na svoju intimnu fakciju i svoju fikciju o ljubavnicima i cjelokupnoj ideologiji ljubavi koju je aktivno uspostavljala, ipak nema: “Stvarnost nam poručuje da pronalazak partnera možda nije vaš najbolji ekonomski izbor na duge staze. Muškarci mogu biti vrlo opasni za žene na mnogo različitih načina. Nikada ne razgovaramo o tome. TV serija i poruke na kraju tih epizoda nisu bile nužno feministički orijentirane.”

I da, razočarenje za sve one koji su mislili da je autorica, i u svojoj intimnoj potrazi – tražila Facu. Uglavnom je decidirano govorila da Faca i Carrie u "stvarnom životu" sasvim sigurno ne bi završili zajedno, međutim kako se radilo o showbusinessu, a ne show-artu, iluzija o ljubavi koja se vraća (ˇjer je prava") morala se nastaviti proizvoditi. Ljudi vole vjerovati u konačna i povoljna rješenja. Očito.