Tko god je na TikToku ili Instagramu, čuo je za manifestiranje. Riječ je o terminu koji dolazi ruku pod ruku s onima poput "afirmacije", "pozitivne misli", "energija" i "svemir". Uz njega vežemo i "magične" brojeve, one koji ukazuju na to da ste na dobrom tragu i da ono što radite ima svoju svrhu. To su takozvani anđeoski brojevi, recimo 111 i 444. Manifestiranje svoje korijenje ima u brojnim praksama i teorijama, od kojih neke nisu besmislene (dapače), no kao što je to slučaj s brojnim zanimljivim fenomenima - jednom kad se ga se dočepaju društvene mreže, njegova dubina pada u zaborav, a njegov smisao pretvara se u to da bude popularan hashtag. To se dogodilo i u ovom slučaju: sama srž manifestiranja prije ere društvenih mreža i prije nego što joj je, na kraju krajeva, dodijeljen taj naziv, bila je provučena i interpretirana kroz brojna književna, filozofska i umjetnička djela. Snaga želje je oduvijek bila u stanju zadiviti čovječanstvo, jer koliko god bila otporna na zakone logike i fizike, toliko je i nepropitkivo stvarna.
Manifestiranje se po definiciji odnosi na privlačenje pozitivnih događanja u životu, a otkad su ga "otkupile" društvene mreže, termin je postao pretežito usredotočen na novac. Bogatstvo se manifestira, odnosno priziva mišlju, a brojni već itekako bogati ljudi odgovorno tvrde da su svoju zaradu "izmanifestirali", a ne stekli radom, trudom, nasljedstvom ili barem srećom. Tako su ideju manifestiranja uvelike prihvatili i celebrityji: slušamo o tome od Ariane Grande, Lady Gage i Kim Kardashian, i čovjek ne može ne prepoznati ironiju i ne zapitati se postoji li razlika između manifestiranja i jednostavne, banalne privilegije. Zato možda one koji su svoje živote, karijere i djetinjstva proveli u uvjetima u kojima im je sve dano, u kojima se talenti njeguju a podrška ostvaruje, treba uputiti u jedan drugi filozofski termin, u jednu drugu perpektivu iz koje se može izgraditi čitava priča, a to je - bačenost.
Bačenost (eng. thrownness) je termin koji je skovao Martin Heidegger u sklopu egzistencijalističke filozofije, a označava sljedeće: svatko se od nas rodio na nasumično odabranom mjestu u nasumično odabrano vrijeme, čime kao da smo bačeni na ovaj svijet bez plana i predodređene svrhe. Nitko ne može birati gdje će se roditi, odnosno gdje će i u kojim uvjetima odrastati. Svatko od nas kroji svoju stvarnost od onoga što nam je dano i, iako u tome valja ustrajati, ne pita ga se bi li život radije gradio u Kaliforniji ili u nekoj od zemalja Trećeg svijeta. Ta bi teorija mnogim celebrityjima prisjela, jer bi im jasno ukazala da im je velik dio onoga što tvrde da su postigli manifestiranjem, zapravo, palo u ruke.
Ali, privlačenje pozitivnih događanja (pa i bogatstva) u život nije oformio Instagram niti ikoja druga društvena mreža. O vizualizaciji zamišljenog govori se još od starih Grka, a i Biblija upućuje na to da će se dati onome tko traži. Otkako je u devetnaestom stoljeću ustanovljeno polje psihologije, neprekidno se pokušava "izmjeriti" utjecaj snage želje na djelovanje pojedinca. Taj su fenomen, ukratko, mnogo puta pokušavali iskristalizirati i filozofi i psiholozi. Viktor Frankl, njemački filozof i začetnik psihoterapijske prakse zvane logoterapija, oformio je pojam "hiperintencija" kojom označava želju koja je suviše jaka da bi urodila plodom. Po njegovoj logici, ako smo na nešto suviše fokusirani i pretjerano to želimo, manje su šanse da ćemo to i ostvariti - što zbog viška uzbuđenja koje nas ometa u djelovanju, što zbog toga što će nam zbog prevelike želje promaknuti neki presudan detalj. Sjetite se samo koliko je teško zaspati jednom kad pogledamo na sat i osvijestimo da se za četiri sata moramo ustati.
I američki akademik Lou Marinoff, pozivajući se na kineskog filozofa Lao Tzua, govori slično: "Postoji nešto što se zove pretjerano nastojanje", piše u svojoj knjizi "Umjesto Prozaka - Platon!", "Nastojite u krivo vrijeme postići ono što želi vaše srce. Nastojte postići smanjenje želje i pronaći bolji trenutak. Prestanite tražiti i pronaći ćete. A ako ne pronađete, to vam neće smetati jer ne tražite. To je umijeće traženja bez traženja." Lao Tzu i Viktor Frankl nude, dakle, ideju suprotnu od samog manifestiranja: nemojte nešto silno priželjkivati i nipošto se nemojte samo na to usredotočiti, jer tako prizivate u najmanju ruku neuspjeh, a u najgorem slučaju katastrofu.
Kojoj god od dvije strane se naklonili nevažno je, jer ni za jednu ni za drugu nema konkretnih, fizičkih dokaza. Sve ionako ovisi o vama i o tome s čime rezonirate (što je, usput, još jedna od riječi često korištena u spomenutim New Age trendovima) i što se vama, osobno, u životu pokazalo kao istinito.
I dok svugdje, pa tako i u Hollywoodu, zaista ima primjera ljudi koji su ni iz čega izgradili sve (uzmimo za primjer Violu Davis o kojoj smo nedavno pisali), statistika im ne ide u korist. Vrlo rijetko ćete u životu nešto postići ili ostvariti isključivo razmišljanjem o tome - zato sate i sate koje ste po savjetu celebrityja i TikTokera planirali uložiti u manifestiranje radije iskoristite za praktično poduzimanje. Na kraju dana, što god sada pričali i kakvim god to imenom nazivali, tako su činili i oni. Svatko od nas operira s onime što nam je dano u kontekstu u kojem smo se rodili - i to nema veze s anđeoskim brojevima i svemirskom energijom. Afirmacije, zahvalnosti i pozitivno razmišljanje svakako utječu na samopouzdanje, ali misao neće uroditi plodom, ako prije toga ne posadite sjeme.
