Ogi Antunac etablirana je modna dizajnerica s respektabilnom inozemnom karijerom i vlasnica brenda ˝LINK by Ogi Antunac˝. Nije "nakačena" na glamur kakav se proizvodio u regiji i kod nas. Više voli ulicu i urbanu modu, onu sekularnu, ne ruralnu. Ne mistificira procese, ne upravlja lažnim dojmom o neuhvatljivosti talenta. Rad joj je glavni kriterij, kako za proces, tako za konačni modni izričaj. Rad, rad, rad najvažniji joj je alat. Kasnije se to može nazvati inspiracijom, talentom, dobrim ukusom. Dok je studirala modni dizajn inspiracija joj je bila velika Vivienne Westwood, dok joj je danas najvažnija deviza u ovoj primjenjenoj umjetnosti iskrenost u modnom prikazu.
Filozofiju mode ova dizajnerica vidi u načinu na koji se ona obraća vanjskom svijetu i kako s tim svijetom slikovno komunicira. "Dok stvaram, ne razmišljam o modi teoretski. Samo stvaram", duhovito dodaje Antunac.
Fenomen rodne fluidnosti u modnom diskursu joj nije novitet na način na koji je medijski reprezentiran: "Moda je već davno prešla granicu spola i roda, ako želimo to tako nazvati. U suvremenom društvu je to nešto što se češće spominje nego prije i dio je svakodnevnih slika s kojima moda komunicira jer je nekim modelima zaista danas teško odrediti rod. Ako se malo vratimo u povijest neki dizajneri su davno rušili tu granicu kao moja omiljena Vivienne Westwood. Da ne govorimo o nekim punk i rock pjevačima. Neki moji komadi bi se mogli definirati kao unisex. Bliska sam i muškoj modi, ali je ne osjećam tako jasno kao žensku."
Pitali smo je "manifestna" pitanja kroz koja smo željeli da se odredi spram dijela modnog vokabulara koji je nužno suspektan, poput toga što je trend, lijepo, ružno i suvremeno.
"Trend je nešto što se kao izraz nameće i pripisuje mainstreamu. Međutim dizajner ipak ne može biti nesvjestan onoga što se oko njega događa. Prije su dizajneri stvarali svoje trendove i nametali ih ulici. Danas je suprotno; ulica ih nameće nama; kult dizajnera se izgubio. Moramo slušati puls ulice."
Suvremenost djeluje kao pleonazam u odnosu na termin "moda". Moramo biti svjesni vremena u kojem živimo i na njega reagirati, kaže nam dizajnerica.
"Ako dizajner ne stvara u kontekstu vremena u kojem živi, mislim da taj dizajn nema prevelik značaj. Društvo se mijenja, a s njim i pojam suvremenosti. Mi živimo ovdje i sada", rezolutna je Ogi Antunac te dodaje kako joj termini lijepo i ružno nisu važni, ne koristi ih i ne razmišlja o njima.
"Estetika ružnog se dugo spominjala u modi; ali ona se uvijek povezuje s nečim što nama nije lijepo. A zapravo je samo htjela pokazati neku različitost u estetici. Tako razmišljam." Na sličan način se određuje i spram često zlorabljenih izraza – ukusno i neukusno.
"Danas vlada modna demokracija. Mislim da tih granica više nema. Volim slobodu u komunikaciji s vanjskim svijetom i za mene nema nečega što je modno neukusno. Svatko od nas ima pravo izgledati kako želi. Nikada to ne komentiram i nadasve cijenim individualnu slobodu. Neukusno povezujem s nepoštenjem, amoralnošću i neobrazovanjem."
Otkrila nam je i što nam priprema u novoj kolekciji te s kojim značenjima u svojoj proizvodnji mode ponajviše "operira".
"Trenutno sam u fazi da istražujem boju i razne digitalne printeve. To me privlači i postalo nam je lajt motiv nove kolekcije. Trebala sam naći način da se razveselim s nečim i tu se nametnula jarka boja. Ono čime ćemo se sada posvetiti jest svakako pojam slow fashiona i malo sporijeg pristupa dizajnu. Promišljenijeg."
