Stand-up je posljednji bastion autocenzure, uz roman. Tako bi barem trebalo biti. Međutim, je li tome tako? Problematičan humor? Postoji? Da, ali samo ako vjerujete da u humoru treba postojati granica? Inače, ako vjerujete ili znate da u humoru ne treba biti granica – onda volite Rickyja Gervaisa. Mislim, volite. Da, volite – volite gestu, način, poruku, a prije svega provokaciju koja raskrinkava (nerijetko) neuralgične točke određenog društvenog, univerzalnog problema. Sram. Nelagodu. Bol. On na sve to ukazuje, sve "to" izgovara, sve "to" ismijava.
U nizu njegovih bezvremenskih izjava o političnosti humora, o nužnosti bijega od naloga političke korektnosti koja uglavnom samo simulira zaštitu i vrijednosti, a ne istinost i razotkrivanje tema – odabrali smo za vas nekoliko izjava i citata iz njegovih komada. Poznata je njegova izjava da samo zato što si uvrijeđen, ne znači da si u pravu. Tom je izjavom htio dekonstruirati tu vječnu ucviljenost kojom se u medijima nerijetko manipulira ne bi li se privukao dodatni – klik. Na tu misao divno se nadopunjava ona o gluposti i smrti: "Zapamtite, kada ste mrtvi, ne znate da ste mrtvi. Bolno je samo za druge. Isto vrijedi i kada si glup."
Mnogo puta prozivan zbog niza fobija koje je u svojim stand-upovima artikulirao, kritičarima i samoprozvanim moralistima je poručio: "Ako se ne možete šaliti s najstrašnijim stvarima na svijetu, koja je svrha šale? Koja je svrha postojanja humora? Humor nam pomaže da prebolimo strašne stvari." Na sreću, i dalje je niz kolega na njegovoj strani, kao i streaming servisa, poput Netflixa te ga (ipak) nisu otkazali. Znamo da je to bila popularna mjera u zadnje vrijeme, u velikoj mjeri fašistoidna, ne za sve otkazane, ali za mnoge. Humor i humorno i njegovi pronositelji, komičari, često znaju pogoditi u žicu sa svojim filozofičnim uvidima o vječnim pitanjima. Gervaisova misao o životu djeluje u velikoj mjeri iskustveno provjerena: "Život je samo niz vrhova i padova. I ne znaš jesi li u jami dok se ne popneš, ili na vrhu dok ne siđeš. I to je to, znate, nikad ne znate što je iza ugla. Ali sve je dobro. ‘Ako želiš dugu, moraš podnijeti kišu.‘ Znate li koji je to ‘filozof‘ rekao? Dolly Parton. A ljudi, vi ljudi, kažete da je ona tek par velikih sisa."
Borbu za pravo na humor bez cenzure nastavlja u manje-više svakom javnom nastupu. Jedan od zgodnijih uvida je onaj o istovremenosti naših i njihovih prava (ako mislite da ste na Gervaisovoj strani, npr.): "Nikada ne brkajte svoje pravo da kažete ono u što vjerujete s njihovim pravom da se s vama nikada ne slažu i da vas ismijavaju jer govorite ono u što vjerujete."
Drama i dramsko ga je počelo sve više interesirati i slobodno se može reći da je serija "After Life" inačica ili nasljednica egzistencijalističkog korpusa filozofskih uvida, uvezana s dobrim cinizmom i kvalitetnim, britanski-arogantnim humorom. Povodom te serije pojasnio je svoju motiviku rada na tom projektu: "Želimo vidjeti borbu. Želimo vidjeti kako ljudi padaju, ali se ponovno dižu na noge, i to je ono što je izvanredno - obični ljudi i njihova borba. Ne postoji ništa zanimljivije od stvarnog života koji gledaš kroz svoj prozor. Hodaš ulicom pola sata, i dobiješ pola sata drame."
Prozor dakako može biti shvaćen i kao vaš ekran, koji god, kompjutor, televizor ili ekran mobitela. U datom trenutku američkih izbora kada je Trump došao na vlast, postojale su kritičarske insinuacije da je sam komičar – zapravo trumpovac, a sve poradi logično uspostavljene usporedbe koju je javno izgovorio: "Smiješno je, komičari ispričaju vic i upadnu u nevolje; Donald Trump kaže užasnu stvar i to zapravo i misli te dobije izbore. Shvaćam, ipak, Trump je pogodio pravu točku. Dogodio se vrhunac političke korektnosti, a on je djelovao kao protuotrov za sve to. Ljudi su umorni od toga da im se govori da ne mogu govoriti stvari, pa je on odjednom postao svojevrsni glasnogovornik jer govori ono što vam je na umu, koliko god to bilo strašno."
Česti fokus njegova kritiziranja su crkvene institucije i religije kao takve, a jedan od najupečatljivijih njegovih komentara na temu je, jasno, uočena apsurdnost njemu upućene kritike: "Sugerirati da mrzim religiozne ljude zato što mrzim religiju je isto kao sugerirati da mrzim ljude s rakom jer mrzim rak." Ili pak ova izjava prednjači (ne mogu se odlučiti): "Sljedeći put kad mi netko kaže da vjeruje u Boga, reći ću ‘Oh, kojeg? Zeusa? Hada? Jupitera? Marsa? Odina? Thora? Krišnu? Višnu? Ra?…‘ Ako kažu ‘Samo Bog. Ja vjerujem samo u jednoga Boga‘, istaknut ću da su gotovo jednako ateisti kao i ja. Ja ne vjerujem u 2870 bogova, a oni ne vjeruju u 2869." A o usporedbi života - televizije i filma, na strani je klasičnih zaljubljenika u te medije. Upravo je ova, između mnogih izjava kod mene prošla selekcijski krug: "Pa, mislim da je život dragocjen jer ga ne možete ponovno gledati. Mislim, možete vjerovati u život poslije smrti ako se zbog toga osjećate bolje, ali kad jednom shvatite da nećete biti ovdje zauvijek, mislim da je to upravo ‘onaj‘ trenutak koji život čini tako čarobnim."
